Institucionalno sljepilo, nerad inspektorata i Zakon o šumama kao alibi: Ko će odgovarati za Kraljušticu?

Bosna i Hercegovina nastavlja biti poligon za projekte malih hidroelektrana (MHE) koji, umjesto da doprinose razvoju, uzrokuju devastaciju prirodnih resursa i lokalnih zajednica. Jedan od najnovijih primjera je ponovna izgradnja MHE na rijeci Kraljuštici u općini Konjic. Posljedice ovog projekta, prema mišljenju mještana i nevladinog sektora, već su očigledne kroz pojavu klizišta i poplava koje prijete selu Kralupi, navodi se u analizi Aarhus centra.

Budućnost rijeke Kraljuštice je nesigurna zbog klizišta izazvanih poplavama, koja, zajedno s novim građevinskim radovima, povećavaju rizik za sigurnost stanovnika Kralupa. Iako su posljedice već vidljive kroz klizišta, poplave i narušeni ekosistem, nadležni inspektorati ne smatraju ništa spornim jer investitor posjeduje važeće dozvole. Drugim riječima, inspektorati su se fokusirali na dozvole iz prošlih godina, a ne na trenutno stanje na terenu, iako su nedavne poplave donijele ozbiljne posljedice.

Projekti poput ovoga ukazuju na dugotrajan problem neodgovornog upravljanja i nedostatka regulative u oblasti zaštite okoliša. Lokalne vlasti i nadležna tijela često zatvaraju oči pred negativnim utjecajem MHE, dajući prednost interesima investitora na štetu javnog dobra. Čak i kada građani upozoravaju na očigledne posljedice, njihovi apeli nailaze na birokratske prepreke i ignoriranje. Umjesto da djeluju u skladu s propisima, inspektorati koji bi trebali pratiti zakonitost i ekološke utjecaje građevinskih radova ne poduzimaju konkretne korake. Mještani Kralupa mjesecima upozoravaju na posljedice radova na Kraljuštici, ali odgovori inspektorata nisu odgovarajući.

Štaviše, inspektorati često navode pravne praznine kao opravdanje za svoj "rad", pozivajući se na nedostatak Zakona o šumama Federacije BiH, koji je prestao važiti 2009. godine, te nepostojanje kantonalnog zakona o šumama. Šumarska inspekcija tvrdi da su svi organi vlasti u oblasti šumarstva u pravnom vakuumu zbog toga, što implicira da nisu ovlašteni poduzimati mjere za zaštitu šuma. Međutim, to je kontradiktorno, jer su u 2017. godine obavljali nadzore na području općine Konjic i utvrdili bespravne sječe stabala. Ako je pravni vakuum onemogućio njihovo djelovanje, na kojem temelju su provodili inspekcijske nadzore?

Osim toga, inspekcija je izdavala upravne mjere zabrane i prekršajne naloge fizičkim licima, što pokazuje da posjeduju pravne osnove za djelovanje, ali ih selektivno primjenjuju. Šumarska inspekcija nije ponudila konkretna rješenja za devastaciju šumskog područja uz Kraljušticu, već je ponavljala fraze o "pravnim ograničenjima". Čak i ako zakon ne postoji, inspekcija ima obavezu zaštititi šumske resurse temeljem drugih važećih zakona, poput Krivičnog zakona FBiH. Ovakvo prebacivanje odgovornosti između inspekcija samo pogoršava situaciju.

Vodna inspekcija, koja bi trebala biti prva linija obrane vodotoka, također nije odgovorna za radove na zemljištu ili klizištima, što predstavlja klasičan primjer izbjegavanja odgovornosti. Promjene u vodotoku rijeke Kraljuštice primijećene su nakon radova, što izaziva sumnju da bi ti radovi mogli biti uzrok poplava, ali daljnja analiza nije provedena. Umjesto da odgovore na zahtjeve za sanaciju štete, inspekcija se fokusirala na proceduralne aspekte. Također, nisu provedene odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš, što omogućava investitorima da nastave radove bez obzira na očigledne ekološke posljedice.

Posljedice institucionalne pasivnosti na Kraljuštici nisu samo ekološke, već i socijalne, jer klizišta ugrožavaju imovinu i sigurnost stanovnika, dok poplave samo pogoršavaju već postojeći problem. Rijeka Kraljuštica postaje simbol neodgovornosti i korupcije.

Građevinska inspekcija je također podržala investitore, navodeći da MHE Kraljuštica 1 i 2 imaju uporabne dozvole. Ova izjava je kontradiktorna u svjetlu zahtjeva koje je Aarhus centar u BiH uputio inspektoratu, jer se ne odgovara na konkretna pitanja niti na zahtjev za terenskim nadzorom. Građevinska inspekcija je time praktično povukla odgovornost, ne pružajući objašnjenja o radnjama koje su poduzeli s obzirom na aktualno stanje.

Ovakav pristup institucija omogućava investitorima da rade bez odgovornosti, ignorirajući utvrđene probleme, dok okoliš i ljudi trpe ozbiljnu štetu. Institucije moraju prepoznati prirodu kao ključni dio identiteta i opstanka zemlje, inače će Bosna i Hercegovina nastaviti gubiti svoja najvrjednija prirodna bogatstva i ugrožavati budućnost svojih građana.

„Kraljuštica i slične rijeke ne smiju postati simbol neuspjeha naše borbe za okoliš. One moraju ostati primjer naše odlučnosti da stanemo u zaštitu prirode i zajedničkog dobra,“ izjavila je Emina Veljović, izvršna direktorica Aarhus centra u BiH. Dodala je: „Inspektorati moraju shvatiti da dozvole nisu bjanko ček za neograničenu eksploataciju prostora. Umjesto da rješavaju stvarne probleme, oni se zadovoljavaju administrativnim odgovorima, omogućujući investitorima da nastave raditi bez odgovornosti. Zbog toga smo prinuđeni zatražiti upravni inspekcijski nadzor od Federalnog ministarstva pravde", rečeno je u analizi.