Možemo li očekivati od nezdravog društva da baštini zdrave ljude?

Piše: Psiholog Isa Pašalić

Stara dilema uzročnosti javlja se pitanjem šta je starije – kokoška ili jaje. Isto tako, zagonetka da li zdravi ljudi kreiraju zdravo društvo ili pak zdravo društvo kreira zdrave ljude predstavlja naizgled nerješivu postavku. Ovim putem pokušat ću pronaći odgovor na ovo pitanje kroz prizmu psihoterapije i rada na liječenju traume.

Ljudi pogođeni traumom često proživljavaju probleme u odnosima i prilagođavanju društvu oko sebe. Nisu u stanju socijalizirati se niti biti prihvaćeni na način koji njihova nutrina osjeća da bi trebali biti primljeni. U većini slučajeva ljude pogođene traumom možemo čuti kako za sebe kažu da se osjećaju zarobljeno, zategnuto ili s izraženim osjećajem da su “mrtvi iznutra”.

Kao savjet za svoje socijalne probleme, traumatiziranim ljudima često se preporučuje promjena ponašanja. Iako ovo može biti koristan savjet u nekim situacijama, kod traumatiziranih ljudi ne funkcionira na očekivani način jer ne mijenja njihov unutarnji osjećaj. Umjesto toga, takve preporuke kod njih često generišu osjećaj glume i još veću neusklađenost sa socijalnom grupom. To je rezultat činjenice da, iako smo promijenili ponašanje traumatizirane osobe, nismo promijenili njezin unutarnji osjećaj – a upravo taj osjećaj stvara socijalnu neusklađenost.

Rad na liječenju traume podrazumijeva razrješavanje osjećaja koji osobu dovode u situaciju da samu sebe “sabotira” i time umanjuje šanse za zdravo socijalno i mentalno funkcioniranje. Kada promijenimo unutarnji osjećaj razrješavanjem traume, osoba se vraća u stanje boljitka, ravnoteže, samozadovoljstva i samopoštovanja, a s time joj se vraća i zdravo socijalno ponašanje.

Na ovom principu počiva i promjena društva. Često smo svjedoci pokušaja da se ljudsko ponašanje na silu promijeni u nadi da će kroz to biti promijenjeno i društvo. Međutim, ovakvi sistemi često ne uspijevaju. To je zato što, kao i kod traumatizirane osobe, promjena ponašanja nije dovoljna za istinsku promjenu. U mijenjanju društva, potrebno je izbjeći istu grešku. Da bismo imali šansu za istinsku promjenu društva, potrebno je mijenjati kolektivni osjećaj. Buđenjem kolektivnog osjećaja mijenjamo i kolektivnu svijest društva, te njegovu sposobnost da samo generira promjenu u svojoj okolini.

Svaka osoba ima prirodnu težnju ka zdravlju i sposobna je izliječiti se kada joj se pruže sloboda, znanje i prilika da se vrati putu zdravlja. Kao i pojedinac, društvo ima istu težnju ka kolektivnom zdravlju. Kada mu se pruži prilika da zacijeli svoje kolektivne rane, društvo se vraća u stanje vitalnosti i zdravlja, iz kojeg je sposobno generisati promjenu.

Čini se da je odgovor jasan: zdravi ljudi ipak baštine zdravo društvo.