Zabrinjavajući stepen odsustva državotvorne svijesti

Piše: Enver Išerić, pravni ekspert

Na Šehidskom mezarju Kovači obilježena je godišnjica smrti našeg predsjednika Alije Izetbegovića. Da baš tako - našeg predsjednika. Pod njegovim vodstvom i predsjedavanjem u Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine naša država je postala članica Ujedinjenih nacija. On je bio vrhovni komandant slavne Armije Republike Bosne i Hercegovine, koja je odbranila našu državu od agresije i pokušaja njene podjele. On je bio na čelu svih patriota koji su branili našu domovinu.

Slobodno i sa sigurnošću možemo kazati da je Alija Izetbegović otac obnove državnosti naše domovine. On je zaslužan za vraćanje suvereniteta i očuvanje teritorijalnog integriteta naše države. On je zaslužan za vraćanje starog imena bošnjačkom narodu na Bošnjačkom saboru održanom 27. i 28. septembra 1993. godine, a koji su se do tada, ne svojom voljom, zvali Muslimani.

Prisustvovao sam obilježavanju godišnjice smrti tog bošnjačkog velikana i bosanskog državnika. Na obilježavanju godišnjice njegove smrti nisam vidio niti jednog od bošnjakih ministara u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Nisam vidio nikoga od bošnjačkih ministara u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Nisam vidio nikoga, osim ministra za boračka pitanja, iz Vlade Kantona Sarajevo. Na obilježavanju godišnjice smti Alije Izetbegovića bili su prisutni članovi predstavničkih tijela koji su istovremeno i članovi SDA. Šta se to sa nama dešava?

Ali nije to ništa iznenađujuće. Trebaju nosioci vlasti, a kojima Alija Izetbegović nije bio stranački predsjednik, "voditi računa" da im neko ne prigovori da ga ipak priznaju za predsjednika. Nisu oni svjesni i oni to vjerovatno nikada neće shvatiti, da se ovdje ne radi ni o kakvoj starnačkoj politici ili nekakvom strančarenju. Ovdje se radi o prisustvu ili odsustvu državotvorne politike i državotvorne svijesti.

Iznenađenje za ovakve postupke nosilaca državnih funkcija je još manje, ako imamo u vidu da se na skoro istovjetan način ponašaju i prilikom obilježavanja Dana nezavisnosti i Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Na obilježavanju tih datuma obično budu samo oni koji su trenutno na nekim pozicijama. I to samo neki od njih. Posebno ako ti datumi padaju na dane vikenda.

A na obilježavanju tih datuma morali bi biti prisutni svi nosioci funkcija u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti svih nivoa, bez obzira da li su pozicija ili opozicija. Na ove datume i na ovim pitanjima ne smije biti opzicije. Dok to ne shvatimo "mrka je kapa".

A da bismo to shavatili mora postojati usvojen protokol obilježavanja tih značajnih datuma. A protokol se mora sačiniti od strane nosilaca državnih funkcija, odnosno članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, članova kolegija domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i ministara u Vijeću ministara. I taj protokol mora biti obavezujući za sve nosioce funkcija. Ne može protokol za obilježavanje državnih praznika i značajnih datuma iz naše prošlosti sačinjavati neka kantonalna služba, kao što je trenutno slučaj, ili neka politička stranka.

I još nešto želim da istaknem. Možda nam se ovakve stvari i ovakvi propusti ne bi dešavali da nosioci najviših funkcija imaju saradnika koji su birani po kriterijima koje je prilikom odabira koristio predsjednik Izetbegović. Jedan od njegovih najbližih saradnika mi je jednom rekao da je u to vrijeme nakon sjednice Predsjedništva SDA odmah mogla biti nastavljena sjednica senata univerziteta.

Danas "sjednica univerziteta" ne bi mogla biti održana ni nakon zajedničke sjednice predsjedništava svih političkih stranaka. Mi smo uspjeli odbraniti i državu i narod zbog jakog tima koji je imao predsjednik Izetbegović. Sjetimo se samo dr. Harisa Silajdžića, dr. Hasana Muratovića, dr. Irfana Ljubijankića, Hakije Turajlića, dr. Ejupa Ganića, dr. Rusmira Mahmutćehajića, dr. Jusufa Pušine, dr. Bakira Alispahića, dr. Ismeta Grbe, Hasana Čengića i mnogih drugih obrazovanih, moralnih i državi odanih njegovih saradnika.

Sjetimo se naših slavnih heroja Mešić Hajrudina, Izeta Nanića, Safeta Zajke, Envera Šehovića, Safeta Hadžića, Midhata Hujdura, Hodžić Mehdina, Bešić Adila, Nesiba Malkića, komandanata i generala Rasima Delića, Atifa Dudakovića, Mehmeda Alagića, Ramiza Drekovića i mnogih drugih naših generala, oficira i vojnika - heroja i znanih i neznanih, koji nisu ni svoje živote žalili ugraditi u temelje naše države.

A mi ? Zapitajmo se mi šta smo spremni i šta ugrađujemo u izgradnju naše države i naših institucija. Da li je subotnji dan pokazao licemjerstvo mnogih političara koji su Aliju Izetbegovića branili od brutalnih napada Christiana Schmidta samo zarad političkih poena? Šta smo spremni žrtvovati za državu, ako ne možemo odvojiti jedan dan za sjećanje na naše velikane?

Danas se opet igra velika igra oko Bosne. Kakav tim budemo imali, takav rezultat ćemo postići.