Kampanja pred popis u Crnoj Gori: Porfirije kao izaslanik zvaničnog Beograda

Piše: Nevena Kovačević

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije Perić stigao je jučer u Podgoricu, povodom obilježavanja deset godina od izgradnje hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, te osveštavanja kamena temeljca crkve Svetog Save i pravoslavne gimnazije Sveti Sava koja se gradi u podgoričkom naselju Stari aerodrom, a za čiju izgradnju je Vlada u tehničkom mandatu opredijelila budžetska sredstva u iznosu od 900.000 eura.

No, sudeći prema sastancima Porfirija sa crnogorskim zvaničnicima, te porukama upućenim tokom današnje liturgije, jasno je da je povod dolaska u Crnu Goru posve drugačiji.

Od obilježavanja desetogodišnjice hrama, mnogo je važnije nimalo slučajno datumsko preklapanje ove posjete i popisa stanovništva, koji će, uprkos protivljenju dijela crnogorske javnosti, te protestima građana, najvjerovatnije biti održan od prvog do petnaestog novembra.

I dok crnogorska opozicija traži odlaganje popisa, te najavljuje mogućnost bojkota u slučaju insistiranja na njegovom održavanju u uslovima duboke političke i institucionalne krize, srpski patrijarh, kao najvažniji izaslanik Aleksandra Vučića izvršava povjereni zadatak - spriječiti odlaganje popisa i revizionističkim porukama povećati broj Srba u Crnoj Gori.

Najprije se Porfirije sastao sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, koji je u čast njegovog dolaska priredio svečani ručak.

Milatović je tako pokušao opravdati nedavnu izjavu datu tokom 2BBS foruma u organizaciji Atlantskog saveza Crne Gore, kada je, odgovarajući na pitanje kako će se izjasniti na predstojećem popisu, kazao da je on etnički Crnogorac.

Ova tvrdnja, poslužila mu je kao penicilin za dio suverenističkih birača koji su mu, glasajući protiv Mila Đukanovića dali podršku na predsjedničkim izborima, ali je sa druge strane, uzburkala onaj većinski dio prosrpski orijentisanih glasača pokreta Evropa sad.

Zato je ugodan ručak sa Porfirijem bio prilika da predsjednik povrati povjerenje vjernika SPC i zadovolji dio razočaranih birača, kao i da, izvjesno, beogradskom izaslaniku pojasni stav o svom popisnom statusu.

Dodatno, kako je upravo Milatović najzaslužniji za preokret u formiranju vlasti i izvjesno stvaranje proruske i prosrpske Vlade ulaskom koalicije Za budućnost Crne Gore, nema sumnje da su, tokom ugodnog ručka, stigle i poruke zahvalnosti zvaničnog Beograda za dobro obavljen posao.

Sinoć je u hramu priređen i doček srpskog patrijarha, kome su prisustvovali brojni funkcioneri koalicije Za budućnost Crne Gore i Demokrata Alekse Bečića, a u Podgoricu su, osim Porfirija stigli i srpski opozicionari, lider Dveri Boško Obradović i zavetnica Milica Djurđević Stamenkovski.

Dolazak srpskih desničara nije iznenađenje, budući da je Milica zavetnica na prošlogodišnjoj sjednici odbora za dijasporu i Srbe u regionu u Skupštini Srbije kojoj su prisustvovali i predsjednici pojedinih crnogorskih opština, obećala pomoć Srbije u sprovođenju popisa, koji je tada bio tek u najavi.

Na jutrošnjoj liturgiji u hramu Hristovog vaskrsenja, Porfirije je, između ostalog, poručio kako iz Podgorice Srbi najbolje znaju odakle potiču, koje su vjere i kom narodu pripadaju, aludirajući na revizionističku tezu da su korijeni srpstva u Crnoj Gori.

Govorio je srpski patrijarh o kultu Svetog Save kao ujedinitelja pravoslavnog naroda, te pravoslavnoj vjeri kao poveznici svih hrišćana, akcentujući činjenicu da su svi pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti, prema mitomanskoj logici u stvari Srbi.

Dakle, Porfirije je, vjerujućem narodu dao jasne instrukcije u pogledu načina izjašnjavanja na predstojećem popisu.

Ako su pravoslavci, pa još i vjernici, onda se nužno je da se izjasne kao Srbi koji govore srpskim jezikom, jer su za revizioniste izmišljenost crnogorske nacije i crnogorskog jezika neupitni i treba koristiti baš svaku priliku za ponavljanje pogubnog narativa o jednoj vjeri i jednoj naciji, istom jeziku i istom etničkom porijeklu.

Uz to, neizbježan je nastavak pronošenja mita o Svetom Savi, čiji lik i djelo nemaju baš nikakvog značaja u duhovnom i prosvjetiteljskom utemeljenju crnogorske države.

Međutim, kako se indoktrinirajuće ideje najbrže šire kroz segment obrazovanja, vjerska škola pod njegovim imenom najbolji je način za nastavak revizionističkog manevrisanja.

Nakon besjede o jednojezičnom i jednonacionalnom narodu, kojoj su prisustvovali funkcioneri koalicije Za budućnost Crne Gore i Demokrata, ministri u tehničkoj Vladi iz redova Socijalističke narodne partije Dragoslav Šćekić i Vladimir Joković, predsjednici opština Nikšić, Pljevlja i Herceg Novi Marko Kovačević, Dario Vraneš i Stevan Katić, kao i savjetnik za bezbjednost predsjednika države Dejan Vukšić, uslijedio je i sastanak sa tehničkim premijerom Dritanom Abazovićem i ministrom pravde Markom Kovačem, kome je prisustvovao i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Iako detalji nijesu poznati, zasigurno da nijesu mogle izostati ni pohvale zvaničnog Beograda na račun Abazovića, koji je otvorio put procesu državne razgradnje, koji uspješno nastavljaju lideri pokreta Evropa sad.

Aktivna uloga u pretpopisnoj kampanji cilj je kako srpskih vlasti, tako i tamošnje opozicije.

I dok nas ubjeđuju kako je DPS pritiscima umanjivao broj Srba u Crnoj Gori, stvarajući tako ugroženu naciju, subjekti na vlasti aktivno sudjeluju u propagandističkoj kampanji zvaničnog Beograda u koordinaciji sa SPC, insistirajući na održavanju popisa, bez postojanja uslova za slobodno izjašnjavanje građanki i građana i suprotno međunarodnim preporukama.

Što skorije održavanje popisa, s ciljem dokazivanja teze o naglom porastu broja Srba, te supremacije srpske i negiranju postojanja crnogorske nacije, strateški je interes srpskih vlasti, a njegovo ostvarenje jedan od preduslova za nesmetano sprovođenje etničkog inženjeringa i potpuno ukidanje identitetskog statusa Crnogoraca.

Stoga, Vučićev duhovnk i izaslanik svaki trenutak koristi za sprovođenje povjerene mu misije, po uzoru na sve dobro obučene pripadnike rusko-srpske agenturne mreže. Jer - religija je na Balkanu odavno izgubila predznak duhovnog i postala sredstvo u rukama političara opasnih namjera, dok je vjerski fanatizam najubojitije oružje za rasplamsavanje decenijama uzavrelih nacionalnih tenzija.

Baš zato je i Prvoslav Perić najbolji promoter agresivne jednonacionalne i jednojezične kampanje, iste one čiji je dio i pogubni pomiriteljski narativ, koji sistemski uništava pokušaje građenja regionalnih i dobrosusjedskih odnosa balkanskih zemalja.