Zašto Sarajevo nema spomen obilježje za 11.541 žrtvu opkoljenog grada

U Sarajevu ne postoji spomen obilježje za 11.541 žrtvu opkoljenog grada. Zašto? Ovdašnji vlastodršci su tek 14 godina nakon okončanja opsade i agresije, 2009. godine sjetili se da izdaju potrebne dozvole da se podigne spomenik ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva.

Odgovor bi za odabir lokacije na kojoj bi bila postavljena spomen ploča sa 11.541 imenom, valjda trebale dati općinske, gradska i kantonalna vlast, u čijoj je nadležnosti davanje saglasnosti, piše novinska agencija Patria.

Kada bi imali ploču na kojoj bi bila ispisana imena 11.541 Sarajlije, koji su stradali od agresorskih granata, metaka onda bi se za svaki državni praznik delegacije okupljale i na tom mjestu i odale počast nevinim žrtvama. I kada bi dolazile delegacije iz Evrope i svijeta, ne bi mogli otići iz Sarajeva a da ne dođu do tog spomen obilježja.

Da postoji takvo spomen obilježje onda bi na njemu zasigurno bilo upisano i ime mladića Samira Mešetovića.

Sunčanog 13. aprila 1992. godine preko puta tadašnje kasarne Maršal Tito u Sarajevu, Samir je ratu prkosio tako što je sa prijateljima igrao košarku.

Bio je to još uvijek mir, ali u vazduhu se osjetilo da dani koji slijede neće donijeti ničeg dobrog, ni Sarajevu, ni Bosni i Hercegovini, piše novinska agencija Patria.  

Njegovu igru i mladost prekinuo je snajperski metak koji je ispalio neki „pripadnik JNA“ sakriven iza vreća pijeska koje su tzv. JNA čuvali od „napada“ sarajevskih momaka poput Samira.

Nikada nije otkriveno ko je ubio Samira. A i mediji gotovo više i da ne pišu, ni o Samiru ni o tome koliko je ljudi u Sarajevu zapravo ubijeno i prije tog kobnog 2. maja kada je osujećen državni i vojni udar.

A u aprilu 1992., kada su još mnogi govorili da neće doći do agresije, ubijeno je 336 građana Sarajeva!

Tog aprila hapšeni su policajci i civili, koje su odvodili u komandu 2. vojne oblasti bivše JNA i najbrutalnije ih premlaćivali pred generalom Milutinom Kukanjcem.

Upravo iz te komande, gdje je sjedio Kukanjac 26. aprila 1992. godine mučki su ubijeni Senad Šećerović, sekretar Gradskog odbora SDP-a, i njegov vozač Dževad Resić. Bili su u automobilu. Prolazili pored komande i ne sluteći da će tu život okončati. Opravdanje za ovaj zločin je naravno bilo. Senad i Dževad su „napali“ na Kukanjca.

Na mjestu pogibije Samira Mešetovića nema nikakvog spomen obilježja.

U parku At mejdan od 26. aprila 2011. godine stoji  spomen-obilježje civilnim žrtvama Dževadu Resiću (1961.godište) i Senadu Šećeroviću (1956.godište), koje je podigla Općina Stari Grad.