Piše: Rasim Belko
Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ u sebi sadrži i aneks D kojim je predviđeno da zemlje nasljednice Jugoslavije imaju pravo na pristup arhivima. U pomenutom aneksu piše: “Dio Državne arhive SFRJ (administrativna, tekuća i arhivska dokumenta) potrebne za normalno upravljanje teritorijom jedne ili više država preći će, u skladu sa principom funkcionalne pertinencije, u nadležnost tih država, bez obzira gdje se te arhive trenutno nalaze”.
No, Bosna i Hercegovina je i ovaj put izuzetak. I dok su sve druge države tražile i dobile pristup arhivu i preuzele ono što im pripada, iz Bosne i Hercegovine se nikako ili gotovo nikako nije tražio taj pristup.
Priče iz Beograda
A sve što se tiče imovine iz sukcesije je u tim arhivama, tako da Bosna i Hercegovina bez punog pristupa zapravo i ne zna šta je njena imovina.
To je posao šefa Vijeća ministara, u ovom slučaju predsjedavajuće Borjane Krišto i ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, koji je prilikom izbora na tu poziciju najavio da će biti drugačiji od svojih prethodnika.
Zato se od šefa bh. diplomatije očekuje inicijativa i otvaranje ovog pitanja, odnosno omogućavanje BiH da ostvari uvid u arhivu SFRJ smještenu u Beogradu i preuzimanje originala i kopija koji pripadaju našoj zemlji.
Nezvanične informacije govore da se Beograd od tog zahtjeva brani pričom kako je ta dokumentacija uništena prilikom NATO bombardovanja, ali ako su sve druge države dobile, teško je povjerovati da su NATO bombe pogađale samo arhivu vezanu za Bosnu i Hercegovinu.
Svojevremeno je Muharem Cero na stranicama Patrije pisao da je neophodno da se pitanje vlasništva na teritoriju (bosanskohercegovački vlasnički list) dodijeli njenom ustavnom titularu državi Bosni i Hercegovini, po principu kontinuiteta njenog trajanja, a njenim administrativnim aranžmanima Zakonom o upravljanju i korištenju državne imovine omogući njeno uživanje bez prava prenošenja vlasništva.
Da bi se to desilo, Bosna i Hercegovina prvo mora imati registar imovine u svom vlasništvu i Zakon o toj imovini. A preduslov tih procesa je ulazak u arhive u Beogradu, kako bi se razaznalo i šta je koja i šta je čija imovina.
Dio specijalnog rata
U članu 7 aneksa D navedeno je da će se do momenta provođenja Sporazuma o sukcesiji omogućiti slobodan i neometan pristup Državnoj arhivi SFRJ. S obzirom da su i Sporazum i aneksi nastali nakon NATO bombardovanja, nema sumnje da oni nisu uništeni, već su sklonjeni kao dio specijalnog rata za konačnu disoluciju Bosne i Hercegovine.
Ali nije sve ni do Beograda. Mnogo toga je do nas. Pitanje je samo je li pasivnost s bosanskohercegovačke strane produkt neznanja ili svjesnih propusta u radu kako bi zaborav i protok vremena učinili da više niko ne postavlja pitanje o imovini koju su jedni pokrali, a drugi namijenili novoj srpskoj ili hrvatskoj državi.
Ukoliko u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ima išta državotvorno, ovo pitanje bit će prioritetno, jer imovina je temelj kuće, a bez temelja ni kuća dugo ne opstaje. Zato bi ministar vanjskih poslova umjesto jalovog lutanja po državi, trebao sam delegirati ovo pitanje, a onda insistirati na njegovom provođenju. Ukoliko nije obećao nešto drugo svojim partnerima.
Predugo se bosanskohercegovačke vlasti, odnosno svi stubovi te vlasti, “vade” na različite političke antidržavne sabotaže, premalo se osvrću na neurađeni posao zaštite državne teritorije.
To nije imaginarna kategorija, to je bogatstvo koje s jedne strane dokazuje državotvornost, a s druge strane vrijedi neprocjenjivo u različitim valutama.
Neka aneks D bude dan D ili za vlast ili za politiku disolucije. Ako ima neko da se usudi fakturisati to pitanje na Vijeću ministara BiH.