SARAJEVO, (Patria) - Bajram, praznik koji muslimani slave nakon mjeseca ramazana i 30 dana posta, je simbol naše pobjede nad ljudskim strastima, to je dan radosti, kada čovjek očekuje nagradu i raduje se što je ispostio i što ga je dočekao onako kako treba, poručio je Adil efendija Rudanović, imam džamije Trnjak u Doboju.
"Jer, 30 dana nije bilo lahko od zore pa do zalaska Sunca biti bez jela, pića, ali ne samo toga - ono što je najvažnije jeste da se čovjek kloni i od svog lošeg ponašanja, svih loših svojstava koja ne daj Bože može imati. Za Bajram se onda ne posti, nego se raduje i to je porodični dan. To je dan koji treba iskoristiti sa svojom porodicom, s komšilukom, prijateljima", kazao je Rudanović u intervju za banjalučke Nezavisne novine.
On je istakao da u islamu stoji da Bog nikog ne opterećuje iznad njegovih mogućnosti, te kada nastupi mjesec ramazan određene osobe koje nisu dužne postiti, prije svega žena koja je trudna ili koja doji, čovjek na teškim poslovima, takođe starac, bolesnik, pa čak i putnik može taj svoj post odgoditi do perioda kada se steknu uslovi.
"Međutim, osobe koje su skroz stare i više i ne mogu postiti zbog terapije ili bolesnik kojem se ne nazire nikako da će to proći, onda oni imaju nešto što zove fidja, a to je baš otkup za svoj post. Oni su dužni da nahrane 30 siromaha ili jednog siromaha 30 dana za taj ramazanski post", pojasnio je Rudanović.
Na pitanje koja je njegova bajramska poruka muslimanima u Doboju, njihovim komšijama i građanima BiH, Rudanović kaže: "Ono što mogu poručiti svim Dobojlijama je da mogu biti sretni da je Doboj jedan lijep grad, koji se nalazi prvenstveno na tri rijeke, to je bogatstvo, a također to je jedan grad gdje u blizini, evo u jednom kilometru, imaju i sinagogu i džamiju i katoličku crkvu i pravoslavnu crkvu - to je bogatstvo, to je duša ovog grada. Bogomolje jesu duša i srce svakog grada i te različitosti koje mi imamo treba da budu naše bogatstvo. To treba da bude i naš brend, nešto čime se mi možemo ponositi. Ono što mogu poručiti svima koji čitaju je da se ipak čuvamo onako kako kažu nadležni organi, kako kaže struka, da pomognemo kome god je ta pomoć potrebna, da čovjek malo pogleda lijevo i desno, da vidi svog komšiju bez obzira na to koje je on vjere, jer nas vjera tako uči da nije musliman onaj koji legne sit, a komšija mu gladan. Ne komšija musliman, nego komšija mu gladan. To se danas, u ovom vijeku, ne bi smjelo desiti".