Lopta ima oči, svaku taktiku znam napamet,
I ginut ću za dres na svakom pedlju k'o Barbarez.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Eh, bilo bi dobro da pet godina nakon što je sarajevski reper Kontra otpjevao ove stihove Sergej Barbarez može stajati na fudbalskom terenu u dresu reprezentacije i pokazivati šta zna.
Ne bi nam Litvanci, Finci, Mađari i njima slične fudbalske nacije bile nepremostive prepreke. Ne bi nam Nijemci, Nizozemci i ostali trpali koliko žele, nego bi morali dobro natopiti dresove za gol više.
Ali, fudbalska nadanja su samo nijansu manje euforično stanje od fudbalskih razočarenja. A sinoć je bosanskohercegovačka nacija doživjela poniženje kakvo do sada nismo upamtili. I nije tu najveći problem broj golova, niti je to uzrok razočarenja. To je posljedica pristajanja na kompromise, a to u pravilu završava eutanazijom snova i nadanja. Nas je Njemačka sinoć fudbalski eutanazirala na duže staze. I nije problem kada ti to radi Njemačka, ali kada Lihtenštajn uzimaš za ozbiljnu reprezentaciju, onda definitivno nemaš čemu da se nadaš.
Sergej Barbarez je čovjek o čijem patriotizmu, takmičarskom duhu i fudbalskom znanju niti hoću niti mogu polemizirati. Davno je dokazao šta i koliko zna. Ali, Sergej Barbarez na klupi fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine nije onaj isti Sergej Barbarez kojeg je svojevremeno opjevao Kontra.
Sergej, lice svoje zemlje?
Ostati uspravan u porazu i na zemlji u pobjedi nije jednostavno, ali se podrazumijeva kod profesionalaca kakav je Sergej Barbarez svojevremeno bio. Pokušati omalovažavati druge, samo zato što ti se ne sviđa njihova kritika, stav, komentar ili pitanje, dokaz je slabosti koja urušava sve što ste cijeli život gradili.
Bojim se da je ovim dijalogom Sergej Barbarez zatvorio sebi vrata za bilo kakav pokušaj da u budućnosti napravi nešto sa Zmajevima. Svaki naredni poraz, a oni su neminovni, gledat će se kroz prizmu njegovih odgovora novinaru portala Sportsport.ba, a tako će rasti šanse da Sergej postane bivši.
I bez obzira na to što je Sergej Barbarez moj najdraži fudbaler – vrijeme je da ide. Jer, nestao je onaj Barbarez koji je u Kontrinoj pjesmi bio sensei.
Ovaj je Barbarez u svakom mogućem obliku “lice svoje zemlje.” Kontra, bio si u pravu. Jer, Barbarez je sinoć bio personifikacija lošeg društveno-političkog uređenja Bosne i Hercegovine, sistema u kojem niko nikada nije rekao: “Odgovoran sam, odlazim.”
U Bosni i Hercegovini ljudi stradaju, a odgovorni se ponašaju baš onako kako se Barbarez ponio u ambisu Frajburga.
Razlog više za zabrinutost za budućnost bh. fudbala je činjenica da je Barbarez više ličio na Milorada Dodika nego na bivšeg fudbalera i sada selektora s njemačkim pečatom na biografiji.
“Ne trebaš ništa pitati,” reče selektor nakon sedam golova u mreži njegove reprezentacije. I doda da novinar pita gluposti. A svi smo vidjeli da nisu gluposti, jer na licu Barbareza nije bilo onog žara kojim je nekada branio boje domovine, a na licu njegovih igrača, osim straha od još punije mreže, nismo ništa drugo ni mogli vidjeti.
A to nije samo do fudbala. Dijagnoza je negdje mnogo dublje nego što trenutno možemo nagađati. Je li ona isključivo u rukovodstvu krovne kuće bh. fudbala, u svlačionici, u glavi selektora ili pomalo svugdje – još je teško zaključiti.
Međutim, bez dijagnoze nećemo ni krenuti da izlazimo iz ambisa provalije u koju smo dospjeli. Samo je pitanje ima li iko u Savezu ili reprezentaciji kome je dovoljno stalo da počne razmišljati o boljitku našeg, kako nacionalnog tako i klupskog fudbala.
Sergej Barbarez to nije – i žao mi je.
Sergej Barbarez to jeste bio, i sinoć je samo onaj detalj u kojem Kulenović trči za Švabama i jedini put na utakmici naša selekcija uzima loptu ličio na Sergeja. Sve ostalo kao da je ostvarenje proročanstva da je neko odavno spremio scenario za razbijanje Zmajeva i Zmajevog gnijezda kao jedine svijetle tačke pod tmurnim oblacima bh. neba.
Sergej, nemoj biti glumac na tim daskama, ostani sensei!