Politički kalkulanti šute dok Komšić brani BiH, grant politike opasne kao nacionalizam

Piše: Ernad Metaj

Zabrinjava tišina političkih stranaka koje sebe vole nazivati „probosanske“ na 'non paper' koji je hrabro u Brisel poslao član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Da je Komšić pogodio u centar pokazala je hitra zajednička reakcija Delegacije EU i pet ambasada zapadnih zemalja u BiH u kojoj se kritiziraju pokušaji iskrivljenog predstavljanja uloge i namjere pojedinih međunarodnih aktera u BiH. Njihova diplomatska reakcija bila je neuvjerljiva, baš kao i njihov višegodišnji angažman u BiH kojim se nije znalo, ili nije htjelo, suzbiti destruktivne političke aktivnosti koje su isključivo usmjerene ka destabilizaciji BiH i derogiranju njenih institucija. 

Nažalost sami su stvorili dojam da ne prolaze loše oni koji su za razliku od Komšića spremni puno drskije i bezobraznije „pljunuti im u lice“. Možda se njima čini da je džentlmenski obrisati lice i nastaviti dalje, ali na Balkanu se to isključivo doživljava kao slabost. Niko to bolje nije pokazao kao Milorad Dodik koji je sa svakim napadom na predstavnike međunarodne zajednice jačao svoj politički utjecaj. Oni koji su mu nametnuli sankcije, sada mu rado idu u dvore iz kojih ne izlazi ništa od onog za što se zalažu strane diplomate, a to je osnaživanje vladavine prava, demokratskih procesa i povećanje povjerenja građana u predstavnike vlasti.

Dobro je da se Komšić oglasio i pokazao da u ovoj državi ipak nisu svi spremni saginjati glavu pred istinom. Dobro je da se pokaže kako i s druge strane postoje oni koji neće saviti kičmu pod teretom stotina miliona eura „prosutih“ za reforme od kojih uglavnom korist imaju oni što građanima pričaju o njihovom značaju. S druge strane sraman je izostanak podrške Komšiću od onih koji ubiru političke poene na priči o odbrani Bosne. Njima je očigledno vlast u Sarajevu važna jednako kao što je nekad SDA- u bila važna općina Centar. Zbog političkih sukoba u Sarajevu više se niko i ne bavi državom što je samo otvorilo dodatni prostor za njenu destabilizaciju.

Komšić je samo hrabro napisao ono što svi potajno govore, a to je da se čini kako se Delegacija EU u BiH ponaša dvosmisleno i neiskreno, te da je zbunjujući sadašnji kontekst saradnje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, u vezi s reformskim procesima u Bosni i Hercegovini, kao što su reforme Ustava i Izbornog zakona BiH. Za razliku od političara važnost trenutka u kojem se Komšić oglasio prepoznali su u Asocijaciji nezavisnih intelektualaca Krug 99 i dali bezrezervnu podršku papiru koji je poslao u Brisel.

Komšićevo pismo je sasvim sigurno puno drugačije od onoga što Brisel dobija iz Delegacije EU u BiH čiji predstavnici sve otvorenije koketiraju s nacionalistima. Jedini cilj tog koketiranja je da se prikažu statistički podaci kojim bi opravdali svoje visoke plate. Važno je da je u Brisel poslana poruka da se na terenu uz 'amin' njihovih predstavnika urušavaju i temelji na kojima je zasnovana EU a to su liberalni demokratski standardi u izgradnji slobodne i prosperitetne demokratske nacije. O tome sve češće pišu i mediji u Austriji i Njemačkoj koji jasno naglašavaju da lobiranje hrvatskog HDZ-a daje rezultata u institucijama EU iako njihova motivacija nije bazirana na pravnim argumentima. Čak su i laici u EU shvatili da je HDZ počeo gubiti i snagu u vlastitom biračkom tijelu, pa mnogima nije jasno zašto im se sada baca pojas za spašavanje. 

Komšićev papir je najviše zasmetao Sattleru koji prima platu od EU čije vrijednosti sve manje promovira u BiH. Evropska i američka politika koja se u BiH pretvorila u „kafansko odlučivanje“ pogoduje jedino Rusiji koja je ovdje odavno prestala igrati u rukavicama. Nije Komšić slagao da se u unutrašnje stvari BiH sve više miješaju Srbija i Hrvatska, baš kao što su radile i u ratu. Problem je što na ovu vrstu agresije „probosanske politike“ nisu našle odgovor. Neće ga naći ni odobravanjem ničim utemeljene kritike međunarodnih predstavnika na Komšićevo pismo. Njihov muk samo može sačuvati njihove interese koje ostvaruju kroz različite grantove. S njima oni žive evropski život, a biračima bacaju koske kako bi se oko njih zabavljali dok se i dalje valjaju u blatu. Komšiću se politički puno toga može zamjeriti, ali za razliku od drugih kada je u pitanju država on ipak ne kalkuliše.

Grant političari su za BiH jednako opasni kao i nacionalisti, jer uvijek postoji mogućnost da će za svoj interes prodati državu. Zato je dobro da je javnu podršku Komšiću dao i Vojin Mijatović  potpredsjednik SDP-a, još uvijek jedini glasan u ovoj partiji. Za njega je pismo poslano u Brisel vrhunski potez u odbrani građanske i multietničke BiH, a trebao bi biti i za one koji se time samo busaju u prsa.