Džubur: Izluđuje me nonšalancija vlasti u odnosu na krizu, bez poljoprivrede smo kao prosjaci

(Patria) - Političari u F BiH moraju shvatiti da je poljoprivreda strateški interes svake zemlje ako neće da joj građani budu prosjaci, u razgovoru za Patriju je rekao Ahmed Džubur, predsjednik Odbora za poljoprivredu u Parlamentu F BiH. Očekuje da se održi hitna sjednica parlamenta o poljoprivredi i da se donesu konkretne mjere kako bi se koliko toliko ublažile posljedice krize uzrokovane ratom u Ukrajini. 

Patria: Gospodine Džubur jesmo li zakasnili s mjerama koje treba da zaštite standard građana BiH nakon krize uzrokovane ratom u Ukrajini? 

Mene izluđuje nonšalancija i mirnoća odgovornih u vlasti kojom nas uvjeravaju da mi možemo adekvatno odgovoriti izazovima ove globalne krize. Oni očekuju od svih nas da šutimo i ne širimo paniku, a godinama unazad su sve uradili da devastiraju poljoprivredu i BiH učine skoro potpuno ovisnom od uvoznih lobija. BiH nema svoje hrane. Ogromne količine uvozimo, od žitarica pa nadalje. Razloga za paniku da neće biti osnovnih životnih namirnica nema, ali postoji opravdan strah da će poskupljenja biti izuzetno velika što će svakako uticati na ionako loš standard života.

Patria: Da li je 50 litara goriva po hektaru obradive površine dovoljna mjera da se spasi sezona sjetve?

To jeste pomoć, koja na godišnjem nivou nije dovoljna, ali recimo da je korisna. Treba uraditi puno više i ja ću u parlamentarnoj proceduri insistirati na povećanju budžeta za podršku poljoprivredi na 150 miliona. Sa planiranih 106 mi ne možemo adekvatno odgovoriti na poremećaj usljed kojeg je enormno poskupio sjetveni materijal, đubrivo, gorivo, i sve ostalo bez čega nema razvoja poljoprivrede. 

Patria: Jučer je bio sastanak predstavnika Vlade F BiH i kantona, misle li i ostali kao vi?

Jučer se najviše razgovaralo o regresiranom gorivu, a na marginama kako da se sada realizuje raspodjela 200 miliona podrške koje kantoni dobivaju iz federalnog budžeta. Iako su mnogi naveli poljoprivredu kao sektor gdje im treba podrška čini mi se da ipak postoji nedovoljno spremnosti u samim kantonima da se stvori obaveza kako bi dio ovih sredstava bio namjenski utrošen u tu oblast. Postojala je intencija da se 20 posto tih sredstava uloži u razvoj poljoprivrede čime bi dobili dodatnih 40 miliona, ali predizborna je godina i čini se da pojedini predstavnici vlasti ipak imaju druge prioritete.

Patria: Jasno je da nemamo sistemska rješenja, koliko je to moguće uraditi ako znamo da BiH nema državno ministarstvo poljoprivrede?

Nažalost na naplatu nam dolaze sve opstrukcije koje se provode na državnom nivou i kojima je cilj slabljenje državnih institucija. Rezultat toga je da sada imamo požar koji je teško gasiti jer s onim što raspolažemo teško možemo da ugasimo i iskru. Neodgovorne politike su BiH koja je nekada bila sirovinska baza za cijelu Jugoslaviju dovele u situaciju da ima devastiranu poljoprivrednu proizvodnju koju sve više ljudi napušta i odlučuje se za odlazak iz ove zemlje. Dolina Neretve nekada se smatrala Kalifornijom, a sada smo potpuno ovisni od drugih. U takvoj situaciji entiteti i kantoni moraju preuzeti odgovornost što se nije u potpunosti desilo tako da nemamo adekvatne mjere za hitno djelovanje.

Patria: Bilo je puno kritika oko funkcionisanja robnih rezervi, osim goriva može li se računati na drugu pomoć odatle jer znamo da robne rezerve svugdje u svijetu služe za stabiliziranje stanja na tržištu?

Sa robnim rezervama koje raspolažu sa dva miliona maraka, kako je bilo do sada, mi smo mogli možda spasiti jednu varoš u F BiH. Dobro je da se planira povećanje na 20 miliona, ali tu treba uraditi još dosta posla jer od završetka rata sistem robnih rezervi nije funkcionalan od kapaciteta za skladištenje do politike regulacije tržišta.

Patria: Je li konačno vrijeme da shvatimo kako budućnost jedne zemlje ovisi o tome koliko sama može da pomogne svojim stanovnicima i hoće li biti sretan onaj ko bude proizvodio svoju hranu?

Uvijek je sretan onaj ko jede svoje. Ogroman je poremećaj na tržištu žitarica. Mnoge zemlje zabranjuju izvoz, kao Mađarska. Bez svoje proizvodnje i svojih zaliha osuđeni smo da budemo prosjaci, a to se može i mora promijeniti. Zato se ne smije pristati na planirano skromno povećanje podrške poljoprivredi. Potrebno je oporaviti biljnu proizvodnju za koju je 11 miliona maraka poticaja premalo, treba održati animalnu proizvodnju i osigurati poticaje za grane poljoprivrede koje su zanemarene poput plasteničke proizvodnje. S adekvatnim mjerama ovo može i mora biti godina stabilizacije jer svjedoci smo da troškovi života brže i puno više rastu nego primanja građana.

(E. Metaj)