Ekselencijo Wadephul, džaba ste krečili: Schmidt i njegova samovolja su prošlost, saučešće Zagrebu!

Piše: Rasim Belko

Nakon što je na posljednjoj sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija poručeno da međunarodni intervencionizam u našoj zemlji prestaje, čime su de facto sužene mogućnosti Christina Schmidta i OHR-a, u nedjelju nam je doputovao šef diplomatije Njemačke Johann Wadephul.

Iako je riječ o prvoj posjeti u okviru balkanske turneje šefa njemačke diplomatije, nekako djeluje da je u Bosnu i Hercegovinu svratio samo s jednim ciljem i da je ona na njegovu putanju uvrštena naknadno. Jer, diplomatska aktivnost šefa diplomatije jedne od vodećih zemalja EU bila je izuzetno štura. Sastao se tek sa visokim predstavnikom Schmidtom i članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović.

Sve je dakle urađeno na prečac, u vremenu kada su dva od tri člana Predsjedništva van države, a s njima i šef bh. diplomatije. I u toj žurbi da se svrati do Bosne i Hercegovine upravo se krije pravi razlog dolaska Wadephula u našu državu.

Jer, Schmidt je skupa s bonskim ovlastima i dosadašnjim radom “izrešetan” u Vijeću sigurnosti, a poruka američkog predstavnika bila je završni touch, koji je očito zabrinuo njemačku vladu.

Ni činjenica da je predstavnik EU u Vijeću sigurnosti UN bio nešto blaži od američke delegacije, očito nije zadovoljila Njemačku, kojoj je ostanak Schmidta na čelu OHR-a prvenstveno geopolitički interes, te su stoga odlučili i na ovaj način ga podrže. Sastanak s Cvijanović nesumnjivo je imao za cilj ublažiti ofanzivu iz Banjaluke protiv Schmidta.

A da je Njemačka zabrinuta zbog mogućnosti odlaska Schmidta možemo zaključiti iz izgovorenog na press konferenciji u OHR-u, kada je Wadephul jasno kazao: "Gospodin Schmidt je zadužen za provođenje civilnog dijela Daytona i to je od izuzetne važnosti”. Dakle, iza Schmidta je ostala da stoji jedino Njemačka, jer taj nekadašnji gigant EU je očito shvatio kako polako gubi kompas na Balkanu i sve manje biva faktorom odlučivanja.

Nekada je ta država vodila procese u ovoj našoj regiji i očito želi sačuvati barem jednu poziciju s koje bi to mogla djelovati. Ono što mora biti jasno, a što pojedini “analitičari” u BiH očito nisu shvatili jeste to da Njemačka ne čuva leđa Schmidtu zbog BiH, nego zbog svog interesa.

Tu zapravo interesa Bosne i Hercegovine i nema. Ko želi, neka analizira projekte koje je u regiji vodila Njemačka proteklih godina, pa će mu biti jasnije. Recimo, onaj ko misli da je Njemačka podrškom Schmidtu dobronamjerna prema BiH neka pogleda epilog njihove operacije “srušimo Mila, pa makar bilo gore”.

Crna Gora se i danas oporavlja od te operacije, jer je mnogo gore, a pitanje je koliko će joj još trebati da se oporavi od njemačkog djelovanja u sadejstvu s provučićevskom opozicijom.

Svaka sličnost sa BiH nije koincidencija, neka preslikani modalitet, a Schmidt je bio jedan od ključnih aktera projekta “samo da nije SDA, pa makar bilo i gore”. I gore je, a Njemčka se grčevito bori da sačuva čovjeka na poziciji kako bi nam zagorčavali i dalje.

Uprkos tome što vodeća zemlja Kvinte i PIC-a striknto, bez zadrške, poručuje da je kraj Schmidtovog intervencionizma, Wadephul se očito nadao kako će dolaksom na teren očuvati snagu Schmidta.

To bi se u probosanskoj politici s pravom moglo tumačiti i kao otvoreno neprijateljstvo, s obzirom na činjenicu da Christian Schmidt skoro potpuno otvoreno igra u korist susjedne Hrvatske i njihove političke ekspoziture u BiH u pravnom obliku HDZ BiH.

Dakle, podrška zvaničnog Berlina Schmidtu je i podrška njegovom djelovanju suprotno interesima Bosne i Hercegovine, a u korist zvaničnog Zagreba i Dragana Čovića, što se po našu državu pokazalo izuzetno loše s dalekosežnim posljedicama. Današnja američka administracija je to očigledno shvatila, pa do rješavanja statusa OHR-a ne želi nove avanture njemačkog diplomate na zagrebački pogon.

A taj diplomata je bio žestoki protivnig uvođenja vladavine prava i demokratije u BiH, odnosno jedan od vodećih igrača u rušenju prvostepene presude u predmetu “Slaven Kovačević v. BiH”. Rušenjem te presude faktički je na određen period uveden embargo na demokratiju u BiH, pa se pitam je li i to podržava Njemačka i njen ministar Wadephul, dok nam pričaju o otvaranju vrata ka EU.

Nismo baš toliko zaostali gospodo Nijemci, znamo dobro da bez vladavine prava i prava svih građana vrata EU za BiH će ostati zamandaljena.

Stoga je neophodno da Njemčka konačno shvati da je Christian Schmidt s bonskim ovlastima u aktovci prošlost, barem što se tiče ozbiljnijih aktivnosti. A kada shvate onda bi trebali da mu skrenu pažnju da je on njemčaki diplomata na misiji u OHR-u, a ne alter ministar vanjskih poslova BiH, kako se ponaša skoro cijeli mandat.

Amerikanci neće tako lako promijeniti pogled na Schmidta, OHR i bonske ovlasti, pa se posjeta Wadephula Bosni i Hercegovini može smatrati uzaludnim trošenjem vremena i resursa.