Između evropske BiH i dejtonskog statusa quo: Odlazak OHR-a može biti pozitivni šok, ostanak ne mijenja mnogo!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Sjećate li se šta su nam lideri i kadrovi stranaka projekta Trojka ozareni do ušiju poručivali u vremenu davanja preporuke i kasnijeg dobivanja pregovora za pridruživanje EU.

Uglas su nam kazivali: Nove generacije političara osigurale su historijsku priliku za kretanje iz dejtonske ka briselskoj Bosni i Hercegovini.

Tri mjeseca nakon pregovora stranke projekta Trojka oglašavaju se saopćenjem u kojem demantuju sami sebe i traže ostanak dejtonske Bosne i Hercegovine.

“U svjetlu posljednjih dešavanja, Trojka izražava punu podršku radu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, kao temeljne institucije Dejtonskog sporazuma i najznačajnijeg formalnog društvenog autoriteta i korektiva”, poručiše nam iz SDP-a, NIP-a i Naše stranke, uz opasku da svako ko drugačije govori i radi ide na ruku Vladimiru Putinu, predsjedniku Ruske Federacije.

Jedno je što su onda i sami sarajevski trikolori “išli na ruku” Putinu kada su se hvalili lažnim uspjesima i pričom o pregovorima, a posve drugo i mnogo opasnije što ti trikolori OHR i Christiana Schmidta smatraju “najznačajnijim društvenim autoritetom i korektivom”.

Gdje je onda u svemu tome Ustav i Ustavni sud Bosne i Hercegovine? Naravno da to projektu Trojka nije bitno pitanje, jer oni kao i njihov kreator - Ambasada SAD po svaku cijenu, pa i po cijenu budućnosti naše države, žele sačuvati OHR i visokog predstavnika, odnosno dejtonsko uređenje.

A OHR i visoki predstavnik Christian Schmidt došli su na udar Evropljana, jer su počeli uspostavljati antidemokratsku praksu izmjena izbornih pravila u noći nakon izbora, što se krši sa samim kodeksom i suštinom Evropske unije, njenih vrijednosti i pravila. Još tada su neke evropske države kritikovale Schmidta, a kritika je upućena i u izvještajima u kojima je navedeno da je suspenzija Ustava FBiH koju je Schmidt izveo zapravo ugrozila pravnu sigurnost BiH:

No, te kritike nisu zaustavile Schmidta, pa je on ojačan zaleđinom u liku američkog ambasadora u BiH Michela Murphyija krenuo u solo akcije, što je u Evropskoj uniji dodatno rasplamsalo protivljenje, a iz čega je proizašla ideja o smanjivanju njegovih ovlasti, pa čak i o povlačenju.

To je i bio povod za propitivanje uloge i opstanka OHR-a i visokog predstavnika o čemu smo mogli čitati proteklih dana.

Dobro upućeni izvori Patrije tvrde da je Evropska unija dva puta upozoravala Schmidta da ne nameće odluke. Prvo kada je nametnuo nova izborna pravila u noći izbora, što je protumačeno direktnim udarom na demokratiju, a potom i suspenzijom Ustava FBIH.

Također, kako saznajemo iz izvora u Briselu, članice EU prigovorile su Schmidtu pristrasnost HDZ-u što je notorno suprotno njegovoj funkciji. Ta pristrasnost se posebno pojavila nakon objave hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da su hrvatska diplomatija i on lično izlobirali Schmidta da nametne izmjene izbornih pravila u oktobru 2022. i aprilu naredne godine.

Sve to bilo je više nego dovoljno vodećim članicama EU da postave pitanje uloge OHR-a, naročito nakon davanja pregovora BiH za članstvo u EU. I to pitanje više je nego potrebno plasirati u javnu raspravu, jer je jasno da dejtonska BiH ne može u Evropsku uniju dok ne postane briselska.

Tu treba demistificirati neke standardne i pomalo učmale stavove i argumente da su visoki predstavnik i njegov Ured čuvari i spasioci nečega. Jer, to naprosto nije tačno. OHR i visoki predstavnici unazad desetak godina nisu uspjeli u svojoj osnovnoj misiji civilne implementacije Mirovnog sporazuma.

Destabilizirajući faktori čije politike drže zarobljenom ovu državu često su bili saveznici OHR-a i visokih predstavnika koji su svojim odlukama davali vjetar u leđa tim politikama. Takva praksa dovodila je do devijacije u sistemu i institucijama Bosne i Hercegovine, a što je direktno suprotno misiji OHR-a i visokog predstavnika.

Ipak, s punim pravom možemo kazati da je aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt pod zastavom Murphyijeve politike donio odluke koje su najviše utjecale na procese, a sporne su po više pravila.

Jer, Schmidt je primjerice mijenjao Izborni zakon i pritom štitio samog sebe mijenjanjem Krivičnog zakona. Isto tako, Schmidt je poništio izbornu volju građana koji čine 50 posto stanovništva Bosne i Hercegovine kako bi pogodovao političkoj manjini i omogućio joj da vlada. U praksi, dokazao je da je njegova misija uspostavljanje devijantnog mehanizma u kojem će manjina vladati većinom, što je antidemokratski i antievropski.

Jer, Schmidt i dolazi iz provenijencije koja ne želi da tamo gdje su muslimani većina vlada demokratija. A prevedeno, to bi značilo trajni status quo u kojem Bosna i Hercegovina bez nekog novog genocida ne može postati članica EU. Jer, samo genocidom poput onog u Srebrenici iz jula 1995. godine i etničkim čišćenjem kakvom smo svjedočili u BiH može se promijeniti demografska slika naše zemlje, odnosno dovesti u stanje da je demokratija moguća kada se reducira broj muslimana.

I zato nema potrebe braniti OHR i Dejton po svaku cijenu, tri decenije svjedočimo nemoći OHR-a i neprevodivosti Dejtona. Možda je vrijeme za novi list, onaj evropski, takoreć’ demokratski!