Piše: Rasim Belko
Pljačka, bogaćenje, diskriminacija, aparthejd ili ti kriminalno - zločinački združeni poduhvati tajkuna Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine pod komandnom palicom Dragana Čovića.
Pljačka svega što je vrijedilo u nekadašnjem gigantu Aluminiju stvorila je interesne krugove tajkunsko - mafijaških organizacija na uništenim sudbinama primarno Bošnjaka i Srba što su nekada dizali Aluminij, a u završnoj fazi i Hrvata.
Kum Čović prvo je iz Aluminija protjerao sve nehrvatsko stanovništvo, zapravo protjerao ih je i iz mnogih dijelova Hercegovine. A onda se pod krinkom zaštitnika svehrvatskog bića u Bosni i Hercegovini usmjerio na pljačku svega što je ostalo od nekadašnje industrije.
Zbog onog što je predstavljao, Aluminij se najduže održao na nogama. Ali, HDZ-ova stonoga iskopala je previše i sudbinu Aluminija odvela putem hercegovačkih Bošnjaka i Srba.
Na kraju su tim putem morali poći i hrvatski radnici u Aluminiju, koji su gledali kako njihove radne kolege protjeruju samo što su druge vjere, narodnosti i slično.
Sjetite se kako je govorio Mijo Brajković: “U Aluminiju samo trava može asocirati na zelenu boju”.
Od svega je nakon legitimnih HDZ-ovaca, priča o Aluminiju ostala kao sjećanje na dane kada su hiljade radnika svih vjera i nacija s osmijehom odlazile na posao, a njihove porodice živjele normalan život.
Danas je Aluminij asocijacija na Udruženi kriminalno - zločinački poduhvat prema svima koji nisu plivali kriminalno - zločinačkim tunelima Dragana Čovića i njegove mafijaško - interesne grupacije.
Radnici su na biroima i vjerovatno traže način kako da se otisnu izvan granica Bosne i Hercegovine u svijet bez Čovića i njima sličnih.
A Čović i njegova svita i dalje će rovariti po aluminijskom kombinatu kako bi sa stranim saučesnicima izvukli još poneki milion.
Jer Čović je ustaljenom praksom i metodama tjerao sve investitore koji su mogli u pogone Aluminija vratiti radnike, kako bi probrani investitor ušao i s HDZ-ovim strukturama raščerupao ono što je ostalo.
A kakva je Čovićeva strahovlada najbolje je pokazala svojevremena reakcija Uprave Aluminija tokom protesta radnika ove kompanije i u žiži interesovanja javnosti za njenu sudbinu.
U pismu izvinjenja Čoviću Uprava je tada navela: “Članovi Nadzornog odbora i Uprave društva Aluminij smatraju potrebnim zahvaliti vam za cjelokupan doprinos i zalaganje koje ste učinili u proteklom razdoblju”.
“Nakon protesta radnika Aluminija i orkestriranih medijskih napada na vas i na stranku koju vodite, potrebno je istaknuti da ste vi, unatoč težini situacije koja nas je sve pogodila, konkretno i nedvosmisleno stali iz svih zaposlenika Aluminija…”, navodi se, između ostalog, u pismu u kojem se ističe i to da Upravu i Nadzorni odbor Aluminija naročito žalosti činjenica da je Čović i lično “morao doživjeti neugodnosti”.
Kakva je bila Čovićeva pomoć najbolje demonstriraju pogašeni pogoni i sudbine radnika satjeranih na ivicu životnog ambisa.
Vjerovatno su članovi Uprave nekadašnjeg giganta danas smješteni u nove uprave kako bi iznova igrali po Čovićevoj političkoj violini.
Ipak, i HDZ i njegov lider u određenoj su mjeri platili cijenu rasturanja hercegovačke industrije pa i Aluminija. Jer, ova i druge kompanije bile su bankomati s kojih se uzimalo za lične i političke potrebe.
Takvih bankomata je sve manje, pa Čović okreće kormilo ka državnim jaslama zvaničnog naziva budžet.
Upravo zato, Čović istrajava na Izbornom zakonu po kojem bi on i njegov HDZ bili konstanta političkog života Bosne i Hercegovine. Jer zna kum Čović da je uništavanjem gospodarstva Hercegovine, nakon ratnog UZP-a prema Bošnjacima i Srbima, za šta postoji presuda u Hagu, on počinio ekonomski UZP prema Hrvatima.
Sve su prilike da će preostali dio Bošnjaka i Srba, uz Hrvate polako početi izumirati na zemlji Hercegovoj, a nije daleko vrijeme kada će ovaj prirodni raj biti minimalno naseljen.
U takvoj varijanti, Hrvatska demokratska zajednica neće imati dovoljan broj ruku da je zaokruže na listićima. E to je onaj osnovni motiv Čovićeve borbe za instaliranje njegovog Izbornog zakona, jer u suprotnom će biti politički mrtvac.
Nadamo se da postoje dovoljno svjesnih glava i da mu to neće dozvoliti, što bi u prijevodu značilo konačan krah mafijaško - zločinačkog Udruženog zločinačkog pothvata.
Od Heliodroma do Sokola, od Sokola do Aluminija. Od UZP-a do UZP-a, princip je isti, samo su u interesima nijanse.