DER GEIST DES VERBRECHENS LEBT: Auch Patriarch Porfirije wird die Pläne und Planer des Völkermords feiern!

Piše: R. Belko

Polemike koje su se vodile o pravcu i djelovanju tokom stolovanja Porfirija kao prvog čovjeka Srpske pravoslavne crkve nisu bile bezrazložne, a ponajviše će blizu istini biti oni koji su novog čelnika SPC-a vidjeli kao još jednu produženu ruku režima Aleksandra Vučića.

Iako je u svojoj pristupnoj besjedi prilikom ustoličenja, ustvrdio da njegovo patrijaško služenje neće skretati stazama “parcijalnih interesa ni savremenog strančarenja i parcijalnog bavljenja politikom” te da će “slijediti duhovnu misiju crkve da sabira, objedinjuje i spaja, da služi miru i jedinstvu“, Porfirije se sve su prilike okreće onom načinu djelovanja kakav su još tri decenije prije njega uspostavili neki drugi patrijarsi.

Jer, teško je objasniti da prvi čovjek SPC-a u svojoj misiji mira i jedinstva dolazi na proslavu neustavnog, više provokatorskog, dana entiteta Republika Srpska, svjestan u koliko rana zadire i taj dan i ta proslava.

Patrijarh Porfirije posjeduje sasvim dovoljno i znanja i obrazovanja da može razumjeti konstalaciju odnosa unutar Bosne i Hercegovine, dovoljno je informisan da zna u kakvom vaktu dolazi i nadasve, sigurno mu je jasno da je taj entitet RS nastao na zločinu kojeg su sveštali njegovi prethodnici.

Patrijarh SPC-a tako je sam sebe gurnuo u političku stupicu, a tim činom poništio najave i poruke o dobrim odnosima i ljubavi spram drugih naroda.

Jer, ako je zaista mislio izrečeno prilikom postavljenja, a tada je poručio “Ja jesam Srbin, ali sam, prije svega, hrišćanin, a to je univerzalna vrijednost i zato ću propovijedati i svjedočiti Hrista. Volim svoj narod, ali volim i voljeću i sve druge narode, svakog čovjeka, svaku ikonu Božiju”, onda se patrijarh Porfirije morao pobrinuti da ga takvog i vidimo.

Umjesto mira i ljubavi sa drugima, Porfirije je ipak odlučio biti u službi režima Aleksandra Vučića, njegovog banjalučkog pulena Milorada Dodika i politika koje još sanjaju ujedinjenje svih Srba u jednu državu, , a sve ga glasnije i najavljuju

Dakle, u službi onih koji i decenijama poslije negiraju srebrenički genocid, kojima ni masovne grobnice primarnog, sekundarnog i tercijarnog tipa ni svi bijeli nišani Srebrenice nisu dovoljan dokaz da se u tom bh. gradu desio genocid. Ni međunarodne presude tu nisu mnogo šta promijenile.

A genocid je počeo i planiran baš onog 9. januara 1992. godine, kojeg će za nekoliko dana da slave u entitetu RS, a kojem će prisustvovati i patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Da su planovi od 9. januara zapravo planovi zločina, uništenja i genocida politički vrh bosanskih Srba upozoravao je nekoliko mjeseci poslije 9. januara i omiljeni vojskovođa SPC-a Ratko Mladić.

I sve to Porfirije zna, baš kao što zna da je taj genocid bio namijenjen Bošnjacima i Hrvatima širom BiH, da su osim genocida na planovima tog 9. januara počinjeni mnogi drugi zločini kojih se civiliziran i duhovni svijet gnuša.

Ali, Porfiriju nije problem da zna, čovjek je visokoobrazovan, poliglota, siguran sam da mu je već sve jasno, ali da nema snage i smjelosti oduprijeti se potrebi poricanja najgoreg zločina na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata.

Baš onako kako ga svojevremeno opisa Drago Pilsel, Porfirije je “nespreman da prigrli onu najtamniju stranu srebreničkog istrebljenja – poricanje i veličanje – utekao onome čemu se uvijek utječu ljudi koji govore o zločinima vlastite strane, a nemaju hrabrosti da ih nazovu pravim imenom: utekao se govoru o humanosti najopćenitije vrste, koja odbija reći tko je, što, kada i zašto učinio”.

No, jednom je Porfirije ipak iskočio iz svojih strahova, ali onda kada je trebalo osuditi Crnogorce koji su u Parlamentu te države donijeli Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Tada ih je optužio da su na strani onih koji zavađaju i vladaju. A patrijarhu Porfiriju očito su oni koji ubijaju, siluju, pale i progone da bi ovladali teritorijom i stvorili “Srpski svet”.

Nade mnogih da će Porfirije biti drugačiji od prethodnika polako se gase, a zadovoljni su samo sljedbenici mračnih politika devedesetih, koji se poput kakvog đavoljeg kola nadviju nad BiH svakog 9. januara.

Nada, ljubav među ljudima zarad mira Božijeg sačekat će neko novo vrijeme i nekog novog patrijarha.