Zašto trilateralni samit u Kini nije nova Jalta?

Patria
AutorPatria
19:23
Podijeli:
Zašto trilateralni samit u Kini nije nova Jalta?

Piše: Armin Sijamić

U srijedu i četvrtak oči svijeta bile su uprte u kineski grad Shenzhen, jer su tamo, između ostalih bili kineski predsjednik Xi Jinping i njegove kolege iz Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, Donald Trump i Vladimir Putin.

Bilateralni i onda trilateralni sastanak pomenutog trojca, prvi te vrste u historiji, naveo je mnoge da zaključe da će u dva dana biti određena budućnost svijeta i da će trojica predsjednika, kratko i jednostavno rečeno, voditi svijet tako što će ga podijeliti na zone utjecaja.

Takvo očekivanje u drugi plan je stavilo i povod dolaska Trumpa i Putina u Kinu – samit APEC-a (Azijsko-pacifička ekonomska saradnja), a par dana ranije i samit ASEAN-a (Savez država Jugoistočne Azije) održan na Filipinima, na kojem je američki predsjednik bio glavni akter.

Današnji samit predsjednika tri najmoćnije države naveo je mnoge da ga usporede s Konferencijom u Jalti, na Krimu, gdje su od 4. do 11. februara 1945. godine vođa SSSR-a Josif Visarionovič Džugašvili Staljin, američki predsjednik Franklin D. Roosevelt i britanski premijer Winston Churchill, čekajući izvjesni slom nacističke Njemačke i njenih saveznika, crtali političku mapu svijeta u nastajanju. Rezultat tog sastanka bio je svijet od 1945. godine pa sve do sloma SSSR-a, ali koji i dalje živi kroz razne političke i ekonomske institucije koje ga oblikuju i koje Zapadu daju primat u odnosu na ostatak svijeta.

Put u Kinu

Širom Evrope upaljeni su alarmi za uzbunu, jer mnogi na starom kontinentu nemaju povjerenje u Trumpa. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je poručio da se bez Ukrajine u Kini ništa neće riješiti, a u danu samita u Shenzhenu predstavnici najvećih evropskih sila (Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo i četrdesetak drugih država u „koaliciji voljnih“ koja pomaže Ukrajinu) došli su u Berlin da poruče da nastavljaju podržavati Kijev.

Ukrajina je, nesporno, bila jedna od dvije glavne teme sastanaka u Kini. Druga tema je bio Iran i dijelovi Bliskog istoka gdje Teheran ima presudan ili značaj utjecaj. Dvije regionalne sile, Ukrajina i Iran, svojim otporom pokvarile su planove dvije velike sile, Rusije i najveće svjetske sile – Sjedinjenih Američkih Država. Treća tema koja je posebno zanimala Trumpa i Xi Jinpinga je vještačka inteligencija, budući da su SAD i Kina jedini ozbiljni takmaci u toj utrci.

Rusija, koju predstavlja predsjednik koji je na potjernici Međunarodnog krivičnog suda (MKS) zbog ratnih zločina u Ukrajini, samit je shvatila ozbiljnije od Kine i SAD-a. Ruski mediji i zvaničnici sedmicama su pripremali teren govoreći o „novoj sigurnosnoj arhitekturi“ u Evroaziji, ističući da u Ukrajini imaju iste namjere kao Sjedinjene Američke Države.

Znajući da se Putin i Rusi igraju simbolima kao važnim elementom diplomatije i ruske propagande koja je često efikasna, Ukrajinci, vjerovatno uz pomoć svojih saveznika sa Zapada, odgovorili su napadom u srijedu i četvrtak na most koji povezuje okupirani Krim i Rusiju. Most, koji je Putin otvorio i opisao kao njemu najdraži, u dva dana udara stavljen je van funkcije, a ukrajinska strana je u napadu koristila zračne i pomorske dronove i dalekometne rakete. Putinu, ali i njegovim sagovornicima, tako je poručeno da Ukrajina na svoj Krim, gdje je i Jalta, gleda drugačije i da ne pristaje na sve što joj se servira.

Iranci su, također, sa svojim saveznicima imali poruku za Sjedinjene Države i svoje ruske i kineske partnere. Ove sedmice ponovo su gađali neke vojne američke instalacije, iračke šiitske milicije su mobilizovane da bi odbacile zahtjev dijelova vlade u Bagdadu da ih se razoruža u aranžamu s Washingtonom, dok su jemenski Husi došli nadomak grada Adena, ostavljajući strateški važni moreuz Bab al-Mandeb u dubini svoje teritorije.

Xi Jinping, koji je imao najkomotniju poziciju na ovom samitu s obzirom na to da njegova država nije u oružanom konfliktu, učinio je sve da se Trump osjeća ugodno u Kini. Doček na aerodromu, kome je prisustvovao kineski predsjednik, uključivao je stotine djece koja su mahala kineskim i američkim zastavama i na mandarinskom jeziku uzvikivala „dobrodošli“.

S druge strane, gotovo pet godina ruske agresije na Ukrajinu i posljedice da su Putin i Rusija u velikom dijelu svijeta nepoželjni, Pekingu su dali mogućnost da se prema Moskvi, nakon decenija podređenog položaja, postavi kao stariji partner. Putina je na aerodromu dočekao Cai Qi, šef kabineta kineskog predsjednika i peti najviši zvaničnik u hijerarhiji kineske Komunističke partije.

Xi Jinping tako je Trumpu uzvratio za srdačan doček u Washingtonu krajem septembra, a i na ovom sastanku njih dvojice dominirala je ista tema – vještačka inteligencija (AI).

AI, odnosno proizvodnja i prodaja čipova, dugo je predmet pregovora Washingtona i Pekinga. U uvodu u samit u Shenzhenu, došlo je i do odstranjivanja Jensena Huanga s čela Nvidije – giganta u industriji čipova i vještačke inteligencije. Odlazak Huanga s čela Nvidije zadire u najosjetljivije tajne sadašnje američke administracije, a tamošnji mediji i novinari danima pokušavaju saznati stvarne razloge zašto je uklonjen čovjek kojem je Trump vjerovao.

Svijet je mnogo drugačiji nego 1945. godine

Pored ovih tema, tri predsjednika su sebi dala i zadatak da se bave pitanjem nuklearnog oružja. Trump je insistirao, a Putin u prošlosti nije odbijao, da dvije najveće nuklearne sile rade na smanjenju ovakvog arsenala. Ali je Kina, koja je daleko iza njih u ovoj oblasti, iz do kraja nejasnih razloga to odbijala, možda samo da bi imala nešto što bi mogla ponuditi kao kompromis u nekom strateškom dogovoru. I na tom pitanju trilateralni sastanak je možda dao najviše rezultata. Sve ostalo, SAD, Kinu i Rusiju drži na jako udaljenim pozicijama.

Poslije sastanka koji je trajao osamdesetak minuta, Putin i ruska strana pokazali su najviše zadovoljstva. Bez obzira šta se desilo na samitu, takva reakcija Putina je bila očekivana, jer mu popravlja narušeni imidž kod kuće i u svijetu i daje legitimitet da odlučuje i o drugim državama. Prije početka sastanka, njegov pomoćnik Jurij Ušakov je rekao da će to biti „spektakl koji će zasjeniti sve ostalo“. Samit je možda i zasjenio mnogo čega u Rusiji, ali je pitanje šta će suštinski promijeniti.

U Trumpovoj interpretaciji sve što on radi ne može biti ništa drugo nego odlično. Pobjeda u vanjskopolitičkoj areni, baš kao i Putinu, treba mu i za domaće potrebe, posebno nakon što je nedavno na izborima teško poražen, što je, po njegovim riječima, rezultat rata protiv Irana i (ne)popularnosti Izraela kojem je američki predsjednik toliko odan.

Kineska strana je pripremala javnost za velike stvari. U ponedjeljak je glasnogovornica kineskog Ministarstva vanjskih poslova Mao Ning trilateralnom samitu pripisala „revolucionarni značaj“.

Ali, Trump često ne isporuči ono što potpiše, dogovori ili obeća. Treba se sjetiti sastanka s Putinom na Aljasci, ili onoga što je njegov potpredsjednik JD Vance dogovorio s iranskom stranom na pregovorima u Pakistanu. Također, njegov ambivalentan odnos prema Ukrajini i Evropi govori o tome koliko sadašnji američki predsjednik ima problema da konsoliduje moć kod kuće i da održi ono na šta se obaveže.

Sve to ukazuje da današnji svijet nije isti kao onaj 1945. godine, a ni oni za stolom u Shenzhenu nisu na jednoj strani i nemaju zajedničkog neprijatelja kao u Drugom svjetskom ratu. Ipak, dvojica od trojice će ishod ovog sastanka slaviti kao revolucionaran, jer po nečemu to jeste – za razliku od Jalte sada su za stolom sjedila dva neprijatelja Zapada i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država koji se sukobljava i sa svojim najbližim saveznicima. U interpretaciji Moskve i Pekinga to je važna pobjeda, makar ništa od onog što je u Shenzhenu bila tema ne bude nikada ostvareno, jer je to ono što oni od raspada SSSR-a podvode pod pojam multipolarnog svijeta, u ovom slučaju tripolarnog svijeta koji bi došao nakon perioda bipolarnog i unipolarnog svjetskog poretka.

Odatle, Kini i Rusiji ovaj je sastanak bio važniji nego Trumpu. Pekingu je jasno da brojne države danas odbijaju da se priklone samo jednoj strani i da je to kineska politika decenijama ohrabrivala, a što je 1945. godine bilo gotovo nemoguće. Moskvi je sada gotovo egzistencijalno važno da dobiju „mrvice“ na istoku Evrope u odnosu na ono što su dobili u Jalti, a Washington s Trumpom stalno pravi zaokrete i vratolomije koje ne mogu prihvatiti ni saveznici ni neprijatelji.

Izjava bez jasnih obaveza, ali s ozbiljnim pitanjima o budućnosti Zapada

Na kraju samita usvojena je zajednička izjava. Traži se reforma Ujedinjenih nacija, tri države planiraju povećati proizvodnju naftnih derivata, žele suzbijanje rada suda koji Putina ima na potjernici i prihvataju dijalog o smanjenju rizika od upotrebe i širenja nuklearnog naoružanja.

Ako je to sve što je dogovoreno, onda je to malo za najave o epohalnim stvarima nakon samita u Kini. Posebno je malo za Donalda Trumpa, Sjedinjene Američke Države i Zapad koji iz navedenog neće dobiti ništa krupno, osim mogućih novih podjela i sukoba između saveznika.

Prvo, reforma UN-a i kontrola nuklearnog naoružanja ne može se izvesti bez Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, članica Vijeća sigurnosti UN-a i dvije nuklearne sile, a o reformi ove organizacije sigurno nešto želi reći i Indija, većinski muslimanske države, Afrika i Latinska Amerika. Drugo, ograničavanje rada MKS-a je odustajanje od onoga za šta se navodno zalažu kada govore o miru u svijetu. Treće, o proizvodnji nafte se pitaju nešto i oni koji su od februara poprište rata nakon što je Trump s Izraelom napao Iran.

Na koncu, to što u zaključcima nema ni govora o problemima koje u međusobnim odnosima imaju Sjedinjene Američke Države, Kina i Rusija, ukazuje da će ovom samitu medijski i na druge načine biti pripisano mnogo toga po slobodnoj interpretaciji.

Ali, za Kinu i Rusiju veliki je uspjeh što su za stolom koji pledira krojiti sudbinu svijeta imali samo Sjedinjene Države i predsjednika koji naziva „prijateljima“ šefove država koje su u američkim strateškim dokumentima označeni kao neprijatelji i rivali, dok istovremeno od sebe udaljava one koji su decenijama biti vjerni zvaničnom Washingtonu.

Komentari (0)

Prijavite se za komentiranje

Prijava

Jos nema komentara. Budite prvi!

Minuta

Sve →

Iz drugih kategorija