
Piše: Armin Sijamić
Namjera američkog predsjednika Donalda Trumpa da okonča rat u Ukrajini po bilo koju cijenu već sada izlazi iz okvira onog što bi se moglo gledati kao čisto politička procjena.
Količina pritiska koju doživljava Ukrajina i njen predsjednik Volodimir Zelenski, nakon gotovo petogodišnje ruske agresije, izašla je iz standardnih diplomatskih normi prema kojima mnogo toga važnog zauvijek ostane nepoznato javnosti. Trump mjesecima javno otežava posao Zelenskom.
Na takav pritisak Zelenski je prinuđen da reaguje, pokušavajući da pronađe zaštitu kod američke i međunarodne javnosti, najviše zato što se sve to tiče Ukrajine i tamošnjih ljudi.
„Primio sam izvještaje od ministra odbrane Ukrajine Jevhenija Hmare i glavnokomandujućeg Oružanih snaga Ukrajine Mihaila Drapatog. Nažalost, naše jedinice već nekoliko dana bilježe značajne smetnje u radu sistema 'Starshield' na teritoriji Ukrajine – duž cijele linije fronta, kao i na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine“, napisao je u četvrtak na društvenoj mreži X.
„Konkretno, na sistem 'Starshield' se primjenjuju sistematska ograničenja brzine, pri čemu je ona ograničena na 161 kilometar na sat (100 milja na sat). Ukrajinska vojska je već istražila okolnosti i utvrdila da nije riječ o slučajnim greškama, već o sistematskim ograničenjima brzine. Za nas to prvenstveno znači znatne poteškoće u presretanju ruskih bespilotnih letjelica na mlazni pogon. Nažalost, već je bilo slučajeva da su napadi prošli jer naši sistemi za presretanje ne mogu postići dovoljnu brzinu i nisu u stanju izvršiti presretanje na vrijeme. Nažalost, ovo pomaže Rusima da ubiju više Ukrajinaca i izvode preciznije napade na Ukrajinu. Pokušavamo utvrditi sve okolnosti u razgovoru s američkom stranom“, nastavio je ukrajinski predsjednik.
Savezništvo na ispitu
Ova objava Zelenskog došla je u danima kada su se ruska i ukrajinska strana spremale za pregovore u Abu Dhabiju, uz posredstvo Sjedinjenih Američkih Država. Ovakav odnos SAD-a i korištenje sistema „Starshield“ kao sredstvo pritiska i ucjene, koji je u vlasništvu Elona Muska, zabilježen je i polovinom prošlog mjeseca. Taj spor na relaciji Kijev – Musk – Washington tada je okončan tako da je Ukrajincima vraćen normalan pristup sistemu, dok su Trump i Musk davali kontradiktorne izjave o tome šta se desilo i ko je kriv za to.
Ista vrsta pritiska na Zelenskog primijenjena je i prošle sedmice i to pred pomenute pregovore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ovim potezom američka strana, oličena u Trumpovim izaslanicima Steveu Witkoffu i Jaredu Kushneru koji je zet američkog predsjednika, Kijev je pred pregovore stavila u podređen položaj, što sigurno ne priliči odnosima dvije savezničke države.
Po završetku tih pregovora, na kojima nisu učestvovali predsjednici Rusije i Ukrajine, oglasio se Zelenski koji je rekao da je američka strana predložila da Ukrajina prepusti Rusiji svoju istočnu regiju Donbas u zamjenu za ulazak u NATO. Zelenski je rekao da je to pitanje prvi put tako postavljeno, a da će ga on, ako bude zvanično predloženo, staviti na referendum pred Ukrajince, jer on sam „nema pravo“ donijeti takvu odluku.
Zamajava li Putin američkog predsjednika Trumpa?
Kakva je strategija Witkoffa i Kushnera teško je reći, osim da žele da Kijev popusti u korist Moskve. Po završetku pregovora u Abu Dhabiju, koji ni po njihovim riječima nisu donijeli bilo kakav značajan napredak, dvojac je odletio u Moskvu i sreo predsjednika Rusije Vladimira Putina, da bi se ubrzo zaputili u Dublin gdje je boravio Zelenski.
Nakon tog sastanka s američkim izaslanicima, Putin je zauzeo novu i iznenađujuću poziciju, složivši se da se i evropske sile uključe u pregovore o kraju rata u Ukrajini.
„Što se tiče Evropljana, mi se nikada nismo protivili dijalogu s Evropom, niti smo taj dijalog ikada prekinuli. Upravo su oni prekinuli dijalog s Ruskom Federacijom“, rekao je Putin.
I najkraća pretraga vijesti iz proteklih mjeseci i godina pokazaće da je ruska strana tvrdila potpuno suprotno, odbijajući da se evropske sile uključe u rusko-američke pregovore o Ukrajini, tereteći ih da su one krivci za rat na istoku Evrope.
U petak je u Dublinu dogovoreno da će Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija i Poljska, imati predstavnike na pregovorima o Ukrajini, a što su Evropljani i zvanični Kijev zahtijevali od Trumpa od njegovog povratka u Bijelu kuću. Kushner je, javila je Ukrainska Pravda, rekao da bi najbolje bilo da Evropljani izaberu jednu osobu za pregovore, jer je Evropa „vrlo raznolik spoj brojnih različitih osobnosti, perspektiva i interesa“.
Uključivanje Evropljana u pregovore zvuči kao dobra vijest za Kijev, jer bi za stolom mogao biti barem neko ko će stati na stranu napadnute države. Ove države bi tako ojačale i američke pozicije.
Ali Putin ima drugačiji plan nego li se čini na prvu. Njegov cilj u ovom trenutku nije kraj rata u Ukrajini. Putin vjeruje, baš kako to zvanična Moskva decenijama pokazuje, da je najbolji recept da se porazi Zapad tako što će se tamo poticati razmirice. Trump mu je (ne)svjesno u tome jako koristan i Putin ne želi propustiti priliku koja mu se ukazala.
The New York Times tvrdi da je došao do dokumenta koji su Rusi donijeli na pregovore u Abu Dhabi. U dokumentu stoji da Rusija traži da se NATO povuče na pozicije koje je imao 1997. godine, što praktično znači da iz članstva izbaci polovinu država koje su od tada postale članice tog saveza, zaključno s Finskom i Švedskom.
Pored toga, Rusi su pred američku stranu iznijeli i prijedlog da se mijenja sigurnosna arhitektura u Evropi tako da se zadovolje i ruski zahtjevi. Trump je također govorio o tome, napominjući da bi Ukrajina poslije toga mogla imati drugačije granice i da bi se posljedice dogovora s Rusijom mogle odraziti i na ostatak kontinenta. Ruski šef diplomatije Sergej Lavrov je rekao da neće biti prekida vatre na frontu ako se ne zna šta slijedi nakon toga, odnosno da se mora prvo govoriti o novoj sigurnosnoj arhitekturi Evrope. Sve ove izjave su došle u posljednjih sedam dana.
Rat traje i kada pregovori tapkaju u mjestu
Iz ovih prijedloga koji su pomenuti jasno je da neki, ili čak svi, nisu provodivi. Kako bi Ukrajina postala članica NATO-a ako bi druge države na istoku Evrope iz tog saveza bile izbačene? Ako nema jakog NATO-a ko bi Ukrajini mogao dati sigurnosne garancije da je Rusija opet neće napasti? Kako računati na jedinstvo Zapada ako ga Trump svojim politikama potkopava, počevši od odnosa prema Ukrajini? Kako pronaći samo jednog predstavnika Evrope, ako Trump svojim pristupom potkopava i NATO i Evropsku uniju? Kako istovremeno zadovoljiti interese Rusije i interese, na primjer, Poljske i Rumunije, koje su važne države u američkim vojnim planovima?
Ovo upućuje da se Putin nije odmakao od stare ruske računice da će se Evropska unija raspasti kao što se raspao Sovjetski savez i da će američka moć, a time i NATO, doći do svog vrhunca kao i svojevremeno Rusija i sovjetski blok. Trumpova politika takvu postavku učinila je vjerovatnijom.
U međuvremenu, dok traju razgovori kojim Putin diktira sadržaj, ruska vojska nemilosrdno napada Ukrajinu koja je sve iscrpljenija i sa sve manje sredstava da se brani uslijed Trumpove odluke da istovremeno vodi rat protiv Irana koji nije bio u američkom interesu.
Odatle, Putin računa da će se Zapad dalje dijeliti i tako smanjiti pomoć Ukrajini, dok se na Zelenskog vrši pritisak i sugeriše mu se iz Washingtona da mu je „spas“ iz ove situacije da potpiše ono što Kijev odbija još od 2014. godine kada je rat na ukrajinskom istoku počeo.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija

KONSTITUIRAJUĆA SJEDNICA Željka Cvijanović, Darijana Filipović i Denis Bećirović preuzeli dužnost članova Predsjedništva BiH
































