Članak

Napad u Parizu je pokušaj eutanazije evropske tolerancije

Napad u Parizu je pokušaj eutanazije evropske tolerancije

U srijedu 7. 1. 2015. godine u 11:30 sati u prostorije satiričnog časopisa Charlie Habdo, u Parizu ušla su dva naoružana i maskirana napadača i munjevitom brzinom hladnokrvno likvidirali skoro kompletno uredništvo i policijsko obezbjeđenje ovog časopisa ubivši pri tom 12 ljudi i ranivši njih jedanaestero.

Prvo su ubijeni urednici, novinari i karikaturisti Jean Cabut, Stéphane Charbonnier, Bernard Verlhac - Tignous i Georges David Wolinski, a njihov jedini „zločin“ je bio potpuno nerazumijevanje Islama kao religije.

Vrijeđanje božijeg poslanika Muhameda s.a.v.s. na bilo koji način, pa i onaj satirični je prije svega izraz elementarnog nepoznavanja Islama, te odraz nekulture i nedostataka osnovnog ljudskog osjećaja za vjersko poštivanje i toleranciju. To je nadasve nemoralan i neprihvatljiv način ophođenja prema drugome i drugačijem po svim običajima, moralnim vrijednostima, vjerskim kodeksima i kanonima  i to odbacuje svaki čovjek koji ima imalo odgoja i ukusa.

Karikature sa likom Muhameda s.a.v.s u bilo kojem kontekstu, a posebno satiričnom predstavljaju ponižavanje Islama kao religije i muslimana kao religijske zajednice. 

No, sa druge strane to nije ni izbliza dovoljan razlog da dvojica masikranih i naoružanih ljudi provale u prostorije uredništva časopisa Charlie Habdo koji je karikature objavio i bez predumišljaja, potpuno mirno i hladnokrvno pucajući iz automatskog oružja ubiju 12 ljudi i jedanaestero njih rane. To je izraz vandalizma bez presedana, koji nikada nije imao, niti će ikada imati bilo kakve veze niti sa Islamom kao religijom niti sa muslimanima kao religijskom zajednicom. To je nadasve nemoralan i neprihvatljiv način ophođenja prema drugome i drugačijem po svim običajima i visokim moralnim vrijednostima Islama i takvo vandalsko ponašanje odbacuje svaki čovjek koji ima imalo odgoja i ukusa, a posebno istisnki vjernik - musliman.

Ovaj vandalski teroristički čin koji se desio u Parizu, je prije svega dobro planirana i precizno izvedena vojna akcija u kojoj su dva maskirana strijelca naoružani sa automatskim jurišnim puškama potpuno mirno, bez panike, hladnokrvano do kraja, likvidirali uredništvo jednog časopisa i njihovo obezbjeđenje.

Motiv ove akcije nije ni izdaleka to što je časopis Charles Habdoa objavio uvredljive karikature Muhameda s.a.v.s , jer se to iz tog razloga moglo učinti davno, već pokušaj da se kompenzira vrlo negativan odijek talibanskog napada na vojnu školu u Peševaru na sjeveru Pakistana kojom prilikom je također hladnokrvno ubijeno 130 učenika ove škole, i to djeca od od 8, 10, 12 i 15 godina.

Ovaj događaj je osuđen u cijelome svijetu, a potpora islamskom radikalizmu je prezrena i osuđena i sa mibera džamija diljem svijeta. Čitav islamski svijet, a posebno muslimanski vjerski autoriteti su oštro osudili talibane i njihov napad na vojnu školu u Pakisatanu, društvene mreže u muslimanskim zajednicama su podigle svoj glas protiv talibana i islamskog radikalizma uopšte, a internetom se proširila negativna slika o islamskom funadamentalizmu  kao ideologiji i to posebno među muslimanima što je zabrinulo globalne džihadiste.  

Bilo je potrebno skrenuti pažnju sa ovog slučaja i dati novi motiv islamskom radikalizmu tako što su na smrt osuđeni oni koji su vrijeđali poslanika Muhameda s.a.v.s. što je trebalo da povrati i srca i umove muslimana širom svijeta. Zato je izveden napad u Parizu.

Globalna podrška brutalno pogubljenim novinarima koja je pokrenuta na društvenim mrežama odmah nakon napada, svodi se na bezuslovnu odbranu slobode javne riječi i govora, što je u slučaju Charlie Habdoa pravo na kritički osvrt za svaku vrstu religije. To savršeno ide na ruku teroristima i islamskim radikalima koji međusobno likuju zbog brutalne egzekucije novinara. 

U propagandnom smislu sa prirodnom reakcijom zapadnih medija i intelektualaca u smislu odbrane prava na slobodu javne riječi i govora, islamski fundamentalizam ponovo nakon tragedije u Peševaru ima temelj za širenje radikalnih ideja i regrutovanje novih globalnih džihadista. Francuska kao zemlja u kojoj se do sada desio jedan sličan teroristički napad 2011. godine u Tuolusu kojom prilikom je jedan napadač ubio 9 ljudi i nekolicinu ranio, nije imala većih terorističkih napada do onog izvedenog u srijedu 7.01.2015. godine. Kao zemlja u kojoj živi vrlo brojna muslimanska zajednica koja broji 5 - 6 miliona ljudi, Francuska je vrlo pogodna za izvođenje ovakve vrste napada koji će sasvim sigurno pokrenuti val netrpeljivosti prema muslimanima ne samo u Francuskoj nego širom Evrope. 

Nakon iskazivanja otvorene netrpeljivosti prema muslimanima uopšte neće biti teško regrutovati mladiće i djevojke u musllimanskim zajednicama da se pridruže ISIS-u u Iraku i Siriji.

Da je islamski radikalizam u porastu u Francuskoj govori i činjenica da se prema podacima francuskog Ministarstva unutrašnjih poslova, broj građana koji se obučavaju ili bore u Siriji i Iraku porastao sa oko 550 na početku 2014. godine na 946 koliko ih je trenutno na terenu. Neki od njih su se sasvim siguro vratili u Francusku i kao i u drugim zemljama Evrope, oni vrbuju i obučavaju manje grupe radikala za izvršenje ovih i sličnih terorističkih akcija. Od tih grupa se formiraju tzv. „spavači“ odnosno ljudi koji se po potrebi aktiviraju i upotrebljavaju za izvođenje terorističkih akcija kada za takvo što dođe vrijeme.  

Modus operandi ovih malih diverzantskih timova smo mogli vidjeti upravo u Parizu. Napadači su sasvim sigurno prošli vrlo intenzivnu vojnu obuku što se može zaključiti pregledom snimaka koji su načinjeni u neposrednoj blizini sjedišta časopisa Charlie Habdo. Prema tvrdnjama očevidaca, oni su u prostorijama časopisa Charlie Habdo imenom  dozivali svoje buduće žrtve, što znači da su pratili njihovo kretanje i da su tačno znali da se upravo oni nalaze u prostorijama.

Posebnu pažnju je meni lično privuklo razbijeno vjetrobransko staklo na policijskom vozilu, na kojem je vidljivo da je policajac za volanom gađan da ga se ubije i da rupe od metaka ukazuju da je strijelac vrlo vješto grupisao pogodke na malom prostoru iz automatske jurišne puške i to na vozilo u pokretu.

Drugo što se može vidjeti iz snimaka koji su objavljeni do sada je da se oba napadača kreću i pucaju po vojnim pravilima kretanja na bojištu. Po tom obrascu jedan strijelac vatrom pokriva svog kolegu, što se može vidjeti na snimku, a što opet ukazuje da napadači koriste pokrivanje prostora sasređenom vatrom što je stvar rutine i ponavljanja radnji i postupaka u upotrebi vatrenog oružja za šta je potrebno vrijeme.

Na snimcima se može jasno vidjeti da napadači nose crnu odjeću, crne kape fantomke,  da imaju jurišne prsluke sa borbenim kompletom municije i da nose pancirne košulje, a pretpostavlja se da nose i samoubilačke pojaseve sa eksplozivom.  Njihova mirnoća i hladnokrvnost se vidi u činjenici da niti na momenat nisu izgubili prisebnost, te da su sve svoje žrtve gađali pojedinačnom, a ne rafalnom vatrom i da su ih gađali tako da ih ubiju.

U slučaju vrlo brutalne likvidacije francuskog policajca koji je pokušao da ih zaustavi, što je zabilježeno na video snimku, vidi se da oba napadača uzastopnom pojedinačnom vatrom istovremeno gađaju policajca, što je još jedan indikator da su oba napadača sasvim sigurno iskusni vojnici koji se ponašaju rutinski u pucnjavi gađajući zajedno u istom pravcu.  Nakon što su ga pogodili, obojica su mu prišla, a samo jedan je vrlo mirno ispalio smrtonosni hitac ranjenom policajcu u glavu, dok je drugi osmatrao okolinu.

Zadnje informacije govore da je pariška policija indetifikovala napadače i da je u toku njihovo lociranje i hapšenje, te da se jadan od njih već predao policiji. Službeni izvori navode da se radilo o tri napadača, što opet sugeriše da je po srijedi dobro organiziran teroristički napad, jer je zadatak trećeg napadača koji nije učestovao neposredno u napadu  sasvim sigurno bio da za potrebe društvenih mreža snimi ulazak i izlazak napadača iz prostorija časopisa Charlie Habdo, jer se krešendo očekivao prilikom izlaska i obračuna sa policijom.

Pariški napad je otvoreni pokušaj islamskih radikala da se izvrši eutanazija evropskog sna o tolernaciji i mirnom suživotu raznih nacija i religija Evrope.  To je još jedan tragičan događaj u globalnom ratu protiv terora koji je vrlo specifičan, jer ima za cilj da ostvari što veći propagandni efekat, a na ruku islamskim radikalima ide činjenica da su svi zapadni mediji ustali u odbranu prava na slobodu javne riječi, jer će oni to prevesti kao globalnu podršku vrijeđanju Muhameda s.a.v.s. 

Borba protiv ovako koncipiranog sijanja horora na ulicama velikih evropskih gradova se prije svega vodi u propagandnom smislu i mora u svojoj esenciji da sadrži odbacivanje generalizovanja i poistovječivanja čitavih muslimanskih zajednica u Evropi sa bezobzirnim i hladnokrvnim ubijanjem nevinih ljudi. Ukoliko se to ne desi, teror će prevladati i razne samozvane vođe kalifata sa rolexima će sa mibera u džamijama i dalje pjeniti protiv svega što je drugo i drugačije i pozivati muslimansku mladost da se u ime Allaha dž.š raznose eksplozivom ili da hladnokrvno ubijaju nevine ljude.

Sve muslimanske zajednice u Evropi i islamske države svijetu, svi njihovi vjerski autoriteti i politički lideri moraju javno da se ograde od ovakvih izljeva bezumnog nasilja.  Muslimani širom svijeta moraju da se ponose ljudima poput Ahmeda Merabeta, 42-godišnjeg  francuskog policajca, muslimana koji je je pokušavajući da zaustavi pariški horor upucan u glavu  iz neposredne blizine, uprkos tome što je bio teško ranjen, a ne da slave i opravdavaju hladnokrvno ubistvo 12 novinara Charlia Hebdoa.      

                                          

#Mišljenja #NedžadAhatović