Članak

USKORO PROMOCIJA

'Dekodiranje agresije': Knjiga koja je razobličila planove vrha Srbije koji su kulminirali genocidom u Srebrenici

U sarajevskoj Gradskoj vijećnici 25. aprila bit će održana promocija knjige pod nazivom "Dekodiranje agresije: Vrhovni savet odbrane Savezne Republike Jugoslavije i rat protiv Republike Bosne i Hercegovine".

Piše: Delvin Kovač

U sarajevskoj Gradskoj vijećnici 25. aprila bit će održana promocija knjige pod nazivom "Dekodiranje agresije: Vrhovni savet odbrane Savezne Republike Jugoslavije i rat protiv Republike Bosne i Hercegovine".

Autori ovog obimnog djela na 560 stranica su dr. Muamer Džananović i dr. Hikmet Karčić s Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, direktor Memorijalnog centra (MC) Srebrenica-Potočari dr. Emir Suljagić i dekan sarajevskog Fakulteta političkih nauka (FPN) dr. Sead Turčalo.


Promocija je 25. aprila u Vijećnici

Knjiga je rezultat višegodišnjeg naučnog istraživanja o ulozi Savezne Republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a predstavlja zajednički rezultat rada tri obrazovno-naučne ustanove: MC Srebrenica-Potočari, FPN Sarajevo i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Ova publikacija od iznimne je važnosti jer pruža detaljan uvid u srbijanske državne mehanizme i odluke koje su doveli do agresije i zločina, pružajući neophodnu perspektivu za razumijevanje dinamike agresije protiv Bosne i Hercegovine.

Uvidom u "Dekodiranje agresije", široj javnosti bit će mnogo jasnije zbog čega vlada toliki otpor vlasti u manjem bh. entitetu, ali i u samoj Srbiji prema Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

Recenzije knjige potpisuju: dr. Jasmin Medić, dr. Elvedin Mulagić i dr. Jasmin Mujanović.


Autori knjige: (s lijeva na desno) Džananović, Karčić, Suljagić, Turčalo

Turčalo: Manipulacija vojnim i političkim resursima

Jedan od autora, Sead Turčalo, u razgovoru za Patriju kaže da im je cilj bio ispitati, dokumentovati i analizirati kako se SR Jugoslavija, odnosno njeno političko i vojno vodstvo organiziralo, podržavalo i direktno učestvovalo u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, koristeći vojne i logističke resurse za podršku Republici srpskoj.

- Centralni dio knjige smo posvetili analizi stenograma i zapisnika Vrhovnog saveta odbrane (VSO), gdje se izdvajaju diskusije, odluke i strategije koje su definisale vođenje agresije protiv Republike Bosne i Hercegovine.

Ovi dokumenti su ključni za razumijevanje kako je politički vrh SRJ, uključujući Slobodana Miloševića i druge ključne figure, manipulisao vojnim i političkim resursima da bi se ostvarili ciljevi srpskog ekspanzionističkog nacionalizma.

Stenogrami razotkrivaju kako su se donosile odluke o slanju vojnika, oružja i municije u Bosnu i Hercegovinu, često prikrivene pod paravanom pomoći srpskom narodu.

Analitički osvrt smo dali i na to kako su ekonomske sankcije, koje su bile posljedica međunarodne osude agresije, dovele do hiperinflacije i finansijskih problema unutar SRJ. Ovo je stvorilo napetosti između političkih lidera SRJ i Rs, s obzirom da je ekonomska destabilizacija ugrozila sposobnost daljeg finansiranja rata.

Pored toga, detaljno smo izanalizirali kako su preko 30. kadrovskog centra oficiri JNA bili raspoređeni u vojsku Rs, što ukazuje na direktan i organizovan način vojne integracije i podrške.


Turčalo: "Dekodiranje agresije" nameće pitanje i moralne odgovornosti

Trideseti kadrovski centar predstavljao je ključni mehanizam kroz koji je Savezna Republika Jugoslavija direktno učestvovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, uprkos formalnom negiranju svoje involviranosti.

Ovaj centar bio je od vitalnog značaja za koordinaciju vojnih operacija i omogućavao je SRJ da upravlja, oprema i finansira vojne snage Republike srpske.

Kroz ovaj centar, oficiri i drugo vojno osoblje JNA, kasnije VJ, dobijali su zvanične zadatke koji su ih obavezivali na službu u jedinicama VRs. Formalno, ovi oficiri su bili na službenom zadatku u okviru VJ, ali su faktički djelovali unutar komandne strukture VRs - kazao nam je Turčalo.

- "Dekodiranje agresije" ne samo da dokumentuje historijske činjenice, već i postavlja temeljna pitanja o odgovornosti, pravnoj odgovornosti država i pojedinaca u orkestraciji ratnih zločina, ali nameće i pitanje moralne odgovornosti onih koji se tome nisu suprotstavljali.

Ova knjiga će biti referentno djelo za razumijevanje mehanizama i resursa koje je SR Jugoslavija koristila u agresiji protiv Bosne i Hercegovine, ali i pomoći u razumijevanju njezinih posljedica - dodao je Turčalo.

Medić: Vojska Rs bila je samo fiktivna

Medić u svojoj recenziji kaže kako je riječ o rukopisu u kojem se nesporno dokazuje umiješanost političkog i vojnog vrha Savezne Republike Jugoslavije u ratu protiv nezavisne i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine.

Kroz razgovore članova Vrhovnog saveta odbrane, navodi Medić, uočljivo je da su politički i vojni čelnici poznavali stanje na svakom dijelu Bosne i Hercegovine i nerijetko upravljali procesima u onim dijelovima koji su bili od strateškog značaja za Republiku srpsku u određenom trenutku.

- U međusobnim razgovorima i ne kriju koliko je Republika srpska zavisna o njima i da u njenim vojnim operacijama, zapravo Savezna Republika Jugoslavija vodi glavnu riječ. Kroz ove razgovore se zapravo potvrđuje teza sudije Gabrielle Kirk McDonald u predmetu protiv Duška Tadića da je Vojska Rs bila samo fiktivna - ističe Medić.


Medić: Rukopis je neizbježan

Prema njegovim riječima, da je krajnji cilj članova Vrhovnog saveta odbrane bilo stvaranje velike srpske države na ruševinama Jugoslavije potvrđuju i njihove riječi u kojima nerijetko osvojene teritorije Republike srpske doživljavaju dijelom zajedničke kompaktne (srpske) teritorije.

- Riječi izrečene na sastancima Vrhovnog saveta odbrane neoboriv su dokaz počinjene agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Zbog značaja izrečenog, nekim centrima moći nije bilo u interesu da one budu korištene kao dokaz izvršene agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kako u predmetima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, tako ni pred Međunarodnim sudom pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Savezne Republike Jugoslavije za genocid.

U cilju boljeg razumijevanja raspada Jugoslavije i zbivanja u Republici Bosni i Hercegovini, ovaj rukopis je neizbježan. U njemu će i naučna i cjelokupna javnost otkriti neke dijelove koji su do sada bili pokriveni velom tajne, te zbog toga i svega gore navedenog smatram da ovaj rukopis treba biti objavljen - dodao je Medić.

Mulagić: Ova tematika dosad nije bila ozbiljnije približavana čitateljstvu

Elvedin Mulagić u svojoj recenziji navodi da knjiga predstavlja tematiku koja do sada nije bila ozbiljnije predočavana, niti približavana čitateljstvu.

Uglavnom su se transkripti i zapisnici sa sjednica VSO pojedinačno spominjali, kroz postupke pred MKSJ i natpise i komentare novinara i analitičara. No, izostalo je integralno razmatranje i sintetičko predstavljanja njihove tematike i sadržaja.

- Zapisi sa sastanaka VSO nude kao nijedna druga vrsta dokumenata pouzdane dokaze da je političko rukovodstvo Srbije i SRJ planiralo i rukovodilo vođenje ratova protiv Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine.

Mnoga su se pisana djela bavila programskom i planskom osnovom velikosrpskog rata protiv Bosne i Hercegovine i Hrvatske, odnosno planovima za provođenje rata i agresije. Možda i veću pažnju od toga pobudila je ideološka osnova tih ratova.

Takva djela pružala su uvid u mjesto i ulogu JNA i SSNO u provođenju rata protiv Hrvatske i početku vođenja rata protiv Bosne i Hercegovine. Međutim, veoma malo djela pružilo je uvid u organe i institucije nastale nakon formiranja SRJ, a koji su preuzeli rukovodnu ulogu u pomenutim ratovima.


Mulagić: Rukovodna uloga VS u ratovima protiv BiH i Hrvatske

U tim ograničenim uvidima, nerijetko je spominjan i VSO, ali bez cjelovitog prosuđivanja. Stoga nije neargumentovano ustvrditi da je rukopis "Dekodiranje agresije" prvijenac među naučnim djelima koji je cjelovito razmotrio mjesto i ulogu VSO u sistemu odbrane SRJ za vrijeme izvođenja agresije u susjednim državama - govori Mulagić.

Rukopis nam, dodaje, ukazuje da je VSO, od momenta uspostave, u potpunosti preuzeo rukovodnu ulogu u vođenju ratova protiv Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

- Autori nam prezentuju pouzdane pokazatelje da je VSO popunjavao vojni budžet SVK i VRS i nalagao VJ popunu SVK i VRs sa naoružanjem, vojnom opremom, municijom i drugim materijalnim sredstvima.

VSO je, također, nalagao popunu spomenutih vojski s oficirskim i podoficirskim kadrom iz VJ, isplaćivao plate za hiljade starješina angažovanih u ovim vojskama i drugo - dodaje Mulagić.

Kako kaže, iako dokumenti rada VSO ukazuju na tijesnu involviranost političko-vojnog rukovodstva SRJ u provođenju teritorijalnog rata protiv Bosne i Hercegovine, autori vješto identifikuju da u pojedinim ključnim događajima, poput počinjenja genocida u Srebrenici i oko nje u drugoj polovini 1995. zapisnici i transkripti u potpunosti izostaju.

- Izostajanje zapisa autori meritorno povezuju s namjerom da se prikrije rukovodna uloga VSO i SRJ u provođenju rata i počinjenu zločina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Stavovi autora da je u drugoj fazi agresije na Republiku Bosnu i Hercegovini došlo do razmimoilaženja između paljanskog i beogradskog rukovodstva, što je uzrokovalo poremećaj u provođenju velikosrpskog projekta na kraju XX stoljeća, ukazuju na kritički pristup autora u prosuđivanju funkcionisanja odnosa unutar rukovodstva - potcrtava Mulagić.

Dalje autori predočavaju da su te "turbulencije" u odnosima unutar rukovodstva velikosrpskog projekta bile ograničene naravi, jer je Slobodan Milošević prije dejtonskih mirovnih pregovora uspio da povrati predvodničku ulogu.

- Judikatura MKSJ i brojna naučna djela objelodanili su da je iza počinjenja genocida u Srebrenici i oko nje stajala dobro ustrojena vojna struktura VRs i autoritarno političko rukovodstvo Rs.

Međutim, zapisi sa sjednica VSO nam ukazuju da su vojne operacije i zločini u Bosni i Hercegovini, pa time i u Srebrenici, izvršavani i činjeni u skladu sa smjernicama vrhovnog rukovodstva velikosrpskog projekta koje je bilo oličeno u VSO od njegovog formiranja.

Na sjedinicama VSO donošene su smjernice koje su se u krajnosti morale primijeniti i ispoštovati, kako je to na kraju i bilo sa prihvatanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma od strane paljanskog rukovodstva - poručio je Mulagić.

Mujanović: Analize autora daju važan politički i historijski kontekst

Jasmin Mujanović stava je da knjiga predstavlja veliki doprinos literaturi o ratu i agresiji na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

Posebno je značajna, ocjenjuje, jer njen primarni fokus - direktna uloga srpskog vojnog i sigurnosnog vrha u vođenju kampanje VRs - ostaju malo shvaćeni i analizirani u postojećoj literaturi.

- U tom smislu, na primjer, posebno je značajno poglavlje 2 (Formiranje i značaj 30. kadrovskog centra) jer daje mikrohistoriju formiranja jedne od ključnih ćelija odlučivanja u strukturi tadašnje jugoslovenske države, te njene uloge u usmjeravanju agresije na Bosnu i Hercegovinu.


Mujanović: Knjiga značajna za istraživače u Evropi i Sj. Americi

Samo reprodukcija i distribucija stenografija razgovora rukovodstva SRJ i Srbije bit će od ogromne koristi drugim istraživačima i akademicima. Ali prateće analize autora daju i važan politički i historijski kontekst koji će ovoj publikaciji dati veliku dodatnu vrijednost.

Ovo također predstavlja daljnji pozitivan pomak ka preoblikovanju globalnog naučnog i pravnog shvaćanja agresije na Bosnu i Hercegovinu kroz perspektive bosanskohercegovačkih stručnjaka i istraživača, a ne stranih aktera - navodi Mujanović.

Kaže kako bi snažno želio ohrabriti autore i izdavača da osiguraju da se urade profesionalni engleski i, u idealnom slučaju, njemački prijevodi ovog teksta, jer će biti od značajnog interesa za društvene naučnike i pravne istraživače u Evropi i Sjevernoj Americi.

#Agresija #DelvinKovač #HikmetKarčić #JasminMedić #knjiga #MuamerDžananović #SeadTurčalo #srbija #izdvojeno #bih