Svjedok Tužilaštva bez ključnih odgovora: Produženi vojni rok, nepoznata država i sporni iskazi u slučaju ‘Dobrovoljačka'

Piše: A. Čorbo-Zećo

Saša Dimitrijević iz Beograda, svjedok Tužilaštva BiH u predmetu protiv Ejupa Ganića i drugih (slučaj Dobrovoljačka), danas je pred Sudom BiH iznio niz tvrdnji koje su otvorile više pitanja nego što su ponudile odgovora. Iako je detaljno govorio o dešavanjima u Komandi Druge vojne oblasti na Bistriku početkom maja 1992. godine, ostao je bez jasnog objašnjenja o vlastitom statusu u JNA.

Naime, Dimitrijević je potvrdio da mu je redovni vojni rok, koji je istekao 16. marta 1992. godine, produžen za dodatnih 90 dana, ali nije znao navesti koja država je donijela takvu odluku što je posebno značajno imajući u vidu raspad tadašnje države i transformaciju JNA.

Advokatici Mirni Avdibegović nije mogao kazati ni koja država mu je izdala potvrdu da je odslužio vojni rok nakon što se iz Han Pijeska vratio nazad u Beograd.

Dimitrijević je ispričao i svoja saznanja kada je vozilo vojne jedinice upućeno prema Domu JNA te da su pogođeni. Na radio vezi je čuo to, da je borbeno vozilo upućeno jer se 'nešto dešavalo oko Doma JNA', a da je to bilo nekoliko dana prije 3. maja kada je krenulo izmještanje Komande druge vojne oblasti.
Govorio je i o 2. maju kada je prema njegovim riječima 'napadnuta komanda Druge vojne oblasti'. On je advokatici Lejli Čović potvrdio da su uzvraćali vatru, te da je sporadično cijeli dan bila pucnjava.

Kao i niz drugih svjedoka Tužilaštva BiH Dimitrijević je kazao da nije čuo da se Sarajevo granatiralo sa JNA položaja, niti je znao nešto o tome!?

„3. maja u Komandu su stigla dva UN vozila i jedno naše zeleno JNA. Dešavali su se pregovori oko našeg izlaska. Onda sam čuo da je bilo dogovoreno da iz Komande izađe samo Kukanjac sa Alijom i McKenzijem. Došlo je do pobune oficira. Oficir za bezbjednost je zatim otišao do Kukanjca da mu kaže da smo posredstvom veze čuli da bi nakon njihovog izlaska moglo doći opet do napada. Onda su se pregovori nastavili na način da se dogovara siguran izlazak cijele Komande', istakao je Dimitrijević.

On je zatim kazao da je kolona krenula, te da je ubrzo i stala.

„U parku sam vidio civile s automatskim puškama, bilo je i nekih s uniformama, mješovito su bili obučeni. Razoružali su nas, i legli smo na asfalt. Čuo sam zatim rafal i momak pored mene je bio ranjen“, kazao je Dimitrijević, kazavši da ne zna na koji način je došlo do paljbe.

Ispričao je dalje da su ih odveli u fiskulturnu salu (zgrada FIS-a) gdje su dobili hranu.

„Niko me nije dirnuo. Znam da su skidali ove koji su imali maskirne uniforme. Ja sam imao jednobojno JNA odijelo“, kazao je Dimitrijević.

Advokat Senad Pizović pitao je svjedoka ko je imao maskirne uniforme, na šta je Dimitrijević kazao da je to bila protuteroristička jedinica, i neki oficiri.

Ovaj svjedok je, također, kazao da nije bio upoznat s činjenicom da je u aprilu 1992. godine JNA prestala postojati niti mu je poznato da je u aprilu rečeno da JNA ne napušta kasarne i ne vrši nikakve aktivnosti bez saglasnosti Štaba Teritorijalne odbrane.

Na kraju ročišta otvoreno je i pitanje zakonitosti planiranog saslušanja svjedoka putem video-linka, čemu se usprotivila advokatica Mirna Avdibegović, upozorivši na moguće kršenje Zakona o krivičnom postupku i opasnost da takva praksa postane pravilo bez adekvatnog obrazloženja.

Nastavak suđenja zakazan je za 1. april.