Bećirović obećava sjećanje, ali pravda za žive heroje izostaje: Od šehida do optuženika!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović obratio se danas medijima nakon obilježavanja Dana šehida na mezarju Kovačima. Bećirović je rekao da moramo čuvati kulturu sjećanja, istinu o bh. herojima i učiti nove generacije da im se nikada zlo ne ponovi.

A, kako mi i šta učimo nove generecije? Sigurna sam da Bećirović zna da u školama u redovnom obrazovnom sistemu nema činjenica koje bi heroje stavila gdje im je mjesto. Historija nije napisana, a bit će kad srpsko-četnička ideologija okonča započeti proces.

Presudama protiv heroja koji su preživjeli, a danas u naletu optužnica Tužilaštva BiH za ratne zločine dokazuje da su nevini i da su svoju domovinu branili od agresije, kao pripadnici jedine legalne vojne formacije na tlu BiH tih 90-tih godina.

U ratu smo zemlju od agresora branili oružjem, a naša najjača odbrana danas su presude i činjenice utvrđene u MKSJ zahvaljujući pravnim ekspertima iz cijelog svijeta, koji su se u haškim sudnicama borili i izborili za istinu o BiH.

Danas tu istinu ruše tužioci Tužilaštva BiH, na čelu sa Milankom Kajganićem, Mladenom Vukojičićem, Marijanom Čobović, Vedranom Mijović, nekada Miroslavom Janjićem, Gordanom Tadić i inim drugim koji podižu mahom montirane optužnice u službi revizionizma.

Bosna i Hercegovina je godinama meta mnogih negatora i raznih “eksperata“ koji nam nameću svoje narative i historijski revizionizam, dok su časni branitelji prisiljeni da se brane u montiranim sudskim procesima. Ali, ima nešto i do nas, Bosanaca, Hercegovaca, Bošnjaka, ali i svih koji vole ovu zemlju.

Te 1992. stali smo u odbranu zemlje, ali kao da danas nismo spremni borit se za istinu i za pravdu. Vremena je sve manje, pa bi bilo sasvim korektno da se Bećirović i takvih sjeti, a sigurna sam da je upućen šta se dešava pred Sudom BiH. No, dok lovi sastanak s generalnim sekretarom NATO-a, očito mu živi heroji i branioci izlaze izvan vidokruga.

Ako se brane činjenicama da niko ne može pobiti Haške presude, podsjećam ih na slučaj Dobrovoljačka (pravo okončan u Hagu i sudovima u Londonu i Beču), ali i slučaj osuđenog Sakiba Mahmuljina.

Komandant A RBiH general Rasim Delić je na suđenju Hagu dokazao da su dobrovoljci u Odredu El-mudžahid bili van kontrole Armije RBiH i da su ratovali po svojim pravilima. Nakon toga Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv generala Sakiba Mahmuljina, komandanta Trećeg korpusa kako bi promijenila činjenično stanje utvrđeno u Hagu i u tome je uspjelo!

Nikada nismo saznali sudbinu predmeta s Haške A liste, koju je domaće pravosuđe moralo raditi, ali oni su to potpuno devastirali i izmišljali slučajeve poput Dobrovoljačke, Jošanica, Čemerno ili slučaj Atifa Dudakovića i Ramiza Drekovića.

Jednostavno prema standardima koje je uspostavilo Tužilaštvo BiH odbrana države i poraz agresorskih snaga je zabranjen i to je ratni zločin iako je po Međunarodnom humanitarnom pravu potpuno legitimno poraziti agresorske snage i odbraniti državu.

Tamo gdje je Armija Republike Bosne i Hercegovine napravila najveće uspjehe i porazila agresorsku Vojsku Srbije i Vojsku samoproglašene Srpske BiH uslijedile su optužnice za UZP i navodne zločine nad civilnim stanovništvom.
Zato se na Dan šehida, osim sjećanja na one koji su dali živote, moramo sjetiti i živih – onih koji danas vode svoje bitke, često bez podrške koju zaslužuju.

Jer pravda za njih nije samo pravno pitanje – to je pitanje dostojanstva države.