Evropska unija i Mercosur: Historijski trgovinski sporazum u vremenu ekonomskih ratova

Piše: Armin Sijamić

U subotu su Evropska unija i Mercosur potpisali historijski važan sporazum. Ova velika pobjeda zagovornika otvorenog tržišta došla je u vremenu ekonomskih ratova koje je pokrenuo američki predsjednik Donald Trump uvodeći carine, blokade, ograničenja i sankcije mnogim državama.

Nakon više od 25 godina pregovora Evropska unija i Mercosur su postigli sporazum o slobodnoj trgovini. Sporazum potpisan u glavnom gradu Paragvaja, Asuncionu, sada treba potvrdu Evropskog parlamenta i nacionalnih parlamenata država članica Mercosura.

Dva bloka zajedno čine oko trideset posto svjetskog BDP-a i to dovoljno govori o važnosti sporazuma. Ovim potpisom stvorena je zona slobodne trgovine sa 700 miliona potrošača.

Otpor Francuske i evropskih poljoprivrednika

Za razliku od trgovinskog sporazuma Evropske unije i Sjedinjenih Država, dogovorenog veoma brzo, sporazum Brisela i Mercosura zainteresovanim stranama poznat je do detalja.

http://nap.ba/qpost/412352

Trgovinski sporazum Sjedinjenih Država i Evropske unije je velika Trumpova pobjeda

Piše: Armin SijamićDonald Trump je ostvario novu važnu pobjedu. Trgovinski sporazum s Evropskom unijom je više od trgovine i Washingtonu donosi nove poluge kontrole nad saveznicima s druge strane Atlantika.U nedjelju, na Trumpovom privatnom golf

Zato je ovaj sporazum stvorio dva jasna politička bloka – oni koji su za i oni koji su protiv, jer su pojedini sektori mogli procijeniti kako će to uticati na njihovo poslovanje.

Južnoamerički blok (Brazil, Argentina, Urugvaj, Paragvaj i Bolivija na koju se sporazum odnosi) mijenjali su svoje stavove zavisno o promjeni vlada.

S druge strane, neke države i sektori dugo su bili protiv. Tako su, na primjer, poljoprivrednici širom evropskog kontinenta strahovali od jeftinih proizvoda iz Južne Amerike. Najistrajniji su bili francuski poljoprivrednici, koji su bili protiv ovog sporazuma i svoje nezadovoljstvo su pokazivali i na ulicama. Na koncu, Francuska je preglasana i evropska strana je pristala na sporazum.

Neki evropski poljoprivrednici tvrde da u Južnoj Americi ne postoji jaka kontrola kvaliteta proizvoda i da će to dovesti do poplave jeftinih i neispravnih proizvoda na evropskom tržištu. To tvrdi, na primjer, i francuska desnica, koja dio svoje snage posljednjih godina izvlači iz podrške poljoprivrednika. Zanimljivo, slične stavove je prije dva dana imao hrvatski SDP, tvrdeći, između ostalog, da se „u zemljama Mercosura dopušta upotreba hormona rasta, određenih pesticida i genetski modifikovanih organizama“ i da je to u Evropskoj uniji zabranjeno.

Slične stavove su zastupale i vlade Francuske, Poljske, Austrije, Mađarske i Irske, a Italija je dala podršku sporazumu nakon garancija Brisela da će italijanski poljoprivrednici biti zaštićeni.

Pobjeda Brazila, Njemačke i Španije

Pojedine države i političari su snažno zagovarali sporazum. Jedan od njih je i brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva koji je i u svom prvom mandatu radio na tome. Mediji su izvijestili da je pred kraj prošle godine upozorio evropske partnere da ukoliko sada ne potpišu sporazum, Brazil ga neće potpisati u njegovom mandatu.

Lula da Silva je sporazum s Briselom vidio kao priliku za daljnji razvoj brazilske ekonomije, koja je po svom obimu prestigla sve članice Evropske unije osim Njemačke, Francuske i Italije. Ovim sporazumom Brazil dobija nova izvozna tržišta, ali i priliku da jeftinije i lakše nabavlja, na primjer, razne mašine od evropskih proizvođača. To smatraju i druge južnoameričke države.

Pred tim argumentima zašutio je i samoproglašeni „anarho-kapitalista“ Javier Milei na čelu Brazilu rivalske Argentine. Milei je podržao sporazum, koji je u skladu s njegovom vizijom o slobodnoj ekonomiji, a što se vjerovatno ne sviđa njegovom zaštitniku u Bijeloj kući.

http://nap.ba/qpost/425801

Je li Trump kupio neočekivanu Mileijevu izbornu pobjedu?

Piše: Armin SijamićU nedjelju su Argentinci, drugi put u manje od dva mjeseca, izašli na birališta da odluče sudbinu politike predsjednika Javiera Mileija. Za razliku od septembarskih izbora, Milei je sada izašao pred birače s direktnom podrš

Njemačka je, također, bila glasan zagovornik ovog sporazuma. Čelnica Evropske unije Ursula von der Leyen (bivša njemačka ministrica) i vlada kancelara Friedricha Merza sporazum su vidjeli kao historijski važan. Von der Leyen ga je opisala kao „generacijski uspjeh“.

Berlin želi ovaj sporazum, jer njemačkoj privredi otvara vrata Južne Amerike, odnosno vrata 280 miliona potrošača unutar Mercosura. Tamošnja rastuća srednja klasa, smatraju stručnjaci, može biti važan kupac njemačkih automobila, a rastuće ekonomije mogle bi tražiti još više njemačkih mašina i uređaja u vremenu Trumpovih carina i pojačane kineske konkurencije.

Uz to, ako određeni poljoprivredni proizvodi postanu jeftiniji na evropskom tržištu, Berlinu će koristiti za popravljanje ekonomskog statusa miliona Nijemaca.

Vlada u Madridu također je zagovarala ovaj sporazum, uprkos negodovanju dijela opozicije i poljoprivrednika. Premijer Pedro Sánchez smatra da će sporazum donijeti korist španskoj privredi.

Madrid računa da će španske kompanije sporazum iskoristiti bolje od drugih zbog historijskih, kulturnih, jezičkih i ekonomskih veza. Španske banke i kompanije u oblasti telekomunikacija, infrastrukture i energetike uspješno posluju širom Latinske Amerike i sporazum će im vjerovatno dodatno pomoći da se dalje razvijaju.

Globalna važnost sporazuma

Iako sporazum mora da dobije odobrenja (o čemu će odlučiti Sud Evropske unije ili Evropski parlament) i iako sadrži kvote za ograničenje trgovine, jasno ja da je to korak ka slobodnoj trgovini. Postepeno će se ukinuti devedeset posto carina u industriji, uslužnom i poljoprivrednom sektoru i barijere će s vremenom slabiti. To je bilo jasno i 1999. godine kada su dva bloka počela pregovore.

Sporazum će biti predmet interesovanja širom svijeta. Evropska unija ovim činom želi dokazati da može sklapati ovakve sporazume, istovremeno štiteći svoje interese, lokalne proizvođače i njihove autentične proizvode. Ovaj sporazum, ako dobije podršku, biće ogledni primjer za pregovore koji traju te političke i ekonomske procese koje je nedavno pokrenuo Trump.

http://nap.ba/qpost/398641/Trumpov-Dan-osloboenja-je-uvod-u-novo-doba-ekonomskih-i-politikih-odnosa

Trumpov 'Dan oslobođenja' je uvod u novo doba ekonomskih i političkih odnosa

Piše: Armin SijamićPredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump u srijedu je uveo carinske tarife državama širom svijeta. Nešto ranije taj potez je opisao kao „Dan oslobođenja“, koji će „vratiti dušu“ Sjedinjenim Državama,

Brisel, kao i Brazil i južnoameričke države, želi pokazati da je moguće voditi politiku i ekonomiju na dogovorenim pravilima i bez intervencije vlade, protivno Trumpovim praksama.

Evropljani žele pokazati Trumpu i Kini da se spremaju za globalnu trku. To se vidjelo i u istupima zvaničnika iz Berlina i Madrida dok su branili sporazum. Oni su tvrdili da sporazum s Mercosurom Evropi daje šansu da dođe do sirovina i rijetkih minerala kojima Južna Amerika obiluje. Pored toga, što je jasno samo po sebi, evropske kompanije dobijaju tržišta izvan američkog i kineskog.

Šefica evropske diplomatije Kaja Kallas jučer je sporazum dva bloka opisala kao „geostratešku odluku“. Rekla je da se sporazum potpisuje kada „neki saveznici odustaju od Evrope“ i da sada „Evropa traži nove saveznike“.

Da je ovo možda početak neke nove evropske politike, dok Trump drma temelje transatlantskog savezništva insistiranjem na isključivo američkim interesima, potvrdila je i Von der Leyen. Ona je jučer iz švicarskog Davosa poručila da Brisel radi na sporazumu o slobodnoj trgovini s Indijom, odnosno uspostavljanju zajedničkog tržišta s dvije milijarde ljudi. Ako Briselu i to pođe za rukom, onda je to činjenica koju ne mogu ignorisati ni Washington ni Peking.

http://nap.ba/qpost/435877

Trumpova politika prema Grenlandu Sjedinjene Države i Evropu gura na rub katastrofe

Piše: Armin SijamićOvosedmični pregovori vlasti Sjedinjenih Američkih Država, Danske i Grenlanda nisu promijenili stav predsjednika Donalda Trumpa - resursima bogat i strateški važan otok mora biti pod kontrolom Washingtona bez obzira šta o t