Trump protiv Madura: Sila prije prava, interes iznad svega

Piše: Armin Sijamić

Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da trećeg januara ove godine nasilno s vlasti ukloni venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura Morosa otvorila je brojna pitanja, ali i dala jedan odgovor - sadašnji stanar Bijele kuće ne bira sredstva da dođe do cilja i to ne krije.

„Nije me briga šta kažu Ujedinjene nacije“, rekao je američki državni sekretar Marco Rubio početkom ove sedmice braneći odluku da se Madura otme iz Caracasa pod optužbom za trgovinu drogom. To je bio njegov odgovor na konstataciju jednog novinara da razni nalazi Ujedinjenih nacija ne povezuju Madura s trgovinom droge.

Ovaj istup Rubija, iako je ovdje sekundarno pitanje je li Maduro trgovao drogom, odgovor je svima onima koji, s pravom, tvrde da je ovom američkom operacijom prekršeno međunarodno pravo. Predsjedniku strane države u New Yorku se sudi po zakonima Sjedinjenih Država i to dovoljno govori šta Trumpova administracija misli o međunarodnom pravu.

Ali i ta „formalnost“ morala je biti izvršena u velikoj igri uklanjanja nepodobnih režima u „američkom dvorištu“, u kome Trump, prema Monroeovoj doktrini, planira raditi šta želi, svjestan da obuzdavanje Kine mora početi od američkih granica.

http://nap.ba/qpost/429425

Od uspjeha Trumpove politike u 'Velikoj Kolumbiji' može da zavisi ishod okršaja s Kinom

Piše: Armin SijamićOd povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću u Sjedinjenim Američkim Državama sve češće se govori o onome što je u Monroeovoj doktrini iz 1823. godine nazvano „američko dvorište“. Ali, taj dio svijeta nije isti ni u odno

Ko je (pro)dao Madura?

Nakon što je Rubio potvrdio, a što je i ranije bilo jasno, da sadašnja američka administracija ne brine za međunarodno pravo ako ono sprječava Sjedinjene Države da ostvare svoje interese, treba se pozabaviti i drugim važnim pitanjem – kako je pao Maduro.

Venecuelanski i američki mediji, i brojni drugi na španskom i engleskom jeziku, pokušavaju rekonstruisati šta se desilo prije četiri dana u Caracasu i kako je Maduro, kao predsjednik države i štićena ličnost, pao u ruke američke vojske koja sedmicama prijeti napadima na njegovu državu.

Odgovor na ovo pitanje javnost će prije ili kasnije dobiti, jer neki su slučaj pratili iz neposredne blizine. Onda kada dobijemo detalje biće jasno je li venecuelanski vojni i policijski vrh do nezamislive mjere nesposoban ili je korupcija cvjetala i kod Madurovih ličnih čuvara. U ovom trenutku obje opcije djeluju kao moguće, jer je Maduro godinama pokazivao da njegova vlast nije sposobna ni za jednostavne zadatke, dok je korupcija bila široko rasprostranjena.

http://nap.ba/qpost/360787

Izbori u Venecueli ili borba za naftu

Piše: Armin SijamićU nedjelju su u Venecueli održani predsjednički izbori na kojima je, prema službenim rezultatima, pobjedu odnio aktuelni predsjednik Nicolás Maduro Moros. Ujedinjena opozicija odbija prihvatiti rezultate, tvrdeći da je njiho

Maduro, takav kakav je, postao je lahka meta za Washington koji je decenijama nastojao da slomi vlast u Caracasu. Sankcije, pomorska blokada, likvidacije ljudi pred obalama Venecuele, medijska kampanja, potjernice za ličnostima iz državnog vrha... samo su dio operacija koje su poduzete protiv države koja nije htjela da se pokori službenom Washingtonu.

Od prvog Trumpovog mandata, što je on tvrdio više puta, američki interes za Venecuelu dolazi zbog njene nafte, a zatim što tamo uporište imaju Kina, Rusija, Kuba i drugi.

http://nap.ba/qpost/405134

Nastavak Trumpove borbe za venecuelansku naftu i Madurovi izbori u utrci protiv samog sebe

Piše: Armin SijamićU nedjelju su građani Venecuele izašli na parlamentarne i lokalne izbore. Važnije od toga, američki predsjednik Donald Trump naredio je naftnoj kompaniji Chevron da se povuče iz Venecuele, iako iz kompanije upozoravaju da nj

Da bi do nafte došao, Trump je uklonio Madura. Trump nije mogao s Madurom postići dogovor kakav je želio, pa je istovremeno igrao na druge igrače u venecuelanskoj politici.

Posmatrači prilika u Venecueli znaju da u tamošnjoj vlasti imaju četiri glavne struje. Pored Madura i njegove porodice (supruge i sina), ostala tri su ministar unutrašnjih poslova Diosdado Cabello Rondón, ministar odbrane Vladimir Padrino López, Madurova potpredsjednica Delcy Eloína Rodríguez Gómez i njen brat Jorge Jesús Rodríguez Gómez kao čelnik državnog parlamenta. Prema ranijim medijskim izvještajima, svi oni su u raznim prilikama pregovarali s Washingtonom.


Delcy Rodríguez

Dogovor dok Trump steže omču

Uklanjanjem Madura, iako je u Caracasu ostao njegov sin koji nosi isto ime kao otac, broj mogućih kombinacija u „igrama prijestola“ se smanjio. To što Trump ne računa na opoziciju, a što je i rekao kada je odbacio mogućnost da dobitnica Nobelove nagrade za mir María Corina Machado Parisca preuzme vlast u Caracasu, dovoljno govori o tome koliku podršku opozicionari uživaju u državi protiv koje su prizivali stranu vojnu intervenciju i na kraju je dobili.

http://nap.ba/qpost/423763

Je li Nobelova nagrada za mir dodijeljena Mariji Machado ustvari najava nemira u Venecueli?

Piše: Armin SijamićProšlog petka Nobelov komitet dodijelio je nagradu Mariji Corini Machado, opozicionarki iz Venecuele i miljenici zvaničnog Washingtona. To dolazi u važnom trenutku za Venecuelu, a neke ranije Nobelove nagrade za mir u Latinsko

Trump je, čini se, odabrao Rodríguez kao sagovornicu, jer su ranije Cabello i Padrino pokazali da ne mogu ispuniti ono što od njih Washington traži. Uloga njih dvojice u upadu američke vojske u Venecuelu jedno je od važnijih pitanja za potpunu sliku. Sigurnosni stručnjaci su složni da takav američki upad ne bi bio moguć bez pomoći iznutra. Kubanski mediji javljaju da su tu noć ubijena 32 Kubanca koja su štitila Madura, a iz Caracasa kažu da je stradalo dvadesetak venecuelanskih vojnika.

Da je Rodríguez i prije trećeg januara bila moguća sagovornica Washingtona i ranije se slutilo. Tako je, na primjer, desničarski španski list El Mundo 25. decembra o njoj pisao kao osobi koja bi trebala provesti „tranziciju od Madurove diktature do demokratije“. Taj pomalo bizaran članak govori o njenom djelovanju u venecuelanskoj politici, kao šefici diplomatije i potpredsjednici države, njenom obrazovanju, poznavanju stranih jezika, ali i kao ženi kojoj mnogi muškarci nisu mogli odoliti. Autorica članka tvrdi da je Delcy Rodríguez dio svoje moći u politici vukla iz ljubavnih veza s bogatim i moćnim ljudima.

Ali, stvari se mogu gledati i na drugačiji način, odnosno prethodno navedeno shvatiti kao dio obavještajnog i propagandnog rata. Odstranjivanjem Madura država nije potonula u anarhiju. Ustav kaže da u odsustvu predsjednika vlast prelazi u ruke potpredsjednika koji raspisuje izbore unutar mjesec dana. Delcy Rodríguez je tako postala vršiteljica dužnosti predsjednice i položila zakletvu pred svojim bratom Jorgeom. Tokom polaganja zakletve zaklela se i svojim bratom da će u interesu Venecuele raditi najbolje što može.

Trumpova odluka da podrži Rodríguez odatle je logičan izbor, čak iako nikakav dogovor s njom ne postoji. Američkoj strani je jasno da aktuelna vlast u Venecueli ima veliku moć, ili preciznije rečeno moć nije vezana za samo jednu osobu, posebno ne iz opozicije. Razvijajući demokratiju, kako je vide venecuelanski socijalisti, sistem je građen da dođe do svakog sela i svake ulice. Grupe građana predstavljaju svojevrsne mini vlade na određenom prostoru i sistemom delegiranja mreža se sužava u Caracasu, ali djeluje i samostalno. Sedmicama unazad Maduro je naoružavao pristalice vlasti. Takav sistem je mnogima dao neke vrste privilegija.

Iako je Trump iz igre izbacio Madura, posao nije završen. Trump nije isključio nove vojne napade, dok pomorska blokada i sankcije ostaju. To Trumpu daje mogućnost da steže omču oko Venecuele, prisiljavajući zvanični Caracas na poslušnost. To znači da svakome ko bude došao u Miraflores mora biti jasno da mu se može desiti isto kao Maduru. Trump bi tako mogao dobiti priliku da izabere venecuelansku vlast, ako druge opcije propadnu, na izborima kroz ekonomsku pomoć i političku podršku, slično kao u nedavnoj izbornoj pobjedi Javiera Mileija u Argentini.

http://nap.ba/qpost/425801

Je li Trump kupio neočekivanu Mileijevu izbornu pobjedu?

Piše: Armin SijamićU nedjelju su Argentinci, drugi put u manje od dva mjeseca, izašli na birališta da odluče sudbinu politike predsjednika Javiera Mileija. Za razliku od septembarskih izbora, Milei je sada izašao pred birače s direktnom podrš

S druge strane, Delcy Rodríguez sada ima malo prostora za djelovanje. Venecuelanski saveznici u ovoj krizi nisu se najbolje postavili, što je bilo i očekivano s obzirom da odlazak Madura niko od njih ne vidi kao tragediju i ako imamo na umu poznatu meksičku izreku da je „Bog tako daleko, a Sjedinjene Države tako blizu“. Naprosto, Maduro nije bio dorastao funkciji koju je obnašao, ali je imao pristalice na platformi koju je postavio Hugo Rafael Chávez Frías. Venecuelanskim saveznicima je zato bitnije da preživi sistem, geografski mnogima tako dalek, a ne Madurova vlast.

I to je jedna od rijetkih karti na koju predsjednica može igrati ukoliko želi zadržati sadašnji politički kurs Caracasa i ne želi postići sporazum s Trumpom - osloniti se na ono što se podvodi pod „chavismo“, budući da se „madurismo“ nema čime pohvaliti. Ovih dana mnogi u Venecueli i širom Latinske Amerike se sjećaju Cháveza i njegovog nastojanja da Venecuela upravlja sama sobom, dok Trump poručuje da u „američkom dvorištu“ odlučuje samo Washington.