Evropska pravila i domaći nerad: Zašto BiH plaća CBAM umjesto da puni vlastiti budžet

(Patria) - Od 1. januara 2026. godine za Bosnu i Hercegovinu je počela primjena Mehanizma za prilagođavanje granica ugljika (CBAM), instrumenta Evropske unije koji u praksi funkcioniše kao naknada za emisiju ugljendioksida.

Mehanizam obavezuje kompanije iz BiH, kao i iz svih zemalja koje nisu članice EU, da pri izvozu robe na tržište Unije plate dodatni trošak Briselu zbog emisija CO₂ nastalih tokom proizvodnje, piše hayat.ba.

CBAM obuhvata proizvode čija proizvodnja podrazumijeva visoke emisije ugljika, a koji se uvoze u države članice EU. Među njima su aluminij, čelik, željezo, cement, đubriva, ali i električna energija, što ovaj mehanizam čini posebno osjetljivim za privredu Bosne i Hercegovine. Iako se sada CBAM nameće kao neminovnost, važno je naglasiti da je postojala realna mogućnost da BiH izbjegne njegovo plaćanje. Za to je, međutim, bila neophodna pravovremena reakcija domaćih vlasti i ispunjavanje nekoliko ključnih uslova koje je Evropska unija jasno definisala.

Prije svega, bilo je potrebno uspostaviti berzu električne energije i povezano tržište, zatim razviti unutrašnji sistem trgovine emisijama CO₂ (EU ETS), kao i donijeti strategiju klimatske neutralnosti do 2050. godine. Od navedenog, Bosna i Hercegovina je djelimično napredovala samo u oblasti tržišta električne energije.

Naime, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je Prijedlog zakona o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije, koji predstavlja osnov za formiranje berze električne energije. Ipak, da bi zakon stupio na snagu, neophodno je njegovo usvajanje i u Domu naroda, što, s obzirom na političke odnose i blokade, nije bilo realno očekivati do kraja 2025. godine.

S druge strane, uspostava unutrašnjeg sistema trgovine emisijama CO₂ ostala je tek na nivou političkih obećanja. Iako su iz Vijeća ministara BiH, uključujući i predsjedavajuću Borjanu Krišto (HDZ), više puta najavljivali njegovo uvođenje, konkretni koraci nisu poduzeti.
EU ETS funkcioniše po principu trgovine emisijskim kvotama, odnosno pravima na zagađivanje.

Kompanije mogu kupovati ili prodavati kvote na tržištu, pri čemu njihova cijena zavisi od ponude i potražnje. Oni koji smanje emisije mogu ostvariti finansijsku korist prodajom viška kvota, dok oni s većim zagađenjem snose veće troškove. Upravo na taj način EU ETS predstavlja i ekološku i fiskalnu mjeru, jer bi sredstva prikupljena kroz ovaj sistem ostajala u budžetima Bosne i Hercegovine.

Šta CBAM znači za BiH?

Za razliku od toga, primjenom CBAM-a sredstva se slijevaju direktno u budžet Evropske unije.

S obzirom na to da BiH nije izuzeta iz ovog mehanizma, neophodno je pojasniti njegove konkretne posljedice. Izvoznici iz Bosne i Hercegovine moraće kupcima u EU dostavljati detaljne podatke o godišnjim emisijama CO₂. Na osnovu tih podataka, evropski kupci će kupovati CBAM certifikate u količini koja odgovara emitovanom ugljiku, dok će prodaju certifikata vršiti nadležno nacionalno tijelo u EU.

Cijena se obračunava po toni emitovanog CO₂ i nije fiksna, već zavisi od tržišnih kretanja. U praksi se najčešće primjenjuje raspon procijenjene cijene, što dodatno otežava planiranje troškova za privrednike iz BiH.

Posebno zabrinjava činjenica da je Evropska unija još prije više od četiri godine upozorila vlasti u Bosni i Hercegovini na neizbježnost CBAM-a. To je bio period u kojem su se mogli ispuniti potrebni uslovi i izbjeći značajne finansijske posljedice.

Zbog izostanka konkretnih mjera, bh. ekonomija bi sada mogla pretrpjeti ozbiljne gubitke. Iz Vanjskotrgovinske komore BiH ranije je procijenjeno da bi ukupni trošak uvođenja CBAM-a mogao dostići i do 300 miliona KM. Uz to, rast troškova proizvodnje mogao bi dovesti do poskupljenja električne energije, što bi imalo lančani efekat i na cijene drugih proizvoda i usluga.

Upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje kako je moguće da se u periodu od četiri godine nije pronašlo rješenje koje bi Bosnu i Hercegovinu poštedjelo ovakvog scenarija.