Crna Gora u godini za nama: Lutanje između briselskog optimizma i unutrašnjih kriza

Piše: Nevena Kovačević

Malo je reći da je prethodna godina u Crnoj Gori bila turbulentna. Ukratko, obilježile su je političke tenzije, koje su sve pozitivnije signale iz Brisela bacale u drugi plan. Dok su se nizala populistička obećanja, bahaćenjem političara i novim zaduživanjima države, produbljena je kriza javnih finansija.

Ipak, nemar, potpuno odsustvo empatije i nedopustiva neodgovornost bezbjednosnog sektora, najveći su razlozi za brigu, jer su mnoga bolna pitanja, naročito kad je riječ o masakru na Cetinju s početka godine ostala nerazjašnjena. Identičnom kolapsu institucionalne odgovornosti, crnogorska javnost svjedočila je i kad je riječ o divljajućem nacifašizmu, šovinizmu, govoru mržnje, slavljenju ratnih zločinaca i kvislinških i kolaboracionističkih formacija, što su pojave koje su, nažalost konstanta i dio svakodnevice u državi, koja, shodno deklarativnoj retorici vlasti, trčećim korakom hrli ka Evropskoj uniji.

Godinu su, do posljednjeg dana, obilježili različiti vidovi blokada, nezadovoljstvo građana praćeno mukom institucija, ili tek povremenim reakcijama, kao izrazom svojevrsnog anesteziranja javnosti, te manirsko prebacivanje
nadležnosti s jedne na drugu granu vlasti, s jednog na drugi resor. U nastavku vam donosimo presjek ključnih događaja u 2025, te kratak analitički osvrt vezan za očekivanja u tekućoj godini.

Protesti, neispunjeni zahtjevi i targetiranje bez osnova

Početak godine obilježila je tragedija, koja joj je, istovremeno, nalijepila i neprebolan pečat. Prvog januara, Aleksandar Martinović na Cetinju je ubio 13 sugrađana i sugrađanki, među kojima i dvoje djece. Bio je to drugi cetinjski masakr, nakon zločina koji je u Medovini avgusta 2022. počinio Vuk Borilović,
kakve Crna Gora, u mirnodopskim uslovima, zasigurno ne pamti. Bila je to i nova potvrda nesposobnosti bezbjednosnih službi za pravovremeno reagovanje i adekvatnu komunikaciju u kriznim situacijama.

Umjesto toga, nizale su se poluinformacije, a nakon što je Martinović, poslije višečasovne potrage pucao sebi u glavu, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović ubjeđivao nas je da je reakcija policije bila efikasna i poručio nam kako treba da se vratimo normalnom životu. Kako se čelnici bezbjednosnog
sektora nijesu udostojili čak ni da se pojave na komemoraciji žrtvama, bijes građana i građanki je kulminirao. Oformljena je studentska grupa Kamo sjutra, koja je organizovala nekoliko masovnih protesta. Zatim su uslijedile blokade saobraćajnica, pa spontana okupljanja građana širom Crne Gore.

Zahtjevi su bili jasni, a ključni su se odnosili na ostavke ministra unutrašnjih poslova Šaranovića i koordinatora službi bezbjednosti i potpredsjednika Vlade Alekse Bečića. Za to vrijeme, Bečićeve Demokrate, koje rukovode bezbjednosnim sektorom, bavili su se prebrojavanjem učesnika protesta i njihovim vezama sa prethodnom vlašću, spinovima, dezinformacijama i kriminalizacijom, kojom su studentima crtane mete, kako bi se protestima kojima su prisustvovali i članovi porodica žrtava pripisala politička obojenost. Vlast, na čelu sa premijerom Spajićem, nije se obazirala na adresirane zahtjeve vezane za kadrovske promjene, ali ni na mnoge druge, koji su, osim sa protesta, premijeru upućeni i iz Skupštine opštine Cetinje.

Nakon višemjesečnog etiketiranja, studenti u aprilu obavještavaju javnost da njihova borba nije uspjela, s porukom da je faktički politički obesmišljena, te da zbog toga prekidaju svoje djelovanje, pri čemu je važno spomenuti i to da je dio njih podnio prijavu protiv Demokrata, zbog povezivanja sa kriminalnim strukturama. No, protesti time nijesu okončani. Grupa građana, predvođena
Vesnom Pejović koja je u prvom masakru izgubila kćerku i unuke Marka i Mašana, duže od deset mjeseci, svakodnevno je okupljanjima na Kruševom ždrijelu vapila za pravdom i odgovornošću. Čak ni Markov i Mašanov zakon, uprkos pokrenutoj inicijativi, te obećanjima vlasti, i dalje nije usvojen. Protesti na Kruševom ždrijelu, nedavno su privremeno obustavljeni.

Budvanska saga

U budvanskom parlamentu u januaru je vladalo haotično stanje. Odbornici koalicije Za budućnost Budve, uz podršku Pokreta Evropa sad i Demokrata, nijesu dozvoljavali održavanje sjednica. Nosilac liste Budva naš grad, inače otcijepljenog krila Nove srpske demokratije Nikola Jovanović, tvrdio je da može doći do krvoprolića, te da policija nije zaštitila odbornike od prisustva BIL lica u zgradi opštine, a za eskalaciju je optuživao Andriju Mandića. Pritisci na Jovanovića nijesu urodili plodom, te je finalno formirana većina koju osim njegovog pokreta čine Evropski savez, URA i Demokratska partija socijalista.

U Beranama su iznova vlast formirali ZBCG, SNP, PES i Demokrate, a za predsjednika opštine izabran je Đole Lutovac iz PES-a.

Spajićeve i Mandićeve čestitke Trampu

Umjesto odgovora na zahtjeve građana i pisma studenata, premijer je brzopotezno zaboravio cetinjski masakr. Iz službenog automobila, proglašavajući sebe cvrčkom, euforično je zapjevao „Good bless the USA“, radujući se inauguraciji Donalda Trampa. Naivni bi rekli kako Spajić nesvjesno podržava
antievropski orijentisanog lidera. Analitički, sklonija sam da vjerujem kako je Spajić, ipak bio svjestan Trampove netrpeljivosti prema EU i potencijalnog skorog sukoba, ali je morao pronaći viralni manevar za amortizaciju stanja u zemlji. Andrija Mandić, nazivao je Trampa svjetionikom, poručujući kako počinje zlatno doba Amerike, što od čvrstog putinofila, apsolutno ne iznenađuje.

Bojkot Skupštine, kazne za opoziciju i posredovanje delegacije EU

Nakon protivustavne odluke Ustavnog odbora o penzionisanju sutkinje Dragane Đuranović, donijete krajem decembra 2024, opozicija godinu započinje bojkotom državnog Parlamenta. Okruživali su Mandića, nedozvoljavajući mu da održi sjednice, na šta je on uzvratio kaznenim mjerama, a krajnja mjera bila je petnaestodnevno udaljenje opozicionih poslanika i poslanica iz Skupštine. Blokada je okončana u martu. Nakon nekoliko sastanaka ambasadora EU u Crnoj Gori Johana Satlera sa premijerom i liderima Demokratske partije socijalista, Evropskog saveza i Hrvatske građanske inicijative – postignuto je saglasje vlasti i opozicije da povodom slučaja sutkinje Đuranović treba zatražiti stav Venecijanske komisije.

Spajićev bojkot trgovina i kongres DPS-a

Prem da smo od poslanika PES-a u Skupštini slušali teze kako kupovna moć ne postoji, te da se zbog toga ne može govoriti o inflaciji, njen rast bio je sve evidentniji. Spajić, u svom desno-populističkom maniru, pridružuje se kampanji bojkota trgovina, koja ne samo da nije proizvela nikakav efekat, već je rast cijena vrtoglavo nastavljen.

Na kongresu DPS-a koji je održan u februaru, Danijel Živković i zvanično je izabran za predsjednika partije, dok je Milu Đukanoviću dodijeljena funkcija počasnog predsjednika DPS-a.

U Šavniku i Kotoru bez promjena

Na elektronskoj sjednici održanoj u februaru, Jugoslav Jakić reizabran je za predsjednika opštine Šavnik. Pristalice partija državne vlasti revolt zbog reizbora Jakića izražavaju blokadom šavničke magistrale, podržani od strane pojedinih poslanika i ministara. Podsjetimo, izbori u toj opštini, započeti u oktobru
2022. do danas nijesu okončani.

Iako ni u Kotoru nije bio okončan izborni proces, jer se čekao odgovor Ustavnog suda na žalbu DPS-a, Vladimir Jokić iz Demokrata u martu je reizabran za predsjednika opštine.

Vlast podržavala Vučića, opozicija na udaru BIA-e

Daleko od toga da je ovdašnja vlast bila ravnodušna kad je riječ o krizi u Srbiji. Poslanici i funkcioneri ZBCG, eksplicitno su podržavali Vučića i lagarije o obojenoj revoluciji, kako kroz javni diskurs, tako i kroz prisustvo događajima i proslavama u njegovoj režiji. Jer – moralo se priteći u pomoć vođi koji je
proživljavao najteže dane svoje diktature. Nasuprot tome, poslanik DPS-a Ivan Vuković priveden je na BIA isljeđivanje, budući da je na dan najmasovnijeg protesta u Beogradu 15. marta iz privatnih razloga boravio u tom gradu, a veče ranije uputio kratku poruku u znak podrške studentima.

Kad je riječ o odnosima sa Hrvatskom, varijacije su nastavljene. Iako je nakon bilateralnih konsultacija premijera Spajića i ministra Ibrahimovića sa hrvatskim zvaničnicima konstatovano poboljšanje, ostatak vlasti nastavio je sa provokacijama, poput one kada je ministar odbrane Dragan Krapović predstavio značke sa brodom Jadran, čije je vlasništvo dugogodišnji predmet sporenja dvije zemlje, što je izazvalo oštre reakcije zvaničnog Zagreba. Hrvatska je, nedavno, formirala i posebnu komisiju koja će se baviti pitanjem školskog broda Jadran.

Ovaj tekst ne bi bio potpun bez podsjećanja na žestoke reakcije Andrije Mandića i Milana Kneževića nakon presude Miloradu Dodiku. Poistovjećivali su navedenu presudu sa slučajem poznatim kao državni udar, plasirali šarene laže o progonu regionalnih lidera srpskog naroda, ispravnije, srpskog sveta.

Zatim su otišli u Banja Luku, kako bi se sastali s Dodikom i podržali ga ne samo riječima, već i djelima.

Mandić proglašen nepoželjnim na Cetinju pa prekršio zakon

Na kotorskom karnevalu, simbolično je spaljena lutka sa likom Andrije Mandića. Tokom marta, gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković upućuje pismo Mandiću, u kojem mu poručuje da ne dolazi u Prijestonicu, budući da je tih dana trebalo zakazati prvu redovnu proljećnu sjednicu Skupštine. Razlog je
bio to što je Skupština Prijestonice Mandića proglasila nepoželjnim na Cetinju, a od njega je traženo da se izvini zbog uvreda na račun Cetinja, poput onih da je to malo selo podno Lovćena, da ne zaslužuje status Prijestonice i i niza sličnih, što on, očekivano, nije učinio. Za Mandića, jednostavnije rješenje bilo je
da prekrši Zakon, kako je i navikao, te da prvo redovno zasijedanje Skupštine, umjesto na Cetinju, zakaže u Podgorici.

Premijerski satovi sve rjeđi, jedan protekao bez pitanja opozicije

Krajem marta, održan je premijerski sat, moglo bi se reći, za anale. Naime, opozicija je bila pod Mandićevim sankcijama, bez prava da postavlja pitanja. Narednih mjeseci, Spajić se sve rjeđe pojavljivao u Skupštini, čime je premijerski sat kao kontrolni mehanizam faktički obesmišljen. I kad bi se pojavio,
Spajić se, u najmanju ruku, ponašao krajnje neprimjereno, udarao se po čelu zarad viralnih klipova i slično. Jednom je čak i odbio da odgovara na pitanja poslanika opozicije, već se nepristojno smijao tokom njihovih obraćanja, iako je u zemlji bio proglašen dan žalosti.

Sporazum sa Emiratima i protesti lokalne zajednice

Bez konsultacija sa lokalnom zajednicom, Spajić slavodobitno predstavlja plan gigantskog turističkog kompleksa u zaleđu ulcinjske Velike plaže. Uslijedili su protesti i snažan revolt lokalne zajednice, ali i sumnje stručne javnosti. Prem da je Spajić najavljivao investiciju vrijednu 35 milijardi, investitor Mohamed Alabar saopštio je kako je planirani ulog svega 2,5 milijardi. Nakon protesta i niza rasprava na skupštinskim odborima, poslanici u kasnim večernjim satima, netransparentno, po hitnoj proceduri, a pritom bez objašnjenja razloga hitnosti, usvajaju Zakone o potvrđivanju Sporazuma sa UAE. Od investicija ni traga, ali ostaju sumnje u korupciju, te optužbe za kršenje Ustava, a time i derogiranje pravnog poretka, te ugrožavanje principa jednakosti pri javnim nadmetanjima.

Predsjednik države Jakov Milatović pozivao je da se preispita krivična odgovornost. Iz PES-a su, jednom od dvojice nekadašnjih lidera, između ostalog, uzvratili opaskom da prestane sa ugrožavanjem nacionalnih interesa.

U Nikšiću i Herceg Novom ista postizborna postavka

Lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom održani su sredinom aprila. Marko Kovačević i Stevan Katić ostali su na čelnim opštinskim pozicijama. Prem da se radilo o izuzetno važnim izbornim procesima, dio opozicije, konkretno DPS, po običaju se oslanjao na tradicionalno biračko tijelo, čini se, bez zainteresovanosti da, čak i u tom segmentu, povrati izgubljeno povjerenje sopstvenih razočaranih birača.

Time je fašistička vlast samo ojačana Pokretom Evropa sad, a Nikšić je u međuvremenu izabran za evropsku prijestonicu kulture, iako umjesto kulturnih sadržaja, dominiraju revizionističke, pročetničke i primitivne priredbe, u čije su središte pretvorene nekada čuvene kulturne ustanove grada pod Trebjesom.

Hapšenje Mandićevog sinovca i inicijativa za njegovu smjenu

U aprilu su, u centru Podgorice, u pucnjavi koja se dogodila u ranim jutarnjim satima ranjene dvije osobe. Osumnjičen je Danilo Mandić, sinovac Andrije Mandića i član njegovog obezbjeđenja, koji je, kako je saopšteno, u tom trenutku upravljao službenim vozilom Skupštine. Kako se kasnije ispostavilo, Danilo Mandić niti je angažovan u Skupštini, niti u Upravi policije, po bilo kom osnovu. Stoga, nametnulo se pitanje – ko je Mandićevom brataniću dao dozvolu za upravljanje službenim vozilom, te na koji način je stric uopšte mogao da ga postavi za člana svog obezbjeđenja, bez ugovora i potvrde o radnom angažmanu. Protiv Danila Mandića u toku je sudski proces, i dalje se nižu različite verzije istog događaja, te kontradiktorne izjave svjedoka, odnosno, dvojice ranjenih, čak je i sama optužnica mijenjana u više navrata. Na posljetku, umjesto za pokušaj ubistva, Mandić se tereti za krađu službenog vozila i izazivanje opšte opasnosti. Nakon pucnjave, opozicija pokreće inicijativu, u kojoj navodi više razloga za smjenu predsjednika Skupštine.

No, kako se i očekivalo, poslanici većine ostali su vjerni Mandiću, dok Bošnjačka stranka nije ni prisustvovala glasanju. Paradoksalno, u martu 2024. poslanici BS glasali su za smjenu Mandića, iako im se Milan Knežević zakleo da budu li glasali, neće ući sa njima u Vladu. Danas su dio iste većine i iz udobnih fotelja prijete crvenim linijama.

Mandić proslavljao dan pobjede u Ambasadi Rusije, vlast pokušala da sakrije informacije o zaduženjima Tokom maja, počasni predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić postao je savjetnik Ervina Ibrahimovića.

Andrija Mandić, s radošću je prisustvovao proslavi dana pobjede, a prijem je organizovala Ambasada Rusije, čime je, za razliku od Andrije evropejca sa zapadnih turneja, ipak dokazao lojalnost Moskvi.

Vlada je nakon objavljivanja informacije da su u martu državu i građane zadužili dodatnih 850 milijardi eura, tokom maja došla do genijalne ideje – zabraniti objavljivanje informacija, podataka i procjena koje se tiču zaduživanja.

S obzirom na kontroverze vezane za koncesiju za Aerodrome Crne Gore, različita bodovanja tenderske komisije, sukobe unutar Vlade, sudske procese, Aerodromi su ostali u vlasništvu države, a njihova sudbina neizvjesna.

Kompromitacija najznačajnije državne nagrade

Nakon Ivana Vukovića, BIA je, nekoliko mjeseci kasnije saslušavala i reditelja Danila Marunovića. Andrija Mandić javno je podržavao afirmaciju zlikovaca Pavla Đurišića i Dragoljuba Mihailovića.

Među dobitnicima najveće državne nagrade, tih se dana našao negator crnogorske nacije, i kako se kasnije ispostavilo, lažni autor, lažne knjige Bećir Vuković. Uslijedile su optužbe za falsifikovanje, koje je dio žirija svjesno progutao, kršeći Zakon, a stihovi koji su kasnije nekako ipak dospjeli u javnost, dodatno su ukaljali najznačajnije državno priznanje. Dok je Andrija Mandić uručivao nagradu Vukoviću, 8. jula ispred Vile Gorica trajao je nenasilni protestni skup.

Mirni demonstranti, gušili su se od biber spreja, kojim ih je policija, bez ikakvog povoda zasipala. U decembru je, umjesto službenika koji su upotrijebili silu kako bi ugušili građanski protest, prekršajno procesuirano 35 učesnika i učesnica, među kojima su ugledni intelektualci, umjetnici, građanski aktivisti, i što je najparadoksalnije, članica Savjeta za građansku kontrolu rada policije, koja je upravo u tom svojstvu prisustvovala skupu. Podsjetimo i da je
crnogorski gitarista Miloš Karadaglić, zbog nezapamćenog skandala, odbio da primi Trinaestojulsku nagradu. Na Dan državnosti, 13. jula, gradonačelnik Podgorice Saša Mujović na Gorici je dočekan zvižducima zbog antidržavnih stavova i koaliranja s fašistima, te je odustao od držanja govora kod
spomenika Partizanu borcu.

Napad na predsjednika opštine Budva

Na ljetnjem kongresu Građanskog pokreta URA, Dritan Abazović ponovo je izabran za partijskog lidera. Istovremeno, parlamentarna većina pokušava da progura antidemokratske izmjene Zakona o javnim okupljanjima, što je, između ostalog, protumačeno i kao pokušaj da se zaustave protesti na Kruševom ždrijelu. Nakon bunta nevladinog sektora, građanskih aktivista, te ostatka stručne javnosti, izmjene su povučene iz skupštinske procedure.

U julu je napadnut predsjednik opštine Budva Nikola Jovanović, nakon čega je završio u bolnici. Napadači su bili bliski Novoj srpskoj demokratiji, a jedan od njih, ispred pomenute partije, bio je u upravnom odboru preduzeća Morsko dobro. Nakon što je napustio bolnicu, Jovanović je saopštio da iza brutalnog
napada na njega stoji direktno Andrija Mandić. Zbog niza ubistava po crnogorskim ulicama, građani su bili u strahu, ali su apeli za smjenama u bezbjednosnom sektoru bili uzaludni.

Izborna reforma i sukob unutar većine na sjednici Skupštine

Još jedan apsurdni prijedlog došao je od strane ministra urbanizma i prostornog planiranja Slavena Radunovića – raspisati referendum u Boki o UNESCO statusu Kotora. Istovremeno, u Skupštini je održan sastanak lidera ZBCG i SNPA sa predstavnicima Albanskog foruma, koji je proglašen istorijskim, u znak pomirenja albanskog i srpskog naroda.

U Skupštini je postignut konsenzus vlasti i opozicije oko segmenta izborne reforme koji se tiče održavanja svih lokalnih izbora u jednom danu, a prvi će uslijediti naredne godine, kada nas očekuju i parlamentarni izbori. Tokom završne julske sjednice, došlo je do burnog usijanja atmosfere unutar većine. Najprije su iz BS i PES-a bili uzdržani povodom prijedloga ZBCG koji se ticao izmjena Zakona o amnestiji. Potom su iz ZBCG odgovorili uzdržanošću kada se glasalo o vrlo spornim zakonima o Agenciji za nacionalnu bezbjednost i unutrašnjim poslovima. Andrija Mandić sjednicu je zaključio porukom da treba preispitati sva partnerstva unutar većine, da je Spajić talentovan političar, ali ga mnogi iz njegove partije ne razumiju.

Milatović i Đeljošaj na sudu

Nakon što je predsjednik Jakov Milatović vratio Skupštini Zakon o porezu na
nepokretnosti, objavio je privatnu komunikaciju sa ministrom ekonomskog razvoja Nikom Đeljošajem, koji mu je između ostalog poručio da očekuje reakciju Albanaca kao nikad, te da tako sramno razgovara sa onima sa kojima je
navikao. Zatim je uslijedio i sudski proces, koji je pokrenuo Milatović, tvrdeći da mu je Đeljošaj prijetio.

Spomenik Đurišiću ostaje enigma

U Gornjem zaostru kod Berana, otkriven je spomenik zlikovcu Pavlu Đurišiću, a otkrivanju su prisustvovali sveštenici crkve Srbije, političari i građani koji su ljubitelji onih koji su činili najteža zlodjela za račun fašističkih okupatora. Tom prilikom verbalno i fizički napadnuti su novinari i fotoreporteri Pobjede i Vijesti, polomljena im je oprema, a crkveni velikodostojnici mirno su posmatrali iživljavanje četničkih pristalica nad njima. Spomenik je nakon otkrivanja preseljen u lokalnu crkvu, zatim u manastir Đurđevi Stupovi, ali do danas, niko, osim vjerovatno dvojice mitropolita crkve Srbije Joanikija i Metodija, ne zna, ili ne želi da zna, gdje se nalazi bronzani kip, a bezbjednosne službe se i ne trude da ga pronađu.

Neispunjena obećanja o kanaderima i haos sa požarima

Ljeto je obilježila i najteža požarna sezona u novijoj istoriji. Najkritičnije je bilo u okolini Podgorice, preciznije, u Piperima i Kučima. Vojska, vatrogasne službe, te brojne ekipe iz susjednih i inostranih zemalja, danima su se borili za spas ljudskih života i njihovih domaćinstava. Nažalost, 12. avgusta, tokom
te borbe, poginuo je vojnik Dejan Božović. Dok su na račun vlasti stizala pitanja – gdje su kanaderi koje je obećao Spajić, vlast je optuživala DPS za prodaju kanadera u vrijeme SRJ, kada se o svemu odlučivalo iz Beogradske, Miloševićeve centrale. Dok se javnost pitala – gdje su čelnici vlasti dok država gori, Vlada na telefonskoj sjednici usvaja Prostorno-urbanistički plan Glavnog grada, nakon prethodnog prekida javne rasprave i burnih reakcija povodom njegove sadržine. Upravo ovaj dokument, izazvao je niz turbulencija,
od Botuna do Zabjela.

Novo cijepanje SNP-a

Na kongresu SNP-a, nakon javnih prepucavanja, dolazi do petog cijepanja od formiranja stranke. Vladimir Joković po treći put izabran je za predsjednika partije, a dio članstva, predvođen Dragoslavom Šćekićem, osniva Pokret narodnog povjerenja. Takva odluka, rezultirala je razrješenjem Šćekića sa funkcije ministra sporta i mladih, posljednjeg dana 2025.

Usložnjavanje situacije oko izgradnje kolektora u Botunu

Već nakon usvajanja Prostornourbanističkog plana Glavnog grada, pitanje izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u zetskom selu Botun, postaje goruća tema. Kako je rastao pritisak delegacije EU, jer su se rokovi bližili kraju, a prostora za promjenu lokacije nije bilo, jačala su i trvenja
unutar većine. No, paradoks je to što je partija Milana Kneževića, koja se od početka protivila izgradnji postrojenja, glasala za četiri različita dokumenta u kojima je projekat izgradnje ucrtan i predviđena sredstva koja će biti izdvojena za njegovu realizaciju. Knežević je bezbroj puta prijetio izlaskom iz lokalne
i državne vlasti, a spekulisalo se da je i gradonačelnik Podgorice od Spajića tražio da DNP izbaci iz vlasti.

Knežević nije napustio vlast, ali je predvodio proteste Botunjana, koji su rezultirali referendumom u Zeti. Sastanci sa predstavnicima Vlade, te niz garancija nijesu doprinijeli smirivanju tenzija. Naprotiv. 30. decembra, pred zoru, intervencijom policije otpočeo je haos. Uhapšene su 54 osobe, među kojima i
predsjednik opštine Zeta Mihailo Asanović. Milan Knežević, u jednom je trenutku, filmski ušetao u policijsku maricu, tražeći da sa ostalim građanima bude odveden u Centar bezbjednosti. Iako se Knežević, takoreći samouhapsio, nad njegovom je sudbinom zakukao čitav državni vrh Srbije, zajedno sa
Vučićevim medijskim kerberima. Policajci su tvrdili da marica nije u funkciji, a Knežević je, nakon što su svi privedeni Zećani pušteni iz vozila samovoljno izašao. Uslijedila je blokada kružnog toka ka Aerodromu, koja je trajala više sati, a nastavljena je i narednog dana. Tokom premijerskog sata, Mandić
je poručio Spajiću da se crvene linije koje su bile razmaknute sužavaju, te da nema 41 poslanika, a Spajić je pohvalio reakciju policije i čestitao na početku izgradnje postrojenja. Posljednjeg dana 2025. Knežević je najavljivao kako će Novu godinu dočekati sa Zećanima, prijetilo se blokadom čitave Podgorice, čak i krvoprolićem, a Mandić je, zbog situacije u Zeti prekinuo zasijedanje Skupštine. Nakon čekanja premijera na Aerodromu, Knežević je pozvao građane da se raziđu. Iz DNP-a su poručili kako će Knežević nakon praznika na predsjedništvu inicirati izlazak iz lokalne i državne vlasti, te da će, ukoliko partijski organi to ne prihvate, podnijeti ostavku na funkciju lidera partije, a i sam je najavio napuštanje „krvave“ Vlade.

Reklo bi se, kao i svako Kneževićevo obećanje, novogodišnja poslastica za birače.<

Šovinizam i lov na Turke

Šovinističko divljanje u Podgorici počelo je tokom ljeta, prekidom filma roda Isje Ćosje tokom prikazivanja na Džada film festu u podgoričkom naselju Zabjelo, samo zato jer je film emitovan na albanskom jeziku. Grupa koja je prekinula projekciju, do danas nije identifikovana, niti procesuirana.

U oktobru smo svjedočili nizu mučnih večeri i još mučnijih scena. O lovu na turske državljane detaljno smo pisali, ali valja podsjetiti na nekoliko činjenica. Sve je počelo narativom o stotinu hiljada Turaka u Crnoj Gori. Nakon incidenta na Zabjelu, plasirana je dezinformacija da su akteri turski državljani, a kasnije će se ispostaviti da je riječ o Azerbejdžancima. Organizovan je niz navodno antimigrantskih, a zapravo antiturskih skupova. Njihove radnje i automobili širom Crne Gore spaljivani su i demolirani, a sa skupova se skandiralo ubij Turčina, ubij, zakolji, da Turčin ne postoji, dok su se policijski službenici ponašali kao pasivni posmatrači. Premijer je brzopotezno najavio ukidanje bezviznog režima za turske državljane. Iako se ubrzo ispostavilo da turski državljani nemaju nikakve veze sa incidentom na Zabjelu, odluka o vraćanju bezviznog režima donijeta je tek nedavno. Dok je gradonačelnik Podgorice tihovao, Boris Bogdanović iz Demokrata raspirivao je ksenofobiju, objavljivanjem fotografija Turaka pribijenih uz zid. Prem da je za dlaku izbjegnut mnogo opasniji scenario, te da smo svjedočili ksenofobnom izlivu koji ukazuje na ozbiljne društvene anomalije, lakše je ponašati se u skladu sa poslovicom – svakog čuda tri dana dosta, jer i građani, baš poput vlasti, prečesto biraju kratko pamćenje.

Da su crnogorski navijači ipak na pravoj strani, još jednom su pokazali tokom novembarske fudbalske utakmice između reprezentacija Hrvatske i Crne Gore. Naime, kada se sa gostujuće tribine čuo poklič ubij Srbina, crnogorski navijači odgovorili su istorijskom parolom „ustaše, četnici, zajedno ste bježali“.

Igre oko Ustavnog suda

Uprkos upozorenjima koja su stizala iz Brisela, poslanici najprije u septembru nijesu ni usvojili dnevni red na kojem je bila tačka za izbor sudija Ustavnog suda. U oktobru je dnevni red usvojen, ali ni dvoje kandidata koje je predložila parlamentarna većina, Mirjana Radović i Jovan Jovanović, kao ni kandidatkinja predsjednika države Mirjana Vučinić u prvom krugu nijesu dobili neophodnu podršku. U drugom krugu, redosljedom za glasanje koji je precizno projektovao Mandić, izabran je samo Jovanović, favorit koalicije ZBCG. Krajem decembra istekao je mandat i sutkinji Desanki Lopičić, a posljednjeg dana 2025. u parlamentu je za sudiju US izabran Nikola Mugoša, dok ni drugi kandidat predsjednika države Predrag Krstonijević u prvom krugu glasanja nije dobio podršku.

Jesen je obilježila i zabrinutost Bošnjačke stranke, iz koje su postavljali pitanje da li su Pljevlja u Crnoj Gori, kao da su nacionalistički ispadi Darija Vraneša novost i nepoznanica. Ministar odbrane Dragan Krapović, nastavio je obračun s nepodobnim medijima, pokušajem da im zabrani prisustvo press konferencijama.

Uprkos briselskom i domaćem optimizmu, istraživanja i tada i sada, ukazuju na zabrinjavajući rast euroskepticizma, koji odgovara Aleksandru Vučiću i njegovim eksponentima, čije će opstrukcije u tekućoj godini tek dobiti puni zamah.

DPS je zahtijevao da se usljed sve složenije bezbjednosne situacije pokrene skupštinska rasprava o smjeni Alekse Bečića. No, to pitanje nije ni ušlo u skupštinsku proceduru, jer je URA, čiji odnos sa Demokratama se godinama kreće od koalicione ljubavi, do antikoalicione mržnje, odustala od
potpisivanja prijedloga.

U Bijelom Polju, odbornici DPS-a, Evropskog saveza i BS-a izglasali su odluku o oduzimanju nagrade Risto Ratković ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. No, neusvajanjem opštinskog Budžeta, krajem decembra otpočela je kriza vlasti, a predstavnici Bošnjačke stranke nagovještavaju raskid koalicije.

Spajićeve seoske teme i Milatovićev orden Amfilohiju

Dok je Andrija Mandić odavao počast kvislinzima, poslanici PES-a podnijeli su
inicijativu da se iz Zakona o dinastiji Petrović Njegoš ukloni odrednica nasilna, što se odnosi na aneksiju Crne Gore iz 1918. godine nakon nelegitimne i nelegalne podgoričke skupštine. Premijer je za neugodna pitanja, poput spomenika Đurišiću, kojima nema kad da se bavi osmislio novu krilaticu – seoske teme.

DPS održava nekoliko skupova u Pljevljima, Beranama i Herceg Novom, kako su saopštili, ciljano birajući najugroženije opštine sa prosrpskom garniturom na vlasti. Istovremeno, poslanica Drita lola iz porodičnih razloga napušta partiju i vraća poslanički mandat, a nedavno je to učinio i Nikola Janović, koji
je često u javnosti govorio o pogrešnim partijskim politikama, te je sada nezavisni poslanik, odnosno, kako je kazao, predstavnik građana.

Predsjednik države posthumno dodjeljuje orden crnogorske velike zvijezde nekadašnjem mitropolitu crkve Srbije Amfilohiju Radoviću. Pitanjem da li je orden za zaostavštinu zasnovanu na sijanju mržnje dodijeljen zakonito, a iz opravdanih razloga možemo vjerovati da nije, oni koji treba nijesu se, niti će se
baviti.

Nastavak tenzija među konstituentima većine i Mandićeve prijetnje tužilaštvu
Tokom skupštinske sjednice na kojoj je predstavljen izvještaj o radu tužilaštva, Andrija Mandić, skida rukavice. Umjesto pomiritelja i evropejca, bijesni Andrija, s pozicije predsjednika Skupštine, javno je zaprijetio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću.

Lupajući šakom o sto, Markoviću je poručio da podnese ostavku, kako Marković ne bi bio izabran da on nije prelomio i očito pogriješio, te da se mnogo uzbičilo. Razloge za Mandićev bijes nije teško dokučiti.

Specijalno državno tužilaštvo ponovo se bavi državnim udarom, a sudski proces protiv njegovog sinovca, dobrog momka koji puca iz službenog vozila uprkos pritiscima vodi se kakav – takav sudski proces. Nije Mandić poštedio ni partnere iz PES-a, već im je poručio da se brojni predmeti vezani za njihove
funkcionere skrivaju po tužilačkim ladicama.

Pitanje Botuna i dalje je bilo tačka razdora, posjeta hrvatskog šefa diplomatije nažuljala je prosrpske partije, a sve međusobne prijetnje ispostavile su se kao pucnji u prazno. Priča o krizi u zdravstvenom sistemu produbljuje se smjenom Vuka Kadića sa funkcije direktora Fonda za zdravstveno osiguranje, koji
je ustvrdio da iza tog čina stoji PES.

Istorijska šansa iz Brisela

Iako je Vlada dobijala upozorenja od MMF-a, ali i iz Brisela o neophodnosti rezova u oblasti javnih finansija, nastavili su po svome. Državni aparat postao je još glomazniji, a na službena putovanja i reprezentacije nemilice se troši, dok se država neprestano zadužuje.

Na početku godine, vlast je obećala privremeno zatvaranje čak deset poglavlja. No, u decembru je postalo jasno da će ih ipak biti samo pet, pri čemu je zatvaranje dva poglavlja vezana za poljoprivredu i ribarstvo, koja je Francuska prethodno blokirala, nekim čudom izlobirano u posljednjem trenutku.

Crna Gora ima ispruženu ruku Brisela, ohrabrenja stižu sa najviših evropskih adresa, a najznačajnije je bilo ono kada je njemački kancelar Fridrih Merc spomenuo početak rada na pripremi Ugovora o pristupanju. No, postavlja se pitanje – do kad će nam se gledati kroz prste i koliko dugo ćemo moći da se
provlačimo kroz iglene uši, dok se na unutrašnjem terenu zanemaruje suština, a u fokusu je samo forma.

Nijesu to stvarne reforme, već puko prikupljanje političkih poena, koje bi, ako se ovako nastavi, do kraja godine trebalo da nam se oprosti još 21 put.
Dok nas Brisel faktički gura naprijed, predvodnici parlamentarne većine ne odustaju od potezanja pitanja poput obnavljanja karađorđevićevske kapele na Lovćenu, izmjena Ustava, službenog jezika, dvojnog državljanstva.

Godina izazova

Kada govorimo o očekivanjima, teško ih je predvidjeti. Sigurno je, međutim, da je zbog svega navedenog, pred Crnom Gorom možda i godina najvećih izazova. Neizvjesnost raste, a obećanja se nižu, mada u njihovo ispunjenje više ne vjeruju ni oni od kojih ih slušamo. Izbor Lazara Šćepanovića za direktora Uprave policije, u samom finišu godine za nama, već je izazvao nezadovoljstvo i nova trvenja unutar većine.

Građani Pljevalja u Novu godinu ušli su gušeći se u dimu, bez objašnjenja, s prebacivanjem odgovornosti s jedne na drugu instancu. Godišnjica drugog masakra na Cetinju obilježava se bez jednog jedinog odgovora, jednako kao i u slučaju masakra iz Medovine.

Uprkos čestitkama delegacije EU, pitanje je kako će se okončati situacija u Botunu, budući da se na referendumu, koji do duše, ne proizvodi pravne posljedice 65 odsto građana izjasnilo protiv izgradnje postrojenja.

Obećanja o silnim dionicama auto puteva proći će kao i do sada, bez zabodenog ašova, kakav je slučaj sa autoputem od Mateševa do Andrijevice. Usvojeni Budžet osigurava funkcionerske apanaže, a kod građana izaziva brigu za egzistenciju, jer umjesto poboljšanja životnog standarda, život za prosječnog građanina na svim nivoima postaje sve skuplji, dok političari privilegije u vidu potrošnje na putovanja i reprezentacije ne smanjuju ni za cent.

Dok partitokratija razjeda društvo, a desni populisti zabadaju glavu u pijesak na izlive ksenofobije, šovinizma i revizionizma, te nedostatak suočavanja s prošlošću i klicanje ratnim zločincima, ne možemo se nadati očuvanju vrijednosnog okvira i građanskog bića Crne Gore. Jer – čak i da briselska administracija bude toliko raspoložena da nas propusti do kraja godine još 21 put, moramo imati u vidu da je upravo taj vrijednosni okvir važniji od bilo kakvih rokova. Crnoj Gori su neophodne političke promjene, a to nužno ne podrazumijeva vanredne izbore, već opoziciono razumijevanje da proevropska
konstruktivnost ne podrazumijeva izglasavanje zakona koji su samo formalno reformski.

Neophodno je strateški se boriti protiv elemenata koji s polja i iznutra razaraju antifašističke temelje države, a njen suverenitet su odavno sveli na ustavnu kategoriju. U Godini koja teče, Crna Gora nalazi se na prekretnici – između evropskog optimizma, spoljnih i unutrašnjih, nacipopulističkih sabotaža.

Buđenje procrnogorskog bloka važnije je nego ikad, jer ako u godini kada obilježavamo 20 godina nezavisnosti sa vlašću koja tu nezavisnost dominantno ne priznaje, ne uspijemo da se odupremo opstrukcijama i pošastima koje će postajati sve radikalnije, nije pitanje samo hoćemo li ući u EU, već hoćemo li sačuvati državu i njenu građansku i antifašističku okosnicu.

U Skupštini je posljednjeg dana godine za nama usvojen niz zakona sa plavim zastavicama, a napokon su izabrani i članovi Savjeta Agencije za audio i vizuelne medijske usluge. No, dok god vlast kritičare proglašava državnim neprijateljima, a bezbjednosne službe čvrsto sarađuju s rusko-srpskim
obavještajcima, te umjesto da štite građane i državu, pomažu u njenom sistemskom rasparčavanju.

Svu energiju procrnogorskog bloka, građanskih aktivista, civilnog sektora, akademske zajednice, neophodno je usmjeriti na otpor antidržavnim elementima, čiji su pritisci jednako uočljivi i s polja i iznutra. Država koja svojim građanima ne može obezbijediti zaštitu osnovnih prava i sloboda i u kojoj je hronična polarizacija sve dublja, država je nepravde, a ne vladavine prava. Možemo li pobijediti retrogradne ideologije i vratiti se istinski progresivnom putu ka demokratskoj konsolidaciji i evropeizaciji, to je unutrašnje pitanje. Tu nam Brisel ne može pomoći.

Ali, ako mislimo da Crna Gora nije obuhvaćena idejama o probnom ili članstvu bez prava glasa, suviše smo naivni. Evropskoj uniji koja je duboko fragmentirana, uprkos dobroj volji da Crnu Goru što prije integriše u svoje redove, ponajmanje trebaju države čije vlasti predvode ruski trojanski konji. Možemo li umjesto trke s vremenom povratiti suverenitet države i iščupati je iz vrijednosnog posrnuća, jer nam ne trebaju birokratska tapšanja, već evropski standardi u praksi, pitanje je za građanske snage, na koje ćemo, ako se bude iole strateški
promišljalo, u narednom presjeku možda i znati odgovor.