Ni u hvatanju norme tužioci nisu uspjeli 'ugurati' optužnicu za opsadu Sarajeva

Piše: A. Čorbo-Zećo

Mjesec decembar već godinama u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine ima posebnu simboliku. To je period kada se hapsi, kada se “dižu” optužnice, kada se najavljuju spektakularne akcije i kada se, barem na papiru, stiče utisak intenzivnog rada. No iza te prividne efikasnosti ne krije se odlučna borba za pravdu, već mnogo prizemniji motiv puko ispunjavanje godišnje norme.

Brojke to jasno pokazuju. Do 25. decembra ove godine Tužilaštvo BiH je podiglo svega dvije optužnice za ratne zločine. A onda, u posljednjih pet dana godine, optužnice su počele „pljuštati“. Taj nagli nalet pravosudne aktivnosti ne govori o strateškom pristupu procesuiranju najtežih zločina, već o instituciji koja već godinama funkcioniše na način da je sama sebi svrha.

Posebno porazna činjenica jeste da među tim optužnicama nema nijedne koja se odnosi na opsadu Sarajeva – najdužu opsadu jednog glavnog grada u modernoj historiji Evrope. Nema optužnica za sistemsko granatiranje civila, za snajperski teror, za zločine koji su pred očima svijeta trajali skoro četiri godine. Ta šutnja Tužilaštva BiH nije slučajno, ono je kontinuitet.

Ako govorimo o visokoj korupciji, organizovanom kriminalu i politički osjetljivim predmetima, onda ulazimo u zonu potpune praznine. Takvi predmeti za Tužilaštvo BiH godinama su misaona imenica. I dok se javnosti povremeno serviraju sitniji slučajevi ili procesi koji ne zadiru u centre moći, ključni akteri ostaju netaknuti. Posljednji put su blistali na krilima optužnice u slučaju 'Respiratori', koja će, pokazat će se, i nije pravna, već politička, ali i previše loša zastupana s brojnim propustima.

Ovakav obrazac ponašanja šalje jasnu poruku pravda u Bosni i Hercegovini ne funkcioniše kao princip, već kao sezonska obaveza. Umjesto da bude stub vladavine prava, Tužilaštvo BiH postalo je institucija koja reaguje kada mora, koliko mora i onako kako je politički najbezbolnije.

Decembarska „efikasnost“ ne može sakriti višegodišnji izostanak stvarne odgovornosti. A dok god nema optužnica za opsadu Sarajeva, dok god nema ozbiljnih procesa za visoku korupciju i ratne zločine na najvišim nivoima, svaka statistika i svaka press-konferencija ostaju samo dimna zavjesa.

Jer pravda koja dolazi po normi nije pravda. Ona je administrativni čin, na koji smo suviše lako pristali.