(Patria) - Dok se većina građana raduje praznicima, ukrašava domove i planira praznične trpeze, postoje porodice i djeca kojima Nova godina ne donosi radost, nadu ni blagostanje. Oko 19.000 građana Bosne i Hercegovine svakodnevno se hrani u javnim kuhinjama, a procjene pokazuju da gotovo svaki peti stanovnik ne može sebi priuštiti ni jedan obrok dnevno.
Za ove ljude jutro počinje čekanjem u redu za obrok na punktovima narodnih kuhinja. Dok jedni slave, drugima će i praznični obrok zavisiti od solidarnosti i empatije društva.
Branko Todorović iz Helsinškog odbora za ljudska prava upozorava da su socijalne razlike u BiH sve izraženije, javlja BHT.
„Neki će ove praznike dočekati veoma skromno, boreći se s osnovnim pitanjima, čak i s ogrjevom, dok su drugi već u skijaškim centrima u Italiji, Austriji i Švicarskoj“, kaže Todorović.
Penzioneri jedva sastavljaju kraj s krajem, djeca žive u siromaštvu, a sve veći broj građana napušta zemlju. Da sve više ljudi praznike dočekuje ispod granice dostojanstva, potvrđuju i podaci Crvenog krsta.
„Građani nam se obraćaju svakodnevno, i to u sve težim slučajevima. Mnogo je oboljenja i problema na koje ne možemo uticati. Mi pravimo socijalnu kartu i bazu podataka“, kaže Aleksandar Savić, tajnik Crvenog krsta Bijeljina.
U ovom periodu organizuju se brojne humanitarne akcije i pozivi na solidarnost. Grad Bijeljina i donatori, kako navode nadležni, već dvije decenije obezbjeđuju praznične pakete.
„Već 20 godina isti donatori i gradska uprava obezbjeđuju praznične pakete“, ističe Mitar Škorić, šef Odsjeka za zajedničke poslove Grada Bijeljina.
Direktor Centra za socijalni rad Bijeljina Aleksandar Đurđević navodi da će pomoć dobiti svi korisnici javne kuhinje.
„Riječ je o 306 korisnika. Pomoć su dobili prije Nove godine kako bi mogli nabaviti osnovne namirnice za praznike“, kaže Đurđević.
Za ovu namjenu prikupljeno je oko 20.000 KM – oko 15.000 putem uplata na žiro račun, a ostatak u robi. Iako su solidarnost i empatija posebno izraženi tokom praznika, saglasni su i predstavnici institucija i civilnog društva da je riječ tek o kratkoročnoj olakšici.
Dugoročna promjena, poručuju, moguća je jedino kroz sistemske mjere i snažnije uključivanje države i lokalnih zajednica.