Članak

CENZURA, SLOBODA, ZAKON

Da li Trump gubi Evropu?

Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću poremetio je transatlantske odnose do te mjere da zvanični Washington uvodi sankcije bivšim zvaničnicima Evropske unije. To pokazuje da su saveznici na Zapadu ušli u fazu odnosa kojoj ranije nismo svjedočili.

Piše: Armin Sijamić

Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću poremetio je transatlantske odnose do te mjere da zvanični Washington uvodi sankcije bivšim zvaničnicima Evropske unije. To pokazuje da su saveznici na Zapadu ušli u fazu odnosa kojoj ranije nismo svjedočili.

Polovinom septembra američki Bloomberg je u jednoj analizi naveo da se Evropom više ne može upravljati, jer više lidera „ne može obaviti posao“. Evropa je, navodi se, razapeta između interesa Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke, ali i manjih evropskih sila poput Španije i Poljske.

Dalje se navodi da stanje u Evropi pogoršava rat u Ukrajini, povratak Trumpa u Bijelu kuću, dok kod kuće raste jaz između onoga što sebe predstavlja kao politička desnica ili ljevica.

Promjene su došle

Iz američkog ugla to znači da nije moguće voditi ozbiljnu politiku s Evropom, jer postoji previše prepreka. Trump je taj problem imao i u prvom mandatu. Poznat je njegov razgovor s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, kojoj je na sastanku više puta nudio da Washington i Berlin sklope trgovinski sporazum, a ona odbijala uz objašnjenje da je Njemačka članica Evropske unije.

U svom drugom mandatu Trump je zatekao isto stanje. Evropske sile su po mnogim pitanjima na suprotnim stranama, čak i unutar Evropske unije. Brisel se proteklih godina mučio i s donošenjem najjednostavnijih odluka, pa čak i pukih saopštenja koja nikoga ne obavezuju.

Saradnici su još prije nego će se Trump vratiti u Bijelu kuću osuli paljbu po evropskim silama. Najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk je posebno bio oštar prema britanskom premijeru Keiru Starmeru, a kasnije se kritikama pridružio i američki potpredsjednik JD Vance. Ratobornom Vanceu smetao je evropski stav o migracijama, izborima širom kontinenta, odnosu prema nekim strankama koje sebe svrstavaju u desnicu, cenzuri u medijima i regulaciji rada društvenih mreža.

Ta borba i dalje traje. Washington je ove sedmice donio zabranu ulaska u SAD za pet građana evropskih država, uključujući bivšeg zvaničnika Evropske unije Thierrya Bretona, koji je široj američkoj i evropskoj javnosti postao poznat nakon komentara da bi Brisel mogao poništiti izbore u Njemačkoj ako pobijedi Alternativa za Njemačku (AfD), baš kao u Rumuniji.

Pored Bretona, koji je bio jedan od ključnih ljudi u kreiranju evropskog Akta o digitalnim uslugama – a koji je na meti šefova američkih društvenih mreža, sankcionisani su i Imran Ahmed - osnivač Centra za suzbijanje digitalne mržnje SAD/UK, Clare Melford - osnivačica Globalnog indeksa dezinformacija sa sjedištem u UK-u, te Anna-Lena von Hodenberg i Josephine Ballon iz njemačke nevladine organizacije HateAid. Oni su, prema tvrdnjama Washingtona, bili saučesnici u pokušaju uvođenja cenzure američkim građanima i kršenju njihovog prava na slobodu govora. Trumpova administracija ih je povezala s Josephom Bidenom, kao partnerima na istom poslu.

Ideološke razlike

Na sankcije pomenutim licima reagovali su mnogi - vrh Evropske unije, Francuske, UK-a, Njemačke... U njihovim slično iskazanim rekacijama tvrdi se da je ovaj potez Washingtona udar na demokratiju i da oni čvrsto stoje na stanovištu slobode govora.

S druge strane, američki državni sekretar Marco Rubio je rekao da sankcionisana petorka predvodi „napore prisiljavanja američkih platformi da kažnjavaju stajališta kojima se oni protive“. Pomenuti zakon Evropske unije je, prema Rubiju, „napad stranih vlada na sve američke digitalne resurse i sam američki narod“. Američki državni sekretar je potom upozorio da bi ovo mogao biti početak borbe protiv evropskih i drugih cenzora.

Dakle, spor Washingtona i Brisela je i ideološki, iako obje strane ne dovode u pitanje poredak zasnovan na liberalnom kapitalizmu. Dvije strane, očigledno, na različit način gledaju na definiciju slobode govora, posebno na društvenim mrežama. Iza ovog razilaženja krije se odnos prema politici, (ilegalnim) migracijama, LGBT+ osobama, medijima i ljudskim pravima uopšte.

Ta podjela određuje Trumpov odnos prema nekim evropskim državama. U klubu njegovih desničara nalaze se neki od „loših momaka“ evropske politike, uključujući pomenuti AfD, stranke desnice u Francuskoj, Italiji, UK-u, Španiji, Poljskoj ili Mađarskoj. Radi se, uglavnom, o opozicionim strankama koje imaju šanse da dođu na vlast usred brojnih kriza unutar evropskih država. Svi oni računaju da Trump može usmjeravati političke tokove u Evropi, kao što je to nedavno uradio u Argentini.

Pomenute sankcije pokazuju kako se produbljava jaz između Trumpa i evropskih sila. Trumpova namjera da brani američke građane od cenzure mogla bi biti testirana i u Sjedinjenim Državama. Na primjer, i njegove pristalice mu prigovaraju da njegova administracija mjesecima sprječava objavljivanje svih informacija koje država ima u slučaju zloglasnog Jeffreya Epsteina.

Evropski izbor

U procesima koji se odnose na društvene mreže, vještačku inteligenciju i medije, evropske države su patuljci u odnosu na Washington, iako Evropska unija pokušava da se nametne kao faktor pišući zakone koje brojne američke kompanije vide kao prijetnju svom razvoju.

Međutim, to bi moglo biti samo jedno od polja obračuna Trumpa i evropskih lidera, ili uvod u mnogo ozbiljniji sukob koji bi zahvatio više oblasti. Nema sumnje da će Trump ponovo podržati nekog kandidata na predstojećim izborima i možda tako dovesti do rušenja neke evropske vlade.

Oni koji „prežive“ Trumpa tada bi mogli početi razmišljati o drugačijem odnosu prema Bijeloj kući dok god u njoj sjede pobornici aktuelne američke politike. U tom kontekstu posebno su važni Vance i Rubio koji bi mogli biti šefovi naredne američke administracije, i po riječima samog Trumpa koji nema pravo da ponovo bude predsjednički kandidat.

Tako bi se moglo desiti da Evropljani budu birali kvalitet odnosa prema Washingtonu na prvim sljedećim izborima. Treba se sjetiti da je Trump u svom drugom mandatu svoj prvi veliki vanjskopolitički poraz doživio na ovogodišnjim njemačkim izborima.

#EU #SAD #ArminSijamić #izbori #DonaldTrump #DruštveneMreže #Mediji #aktuelno #Cenzura