Korupcija i kriminal slave još jednu godinu Trojke: SDP BiH, NiP i Naša stranka u izazovu ko će više zakona prekršiti!

Piše: Rasim Belko

Sjećate li se Erica Larsona, višeg savjetnika za borbu protiv korupcije pri Uredu za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Kantona Sarajevo. U Sarajevo je došao polovinom 2020. godine i nestao naprasno nekada početkom jeseni dvije godine poslije. Sklonjen, skriven, povučen, kako god, ali ovaj Eliot Ness uspostavio je “antikoruptivni sistem” koji je Ambasadi SAD u Sarajevu bio pomagalo za jačanje Trojkine vlasti u KS i pripreme za pozicioniranje po vertikali od državnih institucija na niže.

Da bi se pokazala spremnost bosansko-američke verzije Eliot Nessa za obračun s kriminalom iscenirana je akcija Dar 1, koja je rezultirala spektakularnim hapšenjima policajaca. No, zna li danas iko kako je završila ta velika akcija borbe protiv korupcije u policijskim redovima. Naravno da ne zna, jer epilog je loš sudski proces, bez puno dokaza - tipično američko procesuiranje, i manje više jednogodišnje zatvorske kazne. U tom slučaju skrivanje dokaza podobnih kadrova bilo je priča za sebe.

Ured za borbu protiv korupcije je zaživio, niti poveznice između Trojke ojačale, američka administracija bila tu da pripomogne i lov na vještice mogao je početi. Najavljivali su se i tada i u godinama poslije krivični procesi protiv onih koji su vladali prije, pričalo se o milionima i milijardama, nepotizmu i šta sve ne.

Izgubljen između želja i mogućnosti lider Naroda i pravde Elmedin Konaković tada je uzjahao metlu i najavio da će počistiti Sarajevo od pošasti zvane kadrovi SDA. Neumorno su ga slijedili Nermin Nikšić i Edin Forto, lideri SDP BiH i Naše stranke.

A onda su s metle i antikoruptivnog spina sletjeli na vlast u Federaciji rušenjem Ustava tog entiteta, čineći tako saučesništvo u najtežem krivičnom djelu sa Christianom Schmidtom i Michaelom Murphyem. Larsona više nije bilo, ispario je pod sumnjivim okolnostima, ali su njegovi puleni otvorenih očiju sjeli u krila dvojice političara s najvećim hipotekama još nedokazanog kriminala.

Borba protiv korupcije pretvorila se u borbu protiv države!

Jer, priča o korupciji i progonu loših momaka naše političke scene ostala je još samo kao propagandno sredstvo Trojkinih perjanica i kadrova za prikrivanje svega lošeg što su uradili od sadejstva u kršenju Ustava FBiH, organizovanog razbijanja BiH s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem do organizovanog uzgoja kriminala i korupcije u vlastitim redovima.

Danas im hapse mecene, jučer su ministre, prije toga načelnike, direktore, stranačke pajdaše. U državi koju su doveli na ivicu rata i podjele, beznađe je postalo svakodnevica, a skoro svaki zvuk policijske sirene značio novi skandal s kadrovima Trojke.

Budžeti prazni, opuhani, projekti i ugovori pod ključem s oznakom tajno, a građani osiromašeni i sluđeni. Danas na prostoru kojim vlada Trojka stan mogu kupiti dileri i to oni koji rade dobro, bankari i dijaspora. Jer, prije šest godina, tačnije 2019. godine, kada je Trojka počela vladavinu, prosječna cijena stana u četiri gradske sarajevske općine kretala se između 1.700 i 2.500 KM. Danas, na istom prostoru cijena stana košta od 3.100 KM i 4.000 KM i više.

I onda se onaj ratni upravnik logora, danas propagandista RTRs Gvozden Šarac, ibreti što Bošnjaci iz Sarajeva sve češće kupuju stanove u Lukavici. Samo u jednom je u pravu, to jeste strategija, ali ne ona na koju Šarac misli, nego strategija lošeg upravljanja u izvedbi Trojke.

Svanulo je i tačka. Samo je vani opasan mrak u kojem se odvijaju ozbiljni kriminalni procesi. Nemam tačan podatak, ali nekako odokativno mogu reći da je više Trojkinih kadrova uhapšeno u posljednje dvije godine nego SDA-ovih u deceniji prije.

Neke od tih afera izazvale su i pažnju svjetske javnosti poput one o superkartelu i osnivanju NiP-a. Premijer FBiH i lider SDP-a Nermin Nikšić iako ga pravosuđe još ne veže je direktno povezan s aferom 'Spengavanje' zbog čega su pohapšeni kadrovi iz Vlade i policije FBiH. Na kantonalnom nivou je teško sve i pohvatati, rijetki su mjeseci u kojima nisu hapšeni kadrovi NiP-a, SDP-a ili Naše stranke.

Najopasnije od svega jeste to što se urušavanje institucija pokušava normalizirati. Kršenje Ustava, političko nasilje nad procedurama i otvoreno podaništvo stranim centrima moći predstavljaju se kao viša politika. U takvom ambijentu korupcija više nije devijacija nego pravilo, a kriminal više nije incident nego sistem. Kada se pravda selektivno dijeli, a odgovornost mjeri stranačkom knjižicom, onda država prestaje biti zajednički okvir i postaje plijen.

Zato se danas postavlja jednostavno pitanje - ko će i kada odgovarati? Ne za retoriku, ne za spinove, nego za konkretne odluke koje su zemlju dovele u stanje institucionalne paralize i društvene depresije.

Jer bez istinske odgovornosti nema ni reformi, ni pravde, ni budućnosti. Sve ostalo je samo produžetak jedne loše režirane predstave u kojoj se borba protiv korupcije završila POBJEDOM KORUPCIJE!