Profesori Azinović i Smajić o nedostacima izmjena Zakona o policijskim službenicima BiH: Moguć još ozbiljniji kolaps kadrova

(Patria) - Profesori Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Vlado Azinović i prof. dr. Mirza Smajić analizirali su Prijedlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o policijskim službenicima BiH koji su u parlamentarnu proceduru dostavili predlagači iz dijela stranaka vladajuće koalicije NIP, SDP i NS sa zahtjevom za razmatranje po hitnom postupku.

Motivirani isključivom željom da doprinesemo konstruktivnoj raspravi o navedenom prijedlogu, navodimo sljedeća zapažanja i moguće preporuke.

Pozitivne strane prijedloga

Predložene izmjene Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine predstavljaju odgovor na akutan i dobro dokumentiran problem ozbiljnog kadrovskog deficita u državnim policijskim agencijama. Mjera omogućavanja produženja radnog odnosa policijskim službenicima koji su stekli uvjete za mirovinu, uz dobrovoljnost i potvrđenu psihofizičku sposobnost, doprinosi kratkoročnom očuvanju operativne sposobnosti sistema, posebno u segmentima koji se odnose na borbu protiv organiziranog kriminala, terorizma i zaštitu državne granice.

Pozitivnim se može ocijeniti i jasno definiran privremeni karakter rješenja, ograničen rokom do 31.12.2028. godine, čime se formalno priznaje da se ne radi o trajnoj kadrovskoj politici, nego o interventnoj mjeri koja treba osigurati vrijeme za planiranu generacijsku obnovu.

Uvođenje kvantitativnog ograničenja udjela produženih radnih odnosa po činovima (80% niži i 20% viši činovi) predstavlja pokušaj da se spriječi dugotrajna blokada napredovanja mlađeg kadra. Također, predviđanje obaveznih planova kadrovskih potreba i donošenje podzakonskih akata ima potencijal za unapređenje transparentnost i formaliziranje procesa odlučivanja. Važno je naglasiti i da se zadržavanje u radnom odnosu temelji na individualnom zahtjevu službenika, uz obaveznu liječničku procjenu, čime se formalno štite standardi zdravstvene i radne sposobnosti.

Negativne strane i uočeni problemi

Unatoč navedenim pozitivnim efektima, prijedlog zakona ne rješava temeljne uzroke kadrovskog deficita, već ih pokušava privremeno ublažiti. Produženje radnog vijeka postojećeg kadra predstavlja ad-hoc rješenje koje odgađa, ali ne otklanja sistemski problem nedovoljnog i zakašnjelog planiranja ljudskih resursa.

Poseban problem predstavlja ograničen kapacitet sistema za školovanje novih kadeta. Postojeći institucionalni i infrastrukturni kapaciteti (trajanje obuke od 12 do 18 mjeseci, uz ograničene godišnje kvote) objektivno ne omogućuju pravodobnu nadoknadu procijenjenog deficita od više stotina službenika. Ukoliko se to usko grlo ne ukloni do isteka zakonskog roka 2028. godine, postoji realna opasnost ponovnog, još ozbiljnijeg kadrovskog kolapsa.

Prijedlog dodatno ostavlja širok prostor za „različita pogodovanja” kroz neprecizne kriterije poput „potreba službe“ i „ocjene rukovoditelja“, što može otvoriti prostor za neujednačenu primjenu, pritiske i narušavanje povjerenja u pravičnost sistema. Mehanizmi zaštite od moguće diskriminacije i rokovi za žalbene postupke ostaju nedovoljno razrađeni.

Financijski aspekti prijedloga također su nedovoljno obrazloženi. Iako se formalno navodi da neće biti dodatnih troškova, produžavanje radnog odnosa podrazumijeva kontinuiranu isplatu punih plaća, dodataka i beneficija, bez jasne projekcije dugoročnog fiskalnog efekta, posebno u slučaju paralelnog povećanja broja kadeta u budućnosti.

Konačno, nepostojanje paralelnih mjera zadržavanja i motiviranja mlađeg kadra (kroz plaće, rješavanje stambenih pitanja, mobilnosti, profesionalnog razvoja) povećava rizik od institucionalne stagnacije i smanjenja profesionalne dinamike unutar policijskih struktura.

Prijedlozi za unapređenje

Kako bi se prijedlog zakona učinio funkcionalnijim i dugoročno održivim, nužno je njegovo vezivanje uz jasne strukturne mjere kadrovske obnove. Prije svega, potrebno je hitno proširiti kapacitete Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kroz dodatna ulaganja u infrastrukturu, kadar i programe, uključujući mogućnost modularne ili ubrzane obuke za određene profile. Bez toga, privremena mjera produženja radnog odnosa neće ostvariti svoju svrhu.

Uporedo s time, potrebno je usvojiti integrirani višegodišnji plan zapošljavanja i generacijske sukcesije, s jasno definiranim kvotama, rokovima i odgovornostima, koji bi omogućio nadoknadu ukupnog deficita prije isteka zakonskog roka 2028. godine.

Normativno je nužno precizirati kriterije za produženje radnog odnosa, uključujući jasne profesionalne, zdravstvene i funkcionalne standarde, obavezna pisana obrazloženja odluka i produženje rokova za žalbu u složenim slučajevima.

Također korisno bi bilo uvođenje fleksibilnijeg pristupa za zadržavanje ključnih eksperata u specijaliziranim i operativno osjetljivim jedinicama, uz stroge kontrole i jasna obrazloženja, kako bi se očuvalo institucionalno znanje u kritičnim segmentima rada.

Sva dugoročna rješenja trebala bi uključivati i mjere za zadržavanje mladih kadrova (financijski poticaji, stambene politike, profesionalni razvoj), kao i redoviti nadzor i izvještavanje Parlamentarne skupštine BiH o učincima zakona.

I na kraju, čini se posve razumnim sugerirati predlagačima zakona da potaknu izravni dijalog sa strukovnim tijelima koja su pokazala najviše dobronamjernog interesa i brige za saniranje očitih problema u ovoj oblasti – sindikatima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Granične policije i Direkcije za koordinaciju policijskih tijela (DKPT).