RIJEČ STRUČNJAKA Politički pritisak na FUP: Premijer nema ustavno pravo naređivati hapšenja

Piše: Emir Efendić

Vlada Federacije prema Ustavu provodi zakone i osigurava njihovo izvršavanje. Međutim, izvršna vlast sa aspekta policijskog djelovanja nema ovlaštenje da direktno utiče na operativno djelovanje policijskih organa. Ona je obavezna osigurati materijalno-tehničku i finansijsku podršku, zahtjevati zakonitost, političku nezavisnost i transparentnost i borbi protiv kriminaliteta.

Prema zakonu o unutrašnjim poslovima FBiH, Federalna uprava policije je samostalni organ u sastavu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, koji u svom radu mora biti politički neovisna.

Direktor FUP-a odgovoran je za zakonitost rada Uprave, a u svom operativnom djelovanju samostalan i ne smije primati naloge političkih organa ili pojedinaca.

Nadzor nad radom FUP-a vrši Nezavisni odbor Parlamenta FBiH, a ne Vlada ili premijer.

Prema Zakonu o krivičnom postupku FBiH, istragu vodi i njom rukovodi tužilac, a policijski organi postupaju po njegovim nalozima i naredbama.

Policijski organ može izvršiti hapšenje samo po nalogu tužioca ili suda iIi ako osobu zatekne u izvršenju krivičnog djela. Dakle, politički funkcioner, uključujući premijera, nema nikakvo ovlaštenje da inicira, zahtijeva ili usmjerava hapšenje bilo koje osobe.

Svaka radnja kojom se politički vrh miješa u operativne odluke policije ili se preko posrednika utiče na hapšenja, vođenje istrage po pojedinim slučajevima, može postojati osnov sumnje na zloupotrebu položaja, trgovinu uticajem, ometanje pravosuđa ili protivzakonito posredovanje.

Činjenični okvir prema dostupnim informacijama iz medija i izjava aktera, premijer FBiH je putem poruka komunicirao s direktorom FUP-a i neformalno sugerisao hapšenje određenih osoba, koristeći izraz “spengati nekog kriminalca”.

Također, u toj konverzaciji premijer se interesovao samo za jedan predmet, u kojem su akteri političari suprotstavljenih politika o kojem mu je direktor obećao konkretne korake.

Da stvar bude još složenija, prema pisanjima medija direktor FUP-a o navedenom predmetu upoznaje sa planiranim aktivnostima izvršnog direktora Autocesta Federacije kojeg je vrlo vjerovatno postavila politika na tu poziciju. Što je sa aspekta policijske profesije, struke, predistražnih i istražnih radnji nedopustivo.

Posmatrajući sa pravnog aspekta premijer nema ustavnu ni zakonsku nadležnost da se miješa u operativni rad FUP-a. Takvo postupanje može se tumačiti kao pokušaj političkog uticaja i zloupotrebe položaja. Komunikacija koja je van institucionalnih procedura, predstavlja ozbiljno kršenje principa zakonitosti i profesionalnog policijskog djelovanje. Time se podriva integritet i samostalnost policijskih struktura.

Ako se utvrdi da su naređenja, sugestije ili politički uticaji doveli do konkretnih policijskih akcija, postoji osnov za pokretanje istrage zbog zloupotrebe položaja i trgovine uticajem.

I bez formalne krivične kvalifikacije, politička odgovornost premijera i profesionalna odgovornost direktora FUP-a je nesporna, njihova komunikacija je morala biti transparentna, institucionalna i u skladu sa zakonom.

Svako “neformalno” usmjeravanje policije narušava vladavinu prava i nezavisnost policije. Ako je direktor FUP-a postupao po političkim uticajem to predstavlja ozbiljno kršenje zakona i profesionalne etike, te bi nadležno Tužilaštvo moralo pokrenuti nezavisnu istragu.

U suprotnom, Federacija BiH rizikuje da se policijski aparat pretvori u instrument političkih obračuna, a ne zaštite zakona i građana.

Navodi se i da je nižerangirani policijski službenik posredovao između premijera i direktora FUP-a, pri čemu je uticao na kadrovske odluke direktora i interesovao se za pojedine predmete pod obrazloženjem interesa premijera.

Direktor FUP-a je od istog izvora, prema istim navodima, dobijao informacije o produženju mandata na čelu FUP-a, određenim pozicioniranjima prema rodbinskim vezama, čime je vrlo vjerovatno postao politički zavisan o ulozi i uticaju donosioca takvih informacije.

Ako inspektor podređen direktoru nastupa kao posrednik između premijera i direktora FUP-a, u donošenju odluka, njegova uloga je u potpuno nelegitimna. On nema zakonsko ovlaštenje da utiče na kadrovske i druge odluke direktora, a ako prenosi “stavove” političara unutar policijske strukture, tada faktički vrši protivzakonito posredovanje.

Čak i ako se brani tvrdnjom da “samo prenosi poruku”, to ne mijenja činjenicu da time učestvuje u nezakonitom uticaju. U pravnoj državi, takav čin bi morao biti predmet disciplinskog postupka i interne kontrole.

Ako je direktor prihvatio takvu “sugestiju” i postupio u skladu s njom, njegova odgovornost je višestruka: disciplinska, zbog povrede službene dužnosti i političke pristrasnosti, profesionalna, jer je dopustio da mu niži rangirani policijski službenik posreduje političke poruke, institucionalna, jer time pokazuje da policija nije autonomna, već poslušna politici.

Ako je tačno da je nižerangirani inspektor prenio direktoru da “ne smije postaviti određenog policijskog službrnika na neku važnu poziciju jer je premijer ljut”, to je ogoljen primjer političke korupcije u policiji.

Takva komunikacija znači da FUP više ne djeluje u skladu s Ustavom i zakonom, već prema političkim preferencijama. U pravnoj državi, nakon takvog otkrića, morali bi uslijediti unutrašnja istraga u FUP-u i FMUP-u, postupanje nadležnog Tužilaštva zbog mogućeg političkog uticaja i trgovine uticajem.

Saslušanje direktora i inspektora koji je posredovao poruke pred Nezavisnim odborom kao i premijera pred komisijom za sigurnost Parlamenta FBiH.

Jer ako se policijske pozicije popunjavaju po volji politike preko posrednika, onda je granica između političnih partija i policije izbrisana, a policija stavljena pod političku kontrolu. Što je suprotno demokratskim principima i vladavini prava.