(Patria) - Kada Milorad Dodik kaže da se „ne može priznati država koja faktički ne postoji“, govoreći o Palestini i pružajući podršku Izraelu, on nesvjesno pruža najtačniju i najpotpuniju definiciju Republike srpske, entiteta kojeg vodi, ali koji uporno pokušava predstaviti kao državu.
- Zato snažno podržavam jasan i racionalan stav Izraela i velikog dijela međunarodne zajednice – da se jednostranim političkim gestovima ne rješavaju decenijski sukobi, već se stvaraju novi problemi - naveo je Dodik na društvenoj mreži X.
Ova izjava nije samo politička, ona je dijagnostička. I to, ponajviše, za njega samog.
Jer ako kriteriji priznanja države uključuju teritorijalnu koherentnost, međunarodni subjektivitet, suverenost nad granicama, vojsku, monetu, vanjsku politiku i kapacitet da samostalno komunicira sa svijetom onda Republika srpska nije država. I ne može to ni biti. Faktički, ni pravno.
Ali Dodik se ne libi da izjavljuje kako je Rs „država“, kako ima „vlastite institucije“, kako će „izaći iz BiH“. A onda, u isto vrijeme, negira pravo postojanja drugima na osnovu toga što „faktički ne postoje kao država“.
To je taj dvostruki standard koji pokazuje svu kontradiktornost političkog djelovanja u BiH gdje se državnost osporava entitetima i narodima koji to traže kroz legitimnu borbu, ali se nameće lažna državnost jednoj administrativnoj jedinici unutar međunarodno priznate države.
Dodik je ovom rečenicom priznao više nego što bi vjerovatno ikad želio da Rs nije država, da ne može biti priznata kao država, jer „faktički ne postoji“ kao takva.
To je brutalna istina, koju ne treba dokazivati političkim deklaracijama, već se ona nalazi u samim osnovama Ustava Bosne i Hercegovine, Dejtonskog sporazuma i međunarodnog prava.
I možda je vrijeme da se Dodik posluša jer je, makar jednom, sasvim tačno opisao stvarnost. Ali, svoju i Rs-a, nikako Palestine koja jeste država!
(A. Čorbo-Zećo)