Slučaj Dodik otvorio sezonu trgovine u pravosuđu: Ko se još želi predati ali bez hapšenja i pritvora?

Piše: Amra Vrabac

Slučaj Milorad Dodik početak je nove prakse Tužilaštva BiH i Suda BiH. Ako ste osumnjičeni ili optuženi, uz pomoć advokata i utjecajnih prijatelja u pravosuđu, možete trgovati sa pravosuđem. Možete birati kada ćete i da li ćete se odazvati na poziv Tužilaštva BiH, možete postavljati uslove kada želite da dođete. U nekim slučajevima Sud će vas primiti i u kasnim popodnevnim satima, na ročištima koja su “javna”, ali zapravo nisu jer javnost za njih ne zna.

Štošta bi se moglo zamjeriti državnom pravosuđu proteklih godina u koje su upumpani milioni maraka kako iz državnog budžeta, tako i stranih donacija, ali da će to isto pravosuđe pasti pod noge Miloradu Dodiku, tačka je poslije koje nema povratka.

Milorad Dodik u Sud BiH u petak je ušetao kao osumnjičeni za napad na ustavni poredak sa određenim pritvorom, a izašao kao slobodan čovjek sa jedinom mjerom zabrane “povremenim javljanjem policijskoj stanici Laktaši”. Već sada je jasno da od slučaja napad na ustavni poredak neće biti ništa. Ispostavit će se da je slučaj riješio Ustavni sud BiH jer je neustavne zakone koje je donijela Narodna skupština Rs stavio van snage. No, taj teret sada je na tužiteljici Vedrani Mijović koja je dobila zadatak da “slučaj Dodik” što mirnije privede kraju. A Sud svakako prihvata prijedloge Tužilaštva. Barem u ovom slučaju. Ostalo je još da se isti princip primijeni i na ostale osumnjičene za napad na ustavni poredak, a među njima su Nenad Stevandić, Radovan Višković, moguće i još neki ministri u Vladi Rs, direktor Službenog glasnika Rs, ali Tužilaštvo BiH nikada nije potvrdilo koliko je osoba osumnjičeno za napad na ustavni poredak.

Četiri mjeseca BiH živi u paralelnoj stvarnosti, jednoj koju je kreirala vlast Rs i drugoj u kojoj zaista žive građani BiH, puna neizvjesnosti, straha i stalnog čekanja da pravosuđe procesuira one koji su je napali.

No, ta druga stvarnost u petak je nestala. Trgovina sa Miloradom Dodikom je uspjela.

Pa se tako očekuje da već od ponedjeljka Tužilaštvo BiH bude zatrpano zahtjevima advokata da se isti princip primijeni i na njihove branjenike, osumnjičene ili optužene. Bilo je i ranije predmeta u kojima su neki "heroji mjeseca" potpisivali sporazume o priznanju krivice pa su za teška krivična djela dogovarali po godinu zatvora koju su otkupili i danas su ti optuženici slobodni ljudi.

U utorak 8. jula navršit će se godina otkako je iz BiH ilegalnim putem pobjegao Zoran Galić, tadašnji zamjenik direktora SIPA-e kojeg Tužilaštvo BiH sumnjiči za zloupotrebu položaja te primanje dara dok je bio direktor Granične policije BiH. Postupajuća tužiteljica u tom predmetu je Bojana Jolović. Iako je godinama imala više predmeta koji se odnose na Zorana Galića, Tužilaštvo BiH nije postupalo po tim prijavama. Tri različita tužioca dužila su šest predmeta u kojima je Zoran Galić bio akter za više krivičnih djela. Nakon što je pobjegao iz BiH, glavni državni tužilac Milanko Kajganić insinuirao je kako je Galiću dojavljeno za akciju, a prst sumnje je uperio prema SIPA-i. No, Tužilaštvo BiH ni godinu poslije nije otkrilo kako je propala akcija hapšenja Galića.

Nakon postupanja u slučaju Dodik, Galić se nada da bi Tužilaštvo BiH i prema njemu moglo postupiti na sličan način. No, za razliku od Dodika, ma šta ko mislio o tome, on je legalno odlazio iz zemlje i vraćao se, o tome obavještavao javnost, nije se krio i pored unutrašnje potjernice za hapšenje, dok je Galić bjegunac od bh. pravosuđa. No, imajući u vidu političku podršku HDZ-a Galiću, s ovakvim pravosuđem nije isključeno da se bjeguncu izađe u susret.

I kako to reče kolega Avdo Avdić koji je prvi i najavio Dodikovo pojavljivanje pred Sudom, kada je Sud Bosne i Hercegovine obećao da ga neće pritvoriti Milorad Dodik se odazvao Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. I iz samog ročišta vidljivo je da je sve bilo već dogovoreno. Uloge dobro podijeljene, ali ne baš najbolje odigrane, ali plan je uspio.

Posljedice ove trgovine najviše će osjetiti građani BiH. Jer pravosuđe je odavno pokazalo da ne poštuje ni zakone po kojima bi trebalo dizati optužnice i suditi.

Milorad Dodik do sada je trebao biti optužen i procesuiran za konstantno negiranje genocida u Srebrenici, veličanje ratnih zločinaca, izazivanje nacionalne i vjerske mržnje.

Iako je Dodiku suđeno zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, drugostepena presuda Apelacionog vijeća koja se očekuje uskoro, mogla bi do kraja osvijetliti pravosuđe u BiH. U ovom trenutku skoro je izvjesno da Dodik u zatvoru neće provesti niti jedan dan, dok o zabrani političkog djelovanja još nije postignut dogovor. I da mu bude zabranjeno političko djelovanje, Dodik će iz sjene upravljati procesima.

Bez obzira koliko je bio besmislen sudski proces protiv Dodika po nametnutoj izmjeni Krivičnog zakona BiH i koliko je to izgledalo kao obračun Christiana Schmidta sa Dodikom, pravosuđe je pokazalo da se okreće kako vjetar puše.

Sada je vrijeme da se na stranice Suda i Tužilaštva BiH vrate imena i prezimena sudija i tužilaca, njihove biografije koje su misteriozno nestale kada je Dodik zaprijetio da će ih sve popisati. Ili ih je popisao ili otpisao, sasvim je svejedno.

Kakva god da bude presuda Dodiku, ona neće riješiti probleme u BiH, ali će pokazati da je on jedan od najvažnijih ljudi u BiH i da direktno kontroliše procese u BiH. Sa pomagačima ili bez njih, ali ih kontroliše.

Najveću štetu od ove trgovine imat će građani na kojima će pravosuđe i dalje dokazivati “nezavisnost” ali do onog trenutka kada ne zadire u interese raznih dodika.