O Egu - između istine i inferiornosti

Piše: Psiholog Isa Pašalić

Ego. Riječ koja u ljudskoj svijesti obično sakriva negativno značenje. Međutim, šta je zapravo pravo značenje koje se krije iza ove troslovne imenice.

Ljudi, kada žele da kod drugih identifikuju pretjeranu zaokupljenost sobom ili grandiozno predstavljanje svoje ličnosti kažu da je egoista ili da ima veliki ego. Ovakvo poimanje ove riječi ne znači da je ego negativna pojava kod čovjeka. Zapravo, ono što mi smatramo negativnim, te istu pojavu nazivamo egom, je odbrambeni mehanizam. To je slučaj kada osoba da bi odbranila određenu slabost, kompenzira grandioznim predstavljanjem sebe.

Za ljude koji imaju veliki ego u ovom kontekstu možemo reći i da imaju kompleks superiornosti. Zapravo kolokvijalno veliki ego i kompleks superiornosti su sintagme istog značenja. U psihologiji za kompleks superiornosti kažemo da proizilazi iz kompleksa inferiornosti. Drugim riječima, grandioznost kao pojava nije tu sama po sebi nego proizilazi iz osjećaja slabosti, ranjivosti i niže vrijednosti. Da bi osoba mogla da se izbori sa osjećajem pretjerane slabosti i ranjivosti počinje da razvija grandioznu sliku o sebi, potom ovu sliku pokušava nametnuti drugima kako bi drugi mogli potvrditi da je superiornost stvarna slika ove osobe.

Ego u svom pravom značenju nije negativan, nego neophodan aspekt ljudskog bića. Ego predstavlja našu sliku o samima sebi. On je upravo ono mjesto odakle dolazi naše unutarnje ‘ja’. U ovom dijelu naše psihe odvijaju se procesi koji imaju za cilj da nas održe u životu, a tu spada sve od prehrane, zdravlja, socijalnog uspjeha itd. U momentu kada neka od ovih elementarnih potreba bude dovedena u pitanje ego je tu da aktivira potrebne reakcije kako bi se stanje ravnoteže održalo i omogućilo nam da nastavimo živjeti na najpovoljniji način. U momentu kada naše ‘ja’ bude dovedeno u pitanje ego može reagovati ljutnjom, bježanjem, buđenjem nagona da nešto postignemo itd. Reakcija ega zavisi od toga koja je potreba ugrožena, te koja reakcija je najefikasnija da se ta ugroza ukloni.

Slabost koju obično registrujemo kao ego ili egoizam je zapravo pojava koja ne dozvoljava pravom egu ili našem pravom ‘ja’ da dođe do izražaja. Stoga kako bismo mogli razviti svoje pravo ‘ja’ moramo znati kako da se oslobodimo slabosti. Ove slabosti, u somatskoj psihologiji, rješavamo tako što osjećamo svoje emotivno stanje i dozvoljavamo ovim emotivnim iskustvima da prirodno prođu kroz nas. Ovaj osjećaj slabosti i ranjivosti dolazi upravo zbog neprerađenih emotivnih iskustava, njihovim prerađivanjem dovodimo se u stanje ponovnog susreta sa svojim ‘ja’, našim pravim egom.

Da bismo se ponovo susreli sa sobom bitno je znati proći kroz teškoću starih neprerađenih emocija. Naša dužnost je kretanje ka istini, a istinu o sebi nalazimo duboko iza starih emocija na polju našeg pravog ega.