Moj Dragane, radio nisi, al’ si zaradio: Predstavnički dom kao pogon za osiromašivanje demokratije i obogaćivanje probranih!

Piše: Rasim Belko

"Posebno sam ponosan što smo napokon ispunili niz ustavnih i zakonskih obaveza, od kojih su neke i više od deceniju bile zanemarivane. Imenovali smo dvoje sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, zatim generalnog revizora i njegovu zamjenicu, formirali Nezavisni odbor, kao i Upravni odbor Federalne televizije, čime smo dali institucionalni odgovor u možda najdubljoj političkoj i ustavnoj krizi od Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas", kazao je danas prvi čovjek Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Dragan Mioković.

Ljudi! Živi li se i promil bolje u Bosni i Hercegovini od onog što krucijalnim radom predstavlja Mioković. Ne živi! I tu prestaje svaka potreba daljnjeg obrazlaganja rada Predstavničkog doma PFBiH u tekućoj godini.

Ali, krenimo redom kojeg u političkom sistemu BiH odavno nema. Jedina politička zaostavština Elmedina Konakovića koju ćemo vidjeti i kada on ode sa scene je sloboda sazivanja konferencija za medije na kojima se prisilno hronično obolijevanje sistema predstavlja napretkom u funkciji države i građana.

Ta sloboda koju je Konaković imao dala je za pravo Draganu Mioković i ekipi iz rukovodstva Predstavničkog doma FBiH da nam pojasni kako su oni radili super, bez obzira što država i građani nisu vidjeli neku korist.

Ono što Mioković izdvaja može se definisati jednostavnom rečenicom: “Sve što smo odlučili snishodljivo i politički nepametno dati Draganu Čoviću mi smo i usvojili. Sve što je od interesa za državu i građane smo gurnuli u zapećak. Istina, usvojili smo i Južnu interkonekciju suprotno Čovićevim interesima, ali smo morali natjer’o nas Murphy”.

Izdvojio je Mioković i neradnu nedjelju kao jedan od uspjeha Doma koji vodi, zaboravljajući poentirati da se i danas, mjesecima poslije vode žestoke društveno - političke borbe kako bi se budalaština usvojena navrat - nanos ispravila i približila nekom funkcionalnom sistemu.

Sve ostalo rečeno je da bi se imalo šta snimiti i zapisati.

U međuvremenu, Mioković je propustio kazati da su za svoj radi u periodu koji obuhvata izvještaj zaradili pedesetak hiljada KM, o čemu građani Federacije mogu sanjati samo ako igraju neku od lutrija u našoj zemlji. Nije se Mioković udostojio pojasniti zašto nema zakona koji se konkretno dotiču poboljšanja životnog standarda, kojima se deblokira napredak onih prostora Federacije koji se zanemaruju jer se Čoviću izlazi u susret, odnosno Federacija radi, Hercegovina se gradi.

Nije Mioković želio kvariti vlastitu definiciju uspješnosti, pa je izbjegao da nam pojasni na kojim demokratskim osnovama je izmijenjen Poslovnik o radu Doma na način da ko hoće sjedi na raspravi, ko neće dođe i digne ruku i ode kući bogatiji za nekoliko hiljada KM. Jer, upravo na to su sveli djelovanje Predstavničkog doma Poslovnikom prepisanim iz nekog arhaičnog doma jugoslovenskih parlamenata i dobrih kafana. Tako je Predstavnički dom postao pogon u kojem se osiromašuje demokratija, u kojem opozicija može da govori, a sve odluke donose zastupnici koji dan provedu po parlamentarnom i okolnim lokalima. A to je parlamentarizam koji u svojoj suštini zagovara HDZ, što smo uostalom mogli gledati i u udruzi Hrvatski narodni sabor!

Ispalio je, međutim, Mioković i jednu nebulozu poručivši da je “rad i rezultate neophodno posmatrati i u kontekstu uloge koju u parlamentarnom životu ima opozicija”. Ni u Mozambiku, pa ni nigdje drugo rad vlasti ne ovisi direktno od opozicije, samo se u Bosni i Hercegovini nerad, koalicioni problemi i nesnalaženje fakturišu jakoj opoziciji. Na način - opozicija bi trebala da bude servilna poziciji koliko je aktuelna pozicija u FBiH servilna prema Čoviću.

Nije pak Mioković, podržan Mladenom Boškovićem i Azrom Okić, pričao ni problemima u koaliciji Trojka - HDZ, zbog kojih se sjednice prekidaju i prije nego počnu.

Ukratko, on je u stilu koalicionog partnera Konakovića došao da nam kaže šta on smatra da je bitno kako bi mi povjerovali da to tako treba i da je to dobro.

Ukratko, moj Dragane, ti si umislio da ste nešto uradili, da je to dobro, a pritom si uzeo finu svotu za takvo djelovanje.

Ali eto, da budemo fer prema čovjeku — nije da Mioković nema talenta. Rijetko ko uspije, u zemlji u kojoj je hronična besmislica podignuta na nivo političke ideologije, da mrtav-hladan izgovori kako su “ispunili obaveze”, a da mu pritom ne zadrhti ni trepavica dok s vrata sale nečujno odlaze i posljednje mrvice kredibiliteta. U nekoj normalnoj zemlji takve političke recitale pisali bi kabaretski komičari, ovdje to radi rukovodstvo Predstavničkog doma.

Naravno, u ovom izvještajnom kabareu nije bilo riječi o tome da građani Federacije svakodnevno biraju između hrane, lijekova i računa, a da zastupnici paralelno biraju između hotelskih večera i parlamentarnih dnevnica. Niko se nije dotakao ni činjenice da od obećanih reformi imamo samo reformisane bankovne račune zastupnika, a sve ostalo ostaje u fazi “formiranja radnih grupa” koje se ne sastaju jer se ne zna gdje ko pije kafu tog dana.

A kad već pominjemo kafane — da, to je ta stvarna radna jedinica Predstavničkog doma. Tamo se dogovaraju tačke dnevnog reda, raspoređuju javna preduzeća, a ponekad, ako im ostane vremena između dvije flaše, napišu i koje saopštenje za javnost da narod zna da su živi. Nije džaba onaj stari vic da su jedini zakoni koji kod nas redovno prolaze — zakon gravitacije i zakon kafanskog dogovora.

I dok se opozicija, ona slabašna što nije već prešla na stranu uhljebljenja, bori za minimalan dignitet institucije, rukovodstvo Doma po uzoru na svog političkog poluboga Čovića, pretvara instituciju u monetizirani servis za održavanje statusa quo. Pa je tako Predstavnički dom postao neka vrsta parlamentarne kladionice — uložiš četiri godine klimanja glavom i glasanja na mig, a izađeš s imovinskim kartonom na kojem ti može zavidjeti i švicarski bankar.

I da stvar bude gora — sve to pod parolom “institucionalnog odgovora u političkoj krizi”. Jer, po tom principu, i onaj lik iz crne hronike što opljačka banku daje institucionalni odgovor na vlastitu besparicu.

Zato, moj Dragane, nemoj ti nama više govoriti šta ste radili. Dovoljno je da znamo koliko ste naplatili — to je jedini pouzdan indikator vašeg političkog angažmana. A što se tiče demokratije, slobodno je možete staviti u ladicu pored nepročitane Strategije razvoja Federacije. Ionako ni jedno ni drugo više nikome ne treba.

A sad izvolite, naručite sebi još po jednu, na račun naroda — ipak ste vi, gospodo, zaslužni nosioci osiromašivanja demokratije u BiH. Kad već ništa niste radili, barem ste od toga fino živjeli.