Visoki predstavnik: Federalizirajmo državu kako bismo izvršili presude Evropskog suda za ljudska prava!?

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

U posljednjih nekoliko javnih nastupa visokog predstavnika Christiana Schmidta jasno je da njegov narativ karakteriše izbjegavanje preciznog političkog stava, diplomatska nedorečenost, nejasnoća u izražavanju i nedovoljna odlučnost u suočavanju s nacionalističkim i antidemokratskim tendencijama u BiH. Iako je uloga visokog predstavnika da pomogne u postratnoj izgradnji funkcionalne, demokratske države, njegove poruke često odaju utisak pasivne promatračke uloge, a ne aktivnog facilitatora demokratskog razvoja.

Njegovi nastupi upakovani u diplomatske fraze, uz redovnu dozu konfuzije, pokazuju da ne razumije stvarnu političko-pravnu poziciju u Bosni i Hercegovini, biće analizirani kroz njegove odgovore na nekoliko ključnih aktuelnih pitanja.

Prije svega, Schmidt je u svojim nastupima na dvije važne konferencije (ona u Daytonu u povodu 30 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma i na nedavno održanoj sjednici PIC-a) potpuno nekritički u javni prostor lansirao nepostojeće, tzv. 'hrvatsko pitanje'. Ovim visoki predstavnik daje svoj doprinos da se u političkom eteru etablira izmišljeni problem tzv. 'legitimnog zastupanja'. Brojni Schmidtovi sastanci s hrvatskim premijerom mogu ukazivati da nije isključena tendencioznost u potenciranju baš ovog pitanja. Bilo bi zanimljivo čuti njegov odgovor na pitanje: Kako bi model 'jednakopravnosti naroda' primijenio u Njemačkoj?

Drugo, kada govori o presudama Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), visoki predstavnik sistemski izostavlja navođenje svih 5+1 presuda. Gotovo u pravilu spominje samo presudu u slučaju Sejdić-Finci (čak izbjegavajući sumarni naziv na engleskom jeziku za sve ove slučajeve: Sejdić-Finci Case Law). Kasnijom analizom njegovih stavova kojima iskazuje podršku politici HDZ BiH uočićemo da ni ovo nije slučajno. Vrijedi se prisjetiti činjenice da se protiv presude u slučaju dr. Slaven Kovačević vs. BiH čak aktivno i borio.

Odgovor na pitanje o tri federalne jedinice - suštinsko povlađivanje HDZ-u

Evo odgovora visokog predstavnika na pitanje šta misli o prijedlogu HDZ-a o federalizaciji države (uz puno razumijevanje svih muka koje su imali prevodioci): "Mi nismo razgovarali o tome. Vidjeli smo samo da je to nešto na čemu treba raditi dalje i vidjeli smo da postoji dosta spremnosti unutar međunarodne zajednice, i ne samo unutar međunarodne zajednice, nego i među drugima, da učestvuju i da pomognu u tome. Ne trebamo svaki dan izmišljati toplu vodu. Treba samo pogledati šta se već razmatralo i možda napraviti neku adaptaciju tih rješenja. Možda bi to mogao biti način da se u to uključi rješenje za odluke Evropskog suda za ljudska prava".

Odgovor obiluje neodređenostima ('možda bi', 'nešto na čemu treba raditi', 'neku adaptaciju', 'nego i među drugima', 'da se u to uključi') čime se daje prostor HDZ-ovoj dugogodišnjoj strategiji stvaranja trećeg entiteta, bez jasnog otpora iz OHR-a. Umjesto da jasno odbaci prijedloge koji idu ka dodatnoj etnoteritorijalizaciji države, Schmidt koristi jezik koji može ohrabriti HDZ da nastavi s tim zahtjevima, sve pod maskom evropskog puta.

Konačno, Schmidt doslovno ponavlja HDZ-ovo pogrešno povezivanje presuda ESLJP-a s etničkim entitetima! Ovo je opasna zamjena teza, sve presude traže građansku jednakost, a ne novu teritorijalnu organizaciju države. Istina je da bi se u slučaju etničke podjele države na tri entiteta automatski zadovoljila presuda u slučaju Sejdić-Finci. Otud Schmidtova redukcija čitavog paketa presuda na samo jednu, onu u slučaju Sejdić-Finci. Slučajno? Predsjednik HDZ-a BiH u više navrata je ponavljao da bi se tzv. 'federalizacijom' automatski riješile sve presude ESLJP-a, što je samo djelimično tačno.

Dakle, iako tvrdi da nije s HDZ-om razgovarao na ovu temu, visoki predstavnik doslovno iznosi njihovu strategiju: federalizirajmo državu kako bismo izvršile presude ESLJP-a! Međutim, jedna presuda, ona u slučaju dr. Slaven Kovačević predstavlja trn u oku. Ona ne bi mogla biti izvršena federalizacijom države, jer zahtijeva jednu izbornu jedinicu prilikom izbora za članove Predsjedništva BiH. Otud onako energična borba i Schmidta i oba HDZ-a da se ona ukine.

"Sačekajmo i vidjet ćemo" - retorika nemoći

Na pitanje o deblokadi političkih procesa u Bosni i Hecegovini Schmidt kaže: "Sačekajmo i vidjet ćemo ... svako treba uzeti odgovornost ... ne možemo čekati vječno." Ova izjava pokazuje izbjegavanje lične odgovornosti i prebacivanje loptice na apstraktnu 'međunarodnu zajednicu' i 'druge'. Umjesto konkretnog plana ili roka za djelovanje, što je osnovni dio njegovog mandata, Schmidt koristi fraze koje su retorički isprazne i obeshrabrujuće za građane koji već godinama trpe blokade. Čak je u vrlo kratkom vremenu dao potpuno oprečne izjave: "Vrijeme izmiče. Nemamo sedmice, mjesece, godine da vidimo šta će se desiti. Neću čekati vječno, sada je vrijeme da djelujemo", da bi odmah nakon toga izjavio: "Ja sam tu, dakle, sačekajmo i vidjet ćemo."

Zanimljiv je i odgovor na pitanje vezano za tzv. 'evropske zakone', gdje je potpuno skrenuo fokus na temu vezanu za finansiranje: "Što se tiče zakona koje treba donijeti na nivou ove države, Zakon o VSTV-u, Zakon o sudovima, bez novca, međutim, ništa ne može da se dogodi. Mislim da država mora obezbijediti više novca da bi mogla da ispunjava svoje obaveze i to je nešto na čemu svi intenzivno radimo". Oko ova dva zakona već duže vrijeme se vode velike debate oko raznih aspekata: smanjenje nadležnosti države, neuvrštavanje primjedbi Venecijanske komisije, lokacija Apelacionog vijeća, ... ali nikad niko u diskusijama nije spomenuo postajanje problema finansiranja ovih temeljnih državnih institucija.

Zašto visoki predstavnik ne govori o evropskoj dimenziji ovih zakona? Njegov odgovor je još jedan primjer tehnokratskog eskiviranja, gdje se umjesto odlučne borbe za nezavisno pravosuđe Schmidt fokusira na fiskalne tehnikalije. Integritet pravosudnih institucija, korupcija, njihova etnicizacija su politički problem, a ne budžetski, i zahtijevaju snažnu političku podršku, što Schmidt nije ponudio.

C. Schmidt u ovim odgovorima pokazuje sklonost zamagljivanju stvarnih problema umjesto jasnog političkog pozicioniranja. Uz to, povlađuje etno-nacionalnim elitama, posebno HDZ-u BiH, kroz normalizaciju njihovih zahtjeva za dodatnim entitetskim podjelama.

Ako visoki predstavnik zaista želi da BiH postane funkcionalna demokratska država, mora jasno odbaciti ideje o novim entitetima i jačanju etničkih podjela, otvoreno podržati principe građanskog društva i sve presude ESLJP-a. Konačno, treba prestati da se krije iza 'međunarodne zajednice' i počne konkretno koristiti ovlasti koje ima. U suprotnom, ostat će upamćen kao još jedan diplomata koji je, svjesno ili ne, pomogao očuvanju statusa quo i onemogućavanju istinske demokratizacije Bosne i Hercegovine. Nije li to dovoljno razloga za njegovu zamjenu?

Umjesto da bude čvrst, transparentan i principijelan, što bi se očekivalo od osobe zadužene za očuvanje i jačanje demokratije, Schmidt koristi nedorečenu i nejasnu retoriku, što u bh. kontekstu može značiti i pasivno saučesništvo u politikama koje razgrađuju državu.