Kako bi Bosna i Hercegovina bila ljepše mjesto kad bismo svaki dan živjeli blagdanski duh!

Piše: Rasim Belko

Zamislite Bosnu i Hercegovinu u kojoj svaki dan nosi onaj poseban osjećaj koji nas obuzme tokom Bajrama, Božića, Vaskrsa ili Hanuke. Dani kada se kuće otvaraju za komšije, kada ulice mirišu na toplu pitu i baklavu, kada se djeca igraju zajedno, a stariji razmjenjuju osmijehe i priče uz kafu.

Dani kada se političke tenzije stišavaju, a ljudskost dolazi do izražaja. Šta ako bismo taj blagdanski duh, tu toplinu i zajedništvo, prenijeli u svaki dan? I šta ako bi naši politički lideri, umjesto praznih čestitki za blagdane, živjeli suštinu tih riječi — poštovanje, mir i saradnju — svakog dana?

Blagdani u Bosni i Hercegovini su poput čarobnog trenutka kada sve stane na svoje mjesto. Na Bajram se odlazi u pohode, djeca s radošću skupljaju bajram-banku, a domovi se ispunjavaju mirisom sarmi i baklave. Na Božić se pale svijeće, peče česnica, a komšije razmjenjuju tanjire s domaćim kolačima. Vaskrs donosi šarena jaja i smijeh, dok Hanuka osvjetljava domove svjetlom nade. U tim trenucima, bez obzira na vjeru ili tradiciju, svi dijelimo isto — radost, toplinu i želju da budemo zajedno. Nema podjela, nema teških riječi, nema straha od sutrašnjice. Ulice su pune smijeha, a srca puna nade.

A onda, tu su naši politički lideri. Tokom blagdana, oni se utrkuju u čestitkama, obilaze džamije, crkve, sinagoge i humanitarne organizacije, govore o miru, zajedništvu i prosperitetu. I, barem na tren, čini se da vjeruju u te riječi. Vidimo ih kako se rukuju s građanima, dijele osmijehe i obećavaju bolju budućnost.

Ali šta ako bi te čestitke bile više od praznih fraza? Šta ako bi suština tih riječi — poštovanje prema svima, želja za mirom, rad na zajedničkom dobru — postala njihova svakodnevna misija? Zamislite koliko bi naša zemlja bila ugodnija za život kada bi političari radili ono što obećavaju u blagdanskim porukama: gradili mostove umjesto zidova, slušali narod umjesto da se nadmeću u oštrim izjavama, radili za sve nas, a ne samo za svoje interese.

Kada bismo svi mi, građani, zadržali blagdanski duh u svakodnevici, naša Bosna i Hercegovina bila bi mjesto gdje se komšije svakog dana posjećuju, gdje se djeca igraju bez pitanja o vjeri ili naciji, gdje se uspjeh jednog slavi kao uspjeh svih. Zamislite ulice u kojima se umjesto vijesti o političkim sukobima čuju priče o ljudima koji pomažu jedni drugima — od dijeljenja hrane do zajedničkog uređenja parkova. Zamislite da svako jutro započinjemo s osmijehom, s kafom u komšijskom dvorištu, s osjećajem da smo dio nečeg većeg, nečeg toplog i ljudskog.

A ako bi političari živjeli suštinu svojih blagdanskih čestitki, vidjeli bismo lidere koji ne samo govore o zajedništvu, već ga i grade. Vidjeli bismo politiku koja ne dijeli, već spaja. Umjesto konferencija za štampu punih optužbi, vidjeli bismo dogovore za bolje škole, bolnice i radna mjesta. Umjesto borbe za vlast, vidjeli bismo borbu za dostojanstven život svakog građanina. Jer, ako mogu biti takvi tokom blagdana, zašto ne bi mogli svaki dan?

Bosna i Hercegovina ima dušu koja može svaki dan učiniti blagdanom. U zemlji gdje se u istoj ulici nalaze džamija, crkva i sinagoga, zajedništvo nije samo moguće — ono je naša snaga. Ako mi, građani, živimo blagdanski duh svaki dan — dijeleći, pomažući, smijući se zajedno — i ako naši lideri konačno shvate da su njihove blagdanske riječi obaveza, a ne samo tradicija, ova zemlja može postati mjesto gdje je svaki dan radostan, ugodan i ispunjen nadom.

Neka nam Bajrami, Božići, Vaskrsi i Hanuke budu podsjetnik da možemo bolje. Neka nas inspirišu da svaki dan otvaramo srca i domove, da gradimo zajedništvo i da od svojih lidera zahtijevamo da riječi pretvore u djela. Jer Bosna i Hercegovina zaslužuje da svaki dan bude blagdan — blagdan čovječnosti, solidarnosti i nade.

Ako smo to mogli jučer, možemo i danas. Hajde da to učinimo svaki dan.