Dodikov govor u Narodnoj skupštini – labuđi pjev ili politički testament?

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

U Narodnoj skupštini Rs, 21. maja 2025. godine, M. Dodik je održao govor pod krinkom 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma. Umjesto razborite refleksije o miru i obnovi, dobili smo ono na šta smo odavno navikli: politički manifest podjela, poricanja, potkopavanja države i zakona, upakovan u retoriku navodne odbrane srpskog naroda.

Kroz ovaj nastup otvoreno su potvrđene stare namjere: negacija Bosne i Hercegovine, priprema terena za secesiju, etnički ekskluzivizam i jačanje saveza s Rusijom. Govori M. Dodika odavno su prestali biti samo retoričke predstave za unutrašnju publiku. Oni su postali platforma za kontinuiranu političku destabilizaciju države, a ovaj posljednji je svojevrsni politički sažetak dugoročnog projekta razbijanja BiH. Usput, ovo je bio i nastup bjegunca od zakona koji koristi funkciju da bi izbjegao pravdu, otvoreno služi interesima autoritarnih režima, prije svega Rusije, umjesto građanima Bosne i Hercegovine.

Dodikov poziv na "Dejton 2.0" zapravo je poziv na razbijanje Bosne i Hercegovine. Ideja o "novom dogovoru između naroda i entiteta" ignoriše postojanje institucija, parlamentarne demokratije i principa jednakosti pred zakonom. Šta znači "dogovor naroda"? Ko su ti narodi? Ko pregovara u njihovo ime? Gdje su tu građani? Dodik nudi pseudohistorijski okvir u kojem su građanska prava svedena na etnički konsenzus – što je suštinski kraj demokratije. U jednoj od ključnih izjava rekao je: “Srbi ne mogu prihvatiti da o njihovoj sudbini odlučuju muslimani ili stranci. Mi ćemo se dogovoriti sa Hrvatima, a muslimani ako hoće – neka prihvate, ako neće – neka idu svojim putem.” Ova rečenica ogoljava čitavu njegovu političku filozofiju: nema Bosne i Hercegovine ako se ne može podijeliti po etničkim granicama.

Pljačka prirodnih resursa

Posebno je zabrinjavajuća Dodikova tvrdnja da Rs ima pravo da raspolaže prirodnim bogatstvima – rudama, šumama, rijekama. To nije samo pravno netačno; to je politički kriminalan pokušaj prisvajanja državne imovine BiH, suprotno odlukama Ustavnog suda. Te resurse Dodik koristi kao političku valutu u trgovini sa stranim partnerima, nudeći ih kao zalog za podršku svom separatizmu. On pokušava izvesti pljačku, koristeći retoriku 'entitetskog suvereniteta' kao sredstvo za privatizaciju državne imovine koja pripada svim građanima BiH. Ovdje se ne radi o razvoju Rs, već o stvaranju ekonomskog temelja za geopolitičku podaništvo – prije svega prema Rusiji i Mađarskoj.

Milorad Dodik već godinama ne krije svoju privrženost Moskvi. On otvoreno slavi Vladimira Putina, negira agresiju na Ukrajinu i koristi svaku priliku da unese ruski narativ u BiH. Njegova vizija Rs je ruski satelit u srcu Balkana, izolovan od evropskih vrijednosti, bez vladavine prava, bez slobodnih medija, sve uz njegovu autoritarnu vladavinu. Izjava “Zapad ne može da nam naređuje, Rs ima prijatelje u Moskvi i Budimpešti” sugerira da Zapad ne može, ali Rusija i Mađarska mogu naređivati entitetu. On ne djeluje u interesu građana Rs, nego kao agent destabilizacije, sa jasnim zadatkom: usporiti reforme, zaustaviti integracije u NATO i EU, podstaći etničke konflikte, te eventualno omogućiti političku i teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci kao neprijatelji: kontinuitet etnonacionalne mržnje

Ni ovaj govor nije mogao proći bez perfidnih napada na Bošnjake. Dodik već godinama sistemski gradi narativ u kojem su Bošnjaci prikazani kao prijetnja – politička, kulturna i bezbjednosna. Poslane su poruke koje sugerišu da Bošnjaci nemaju pravo na upravljanje državom, te da je BiH rezultat stranog nametanja. Dodik već godinama koristi govor mržnje i sistemsku dehumanizaciju Bošnjaka, često svodeći muslimane u BiH na „islamsku opasnost“. Uz otvoreno negiranje genocida u Srebrenici i glorifikaciju ratnih zločinaca, on gradi atmosferu u kojoj se Bošnjaci ne osjećaju sigurnim ni u vlastitoj državi. Radi se o političkom teroru nad Bošnjacima, kojim se želi proizvesti osjećaj bespomoćnosti i natjerati ih da odustanu od države.

Bjegunac, a ne državnik

Dodik se u svom govoru predstavlja kao neko ko brani narod od "nametnutih" zakona. U stvarnosti, on je optuženi bjegunac od državnog pravosuđa, koji se ne odaziva na pozive suda i ignoriše zakone BiH. To je čin pobune, a ne politički stav. Takvo ponašanje nije politička hrabrost, to je klasično bjekstvo od zakona. Pomoću vladavine zasnovane na strahu, on vodi entitet u pravni haos, pozivajući institucije Rs da se suprotstavljaju državi. Time praktično ruši temelj Dejtonskog poretka koji se poziva na podjelu nadležnosti, a ne na anarhiju.

Dodikov govor treba shvatiti ozbiljno, ali ne zato što je dubok ili vizionarski – nego zato što je opasan. To je strategija političke destrukcije, usmjerena ka demontaži Bosne i Hercegovine kao suverene i demokratske države, svojevrsni plan za raspad. U tom procesu koristi oružje etnonacionalizma, pravni nihilizam i geopolitičku podanost. On sistematizira sve ono što radi već godinama: ekonomsko razbijanje BiH, političku destabilizaciju, nacionalizam i etničku segregaciju. Njegova formula je jasna: Srbi + Rusi + prirodni resursi = nezavisna Rs. Na to institucije moraju reagovati. No, i građani Bosne i Hercegovine moraju shvatiti: ovo nije više pitanje „šta ako“. Ovo je pitanje „kada“.