Sredoje Nović i selektivna borba protiv 'vladavine manjine nad većinom'

Piše: A. Čorbo-Zećo

Izjava delegata SNSD-a u Domu naroda PSBiH Sredoja Novića da "ne možemo dati za pravo bilo kome, pa ni ovom Domu, da manjina može upravljati većinom", uz poziv Klubu srpskog naroda da ne učestvuje u daljoj "lakrdiji", otvara važno pitanje političkog principijelizma u Bosni i Hercegovini.

Nović kategorično odbija pristup u kojem se, kako kaže, dnevni red raspravlja "tačku po tačku", jer bi to značilo ignorisanje volje većine i izbornog legitimiteta.

Međutim, ono što ovakvu izjavu čini upitnom jeste nedostatak dosljednosti u ranijim političkim okolnostima naročito kada je visoki predstavnik Christian Schmidt koristio Bonska ovlaštenja, uključujući i direktne izmjene Ustava FBiH i izbornog zakonodavstva. Radi Dragana čovića tada je šutio i SNSD i Nović.

U trenutku kada je Schmidt nametnuo odluke koje su mnogi smatrali neustavnim i direktnim zadiranjem u suverenitet BiH, šutnja većine političkih predstavnika iz reda srpskog naroda, uključujući i samog Novića, bila je zapanjujuća.

Nisu tada organizovani protesti, nisu sazivane posebne sjednice, niti su upućene tako oštre osude. Time se stiče utisak da se ustavnost i "volja naroda" tumače selektivno kada to odgovara političkom trenutku i interesima pojedinih stranaka.

Ustav i demokratski principi nisu alat za ad hoc političku borbu. Ako se načelo većinske volje i ustavnog poretka priznaje kao temelj, onda se ono mora dosljedno primjenjivati i kada visoki predstavnik nameće odluke, i kada se vodi redovna parlamentarna procedura.

Bez dosljednosti, politički stavovi gube težinu i pretvaraju se u čistu taktiku. A upravo to dodatno produbljuje nepovjerenje među narodima i potkopava ionako krhku institucionalnu stabilnost BiH.

Vrijeme je da političari, bez obzira na etničku ili stranačku pripadnost, prestanu koristiti "ustavnost" kao retorički štit, i počnu je braniti u svakom trenutku, pa makar to značilo i kritiku onih čije odluke trenutno odgovaraju njihovim ciljevima.