DRUGA LIGA Kad nema sistema, ostane ti stativa i tragična sudbina, zbogom Bosno!

Piše: Rasim Belko

Na semaforu je pokazivalo 59.25, lopta pogađa stativu, odbija se od golmana u leđa i ulazi u gol. Sve se stislo u dvije sekunde. A onda — kao da je neko pritisnuo dugme za reset — dvoranom “Goran Čengić” na Grbavici prolomilo se: „Druga liga, druga liga!“

Slavili su navijači RK Goražde opstanak svojih ljubimaca u elitnom društvu bosanskohercegovačkog rukometa. Skromno, ali iskreno. Bez kravata, bez parola o „sportu kao prioritetu“, bez presijecanja crvenih traka.

No, krenimo redom. Prije tačno godinu i sedam dana, u dvorani “Ramiz Salčin” na Mojmilu, gledao sam slavlje povodom povratka ORK Bosna u Premijer ligu. Te večeri je sve mirisalo na romantiku, tribine pune, pjesma, zagrljaji, djeca u dresovima… u zraku je tinjala iluzija da se sarajevski rukomet diže iz mrtvih.

I onda — između Mojmila i Grbavice, iako je to tek nekoliko kilometara asfalta, stala je čitava godina bola, tuge i sportskog jada. Sinoć je Bosna zvanično spala na nivo na kojem će, da prostite, gostovati u Žepču, i Donjem Vakufu, na dvoranskim parketima gdje glavne vijesti nisu transferi nego da li grijanje radi i ko je donio burek za delegata.

Sedam puta prvak države, pet puta osvajač Kupa, vlasnik Kupa Jugoslavije iz 1963., polufinalista evropskog Kupa kupova 2007… Sve je to sada samo historijska fusnota, predmet za nostalgične razgovore kod frizera i po birtijama.

A ono što dodatno boli je činjenica da sinoć u „Goran Čengić“ nije bilo nijednog sarajevskog načelnika, gradskog vijećnika, kantonalnog premijera, ministra sporta, sekretara za sport… Ni da slučajno nisu svratili na kokice. Sarajevo, taj navodni grad sporta, sinoć nije imalo vremena ni za „zbogom, Bosno“.

Za razliku od njih, iz Goražda je došla čitava ekspedicija: gradonačelnik Ernest Imamović, premijer Edin Ćulov, federalni parlamentarci, predsjednici mjesnih zajednica, penzionisana tetka iz Boračke i mahalski golman iz ’88. Svi zajedno, s navijačima, slavili su opstanak kao da je osvojen Kup Šampiona.

Goražde će i dalje igrati Premijer ligu. Nije to što žele, ali za razliku od Bosne — imaju šansu. A Bosna? Bosna će, čini se, konačno spoznati onu staru: ko tebe u elitu — ti njega u Drugu ligu.

I to, neka bude jasno, nije sudbina. To je posljedica. Posljedica višegodišnjeg nemara, neulaganja, privatnih interesa i mešetarenja po klubovima i savezima. Povremeni bljesak, kao što je ove sezone napravila KK Bosna, ne može i ne smije biti alibi za sistemsku propast sarajevskog sporta.

Ako se nešto hitno ne promijeni, Sarajevo će postati grad sportske prošlosti i političkih obećanja. Grad gdje se više slave otvaranja kafića nego sportski uspjesi. A za sport, kao i za sve drugo, vrijedi ona stara: ko ne poštuje prošlost, zaslužuje budućnost kakvu je sinoć vidio na Grbavici.

Druga liga, prijatelji. Druga. Liga.