SARAJEVO, PROBUDI SE Kako se dijeli BiH — Trojka na briselskoj kafi, SDS i PDP đenerali na straži!

Piše: Rasim Belko

Ako je iko ovih dana imao iluziju da su se SDS i PDP emancipirali od velikosrpskog projekta koji od 1992. do danas upravlja velikosrpskom političkom dinamikom iz Banje Luke, nakon posljednjeg glasanja u NSRs-u — iluzije više nema. Ili ne bi trebalo da ima. Naime, upravo su poslanici ove dvije stranke odlučili podržati veto Željke Cvijanović u Predsjedništvu BiH, kojim se blokiraju zaključci među kojima i onaj da se traži akcija EUFOR-a prema Dodiku.

I time su po ko zna koji put pokazali da sve priče o „evropskom putu“, „partnerstvu“ i „proevropskoj opoziciji u Rs-u“ vrijede tačno onoliko koliko i Dodikova obećanja — ništa. Zapravo, ako ispravnije posmatramo postdejtonske tokove u Bosni i Hercegovini nemoguće je zanemariti fakte koji govore da su Dodik i SNSD u vremenu obnašanja vlasti na državnom nivou, pod pritiskom ili ne, donijeli većinu državnih zakona.

Ovo glasanje nije tek proceduralna stvar. Nije ni slučajnost. Niti trenutak slabosti. Ovo je školski primjer političke poslušnosti ideologijama i politikama koje nikada nisu ni napustili. SDS i PDP su ovim jasno demonstrirali da, kada se lomi oko ključnih državnih pitanja, uvijek staju na stranu velikosrpske politike, čak i ako to znači da štite Milorada Dodika kojeg tobože politički osporavaju. I tu više nema prostora za naivna tumačenja.

Nažalost, jedini koji uporno odbijaju da izvuku pouke iz ovih događaja su lideri Trojke i njihovih satelita. Njihova infantilna vjera da će dogovorima, platformama i sporazumima s istim onima koji već tri decenije ruše državu, uspjeti spasiti Bosnu i Hercegovinu od separatističkog pohoda — postaje politički autizam. Njihovo konstantno guranje narativa o „proevropskoj opoziciji u Rs-u“ je politička prevara decenije, jer su svjesno ignorisali svaki dokaz koji ukazuje da SDS i PDP, kada zagusti, uvijek staju rame uz rame sa Dodikom.

De facto, Dodik je problem što zarad šireg spektra svojih i partijskih interesa udara na Ustav i poredak BiH, ali se s njim u tome svemu može trgovati zarad napretka države. I to je već dokazana situacija s brojnim zakonima i institucijama. Oni koje su nam predstavili kao partnere za bolje sutra nemaju ni promil želje da se dogovaraju oko nečega što bi išlo nauštrb velikosrpske politike.

Zanimljivo je da je ovaj scenario Trojki i partnerima trebalo biti jasan još prilikom potpisivanja platforme i sporazuma s PDP-om i SDS-om, čije su rečenice toliko šuplje i beživotne da bi se komotno mogle koristiti kao predlošci za školske zadatke o floskulama.

Obećanja o „jačanju institucija BiH“ i „evropskom putu“ odavno su postala šarena laža u koju više ne vjeruju, pa ni oni koji ih pišu. Jer, dok Dodik ruši državu buldožerom, SDS i PDP mu donose gorivo i održavaju taj buldožer. Onog trenutka kada Dodik ponudi dogovor na državnom nivou, SDS i PDP kreću u napad.

I dok su SDS i PDP još jednom ogolili svoju ulogu političkih potrčaka velikosrpske agende, Trojka nastavlja glumiti da to nije vidjela. Njihova šutnja nakon ovog glasanja jednako je opasna kao i samo glasanje. Ako nisu spremni otvoreno raskrstiti s politikama koje ruše ovu zemlju — postaju njihovi saučesnici. Jer, više nije problem što SDS i PDP izdaju interese BiH, to se znalo oduvijek. Problem je što postoje oni koji i dalje vjeruju da s njima mogu graditi evropsku i demokratsku državu. A to je već oblik političke patologije.

Pitanje koje se sada nameće Trojci, NES-u, BHI i Naprijed, ali i onima koji ih verbalno podržavaju, je vrlo jednostavno: da li su još uvijek spremni graditi evropsku Bosnu i Hercegovinu sa onima koji na svakom važnom glasanju, kada se brani državna suverenost i međunarodni ugled, stanu u velikosrpski stroj? Ako jesu — neka to kažu građanima, da znamo da „evropska Bosna i Hercegovina“ po njihovoj mjeri zapravo znači BiH u kojoj je Banja Luka glavni grad susjedne državice Rs.

Jer, podsjećanja radi, zastupnici SDS-a, PDP-a, ali i Nebojše Vukanovića kritikuju Dodika uglavnom na zakonima koje je donosio pa povlačio, a koji su direktno proporcionalno interes lažne opozicije, koja ima problem s Dodikom ne što je donio, nego što je povukao te zakone.

Ako je ovaj veto nešto pokazao, onda je to da od SDS-a i PDP-a nikada nismo ni mogli očekivati ništa drugo nego ono što su cijelo vrijeme i bili — političko krilo velikosrpskog projekta, kojem je u interesu BiH manje stalo nego samom Miloradu Dodiku. A Trojka, ako nastavi po starom, neće biti ništa drugo do korisni idioti tog istog projekta, umotani u evropske parole i prazne platforme.