Ovdje se sve može, samo kad se zlatne ruke slože!

Piše: Muamer Bandić

Trenutna Trojkina sapunica s Dodikom i Čovićem do kostiju ogoljava suštinu ovog kleptokratskog sistema u kom represivni aparat države i zakoni postoje samo za sirotinju i isključivo se na nju primjenjuju, dok gazde i hadžije rade šta hoće i kako hoće bez ikakvih posljedica. Moja generacija je živjela u različitim političkim, ideološkim sistemima, preživjela i rat i poraće, ali je teško naći momenat historije u kome smo živjeli u nepravednijem društvu od ovog današnjeg.

A pošto je danas fokus na tome šta nam Dodik radi, a oni mu ko fol ne daju, javnost propušta Dodikovu matricu kleptokratije, silovanja propisa i pravne nesigurnosti koja se dešava u Kantonu Sarajevo. Sve je isto kao na državnom nivou, samo nema Dodika i Čovića da se lokalne hadžije preko njih peru. Politička korupcija, namještanje tendera i stranačko zapošljavanje cvjetaju, dok se kantonalna infrastruktura i javne usluge rapidno urušavaju. Politička korupcija je uništila i obesmislila i ulogu Skupštine KS, kao korektiva izvršne vlasti.

A zakonodavna vlast je kičma institucionalnog sistema – njen zadatak je da kroz usvajanje zakona i normativnih akata unaprijedi društvene odnose, odgovori na potrebe građana i prati dinamiku razvoja društva. Program rada Skupštine, kao osnovni planski dokument, trebao bi da bude smjernica za sve zakonodavne procese i garant transparentnosti, efikasnosti i zakonitosti.

Kada Skupština ne poštuje vlastite opšte akte, kada se ne pridržava procedura i rokova za donošenje zakona i strategija, onda se urušava njena temeljna funkcija. Nepostojanje usklađenosti rada Skupštine sa njenim usvojenim programom rada za 2025. godinu, kao i kašnjenje u donošenju ključnih zakonskih akata, pokazuje potpunu nesposobnost planiranja i organizacije rada unutar vladajuće većine. I upravo je to najjasniji pokazatelj destruktivnog, vaninstitucionalnog djelovanja ove oktroisane, kleptomanske vlasti.

Iako je Program rada predvidio donošenje ključnih zakona i strategija i precizno odredio rokove, Skupština je te obaveze zanemarila i u propisanim rokovima nije razmatrala ni usvojila sljedeće zakone i strategije:
1. Amandmani na Ustav Kantona Sarajevo – rok: april
2. Zakon o Vladi Kantona Sarajevo (Nacrt) – rok: april
3. Zakon o komunalnoj policiji (Prijedlog) – rok: mart
4. Zakon o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo (Nacrt) – Rok: april
5. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u Kantonu Sarajevo (Nacrt) – rok: april
6. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (Nacrt) – rok: april
7. Zakon o dualnom obrazovanju (Nacrt) – rok: april
8. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o naučnoistraživačkoj djelatnosti (Prijedlog) – rok: april
9. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju (Nacrt) – rok: mart
10. Strategija prema mladima za period 2024.–2030. (Prijedlog) – rok: april
11. Strategija razvoja visokog obrazovanja (Nacrt) – rok: april

Problem je što kleptomanska koalicija na vlasti ne koristi mehanizam većine da unaprijedi standard građana, već da osigura političku dominaciju i kontrolu nad institucijama, te namiri svoj uski krug stranačkih prvaka, njihove rodbine i odabranih prijatelja. U tom procesu zakoni se ne donose, strategije se ne usvajaju, a obećane reforme ostaju samo floskule iz predizbornih kampanja. A ono što se usvaja, ne usvaja se na temelju razvojnih programa ili potreba građana, već da bi se završili poslovi uskih interesnih grupa vezanih za stranačke oligarhije.

Neispunjavanje programskih ciljeva od strane aktuelnih vlasti u Kantonu Sarajevo nije puki administrativni propust, već je eklatantan primjer i ogledalo dosadašnjeg rada i političkog djelovanja stranaka Trojke. Uopće je nebitno da li je državni, entitetski ili kantonalni nivo u pitanju, ova politička garnitura kleptomana nastavlja s praksom kršenja pravnih normi definisanih zakonima i ostalim pravnim aktima, zloupotrebom mehanizma većinskog odlučivanja.

Pravna država počiva na poštivanju zakona i programa koji se usvajaju. I to je najznačajniji evropski standard zbog kojeg Evropska unija danas i jeste to što jeste. A to je upravo zahvaljujući pravnoj sigurnosti koju ovakva politička kultura osigurava društvu, koje se u takvom okviru nesmetano razvija.

U slučaju Kantona Sarajevo, pisana pravila ostaju samo mrtvo slovo na papiru onog trenutka kada se, kroz različite lične talove i rastaljivanja, nađe 18 zlatnih ruku koje će, u skladu sa stranačkom direktivom, pregaziti sve pisane propise, pa čak i donijeti odluke suprotne zakonima i usvojenim programima. Dakle, ovdje se sve može, samo kad se zlatne ruke slože!

Većina od 18 zastupnika, uz saglasnost stranačkih lidera, na taj način postaje instrument za pravno nasilje nad cijelim društvom, u kojem se normativna akta usvojena u Programu rada jednostavno ignorišu bez ikakvih posljedica. Ovo nije samo kršenje političkog dogovora sa građanima koji su im ukazali povjerenje, već suštinsko razaranje temelja pravne države, razaranje institucija i razaranje same suštine moderne političke zajednice.

U društvu gdje je dovoljno da se nađe 18 plaćenih ruku za donošenje odluke suprotne pravnim normama, pravna sigurnost postaje iluzija. U takvom društvu građani ostaju bez garancija da će zakoni koji regulišu njihova prava i obaveze biti doneseni i primijenjeni na vrijeme. I jedina logična posljedica i proizvod takvog sistema i načina rada i jesu opskurni politički mafijaši poput Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Kada postane moguće da se zakoni mogu gaziti prostim kupovanjem ruku u kantonalnoj Skupštini, to više nije demokratski poredak već izrugivanje demokratije. Pravna nesigurnost, manjak odgovornosti i nepoštivanje vlastitih programskih obaveza direktno urušavaju povjerenje u institucije, stvarajući haos i beznađe kod građana.

I tu se trebamo prestati pitati kako je moguće da Milorad Dodik radi ovo što radi, kada se istovjetan proces odigrava u institucijama Kantona Sarajevo. Principi su isti, samo su taldžije različite i imaju malo više problema da se usaglase oko raspodjele tala.

A kada vlast ne poštuje svoje planove građani ne trebaju imati iluziju da će poštovati njihova prava ili se baviti njihovim potrebama. Danas je to jasno svakome ko živi u Bosni i Hercegovini i jedan od ključnih razloga zašto ljudi odlaze odavde.

Sasvim logična posljedica ovakvog kleptomanskog načina rada danas je Vlada KS kompromitovana krivičnim procesima protiv ministara i direktora javnih preduzeća. Građani su očekivali borbu protiv korupcije, efikasniju upravu i ubrzani razvoj, a dobili su urušene institucije i afere koje su paralizirale rad i izvršne i zakonodavne vlasti na svim nivoima.

Ispalo je da im je „uvaljen“ jeftin i nekvalitetan proizvod, ali sa jakim američkim marketingom. Zato se ne čudite što nam je danas i životni standard u skladu s kvalitetom proizvoda kojeg ste kupili na izborima. Idući put birajte pametnije!