NI VLAST, NI OBRAZ Od moralne vertikale do rezervne opcije: Kako je NES sam sebe poništio?

Piše: A. Čorbo-Zećo

Ljudi vjeruju onima čije postupke i stavove mogu predvidjeti. U politici, dosljednost nije luksuz, to je osnova političkog integriteta. Kada politička stranka danas govori jedno, a sutra radi suprotno, birači gube povjerenje, jer više ne znaju da li glasaju za ideje, principe ili za kratkoročnu taktiku i lične interese pojedinaca.

Jedan od najočitijih primjera ove političke pojave u posljednjih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini je Narodni evropski savez (NES). Stranka koja je nekada važila za zdrav glas na političkoj sceni, sposobnu da se nametne kao korektiv i alternativa na višim nivoima vlasti, danas se sve više percipira kao primjer političkog oportunizma i nesnalaženja.

NES je, barem deklarativno, ostao je van vlasti nakon formiranja aktuelne koalicije na federalnom i državnom nivou. Svoju opozicionu ulogu su pravdali principijelnim razlozima, jer nisu mogli prihvatiti činjenicu da je prilikom formiranja vlasti privremeno suspendovan Ustav Federacije, niti su bili spremni sarađivati s SNSD-om i Miloradom Dodikom, kojeg su jasno označili kao političkog aktera suprotnog svim državnim interesima.

Ova retorika donijela im je određeni nivo povjerenja u javnosti, posebno kod onih građana koji su izgubili vjeru u "stare" stranke, ali su i dalje tražili političku opciju koja drži do principa.

NES je na toj osnovi počeo graditi vlastiti imidž ozbiljne, državotvorne stranke, a ne samo lokalnog faktora u USK, nego nekoga ko može igrati važnu ulogu i na nivou Federacije, pa i države. Međutim, vrlo brzo se ispostavilo da taj imidž nije izdržao prvi ozbiljan test političkog interesa.

Onog trenutka kada je SDA formirala novu većinu u Vladi USK (što također nije bilo politički korektno), bez NES-a, počeo je zaokret. NES se počinje taktički približavati "Trojci" (SDP, NiP, Naša stranka), iako ih je do juče kritikovao za saradnju sa SNSD-om i način na koji su formirali vlast. Jasno je bilo da im je vlast u USK, gdje su decenijama duboko ukorijenjeni, daleko važnija od principijelne opozicije na višim nivoima.

Taj zaokret nije bio slučajan, već pažljivo tempiran. Od ručka koji je organizovao Elemedin Konaković za bošnjačke stranke, NES je krenuo u seriju političkih manevara pokušavajući se pozicionirati kao faktor koji je koristan i jednima i drugima. No, upravo u toj igri neutralnog posrednika izgubili su ono što je za svaku političku stranku ključno povjerenje.

NES je pokušao zadržati uticaj u USK, a istovremeno se približiti vladajućoj većini na federalnom nivou. U praksi, to je značilo da su u ključnim trenucima, iako formalno opozicija, dizali ruke za odluke koje su odgovarale Trojci. Glasali su, između ostalog, za izbor Zorana Krešića u Upravni odbor FTV-a, odluku koja je naišla na žestoke kritike javnosti.

Takođe su, prema dogovoru s vlašću, pomogli da se zaključci Odbora za boračka i invalidska pitanja skinu s dnevnog reda Predstavničkog doma, i to po direktnoj želji premijera Nermina Nikšića.

Dok su demonstrirali svoju političku 'fleksibilnost', NES je zapravo sam sebi iskopao jamu. Pokazali su da su spremni pregaziti sopstvene stavove zarad sitnih, dnevnih dobitaka. Ali problem sa takvom taktikom je što ona ne funkcioniše dugoročno jer vladajući partneri ne žele nesigurne saveznike, a birači ne opraštaju prevaru.

NES je trenutno u situaciji političkog vakuma nema vlast u USK, nema ulogu na višim nivoima, a ono što je imao impozantnu reputaciju principijelne opozicije izgubio je sopstvenim potezima. Oslanjali su se na nadu da će moći zadržati vlast barem u kantonu, a zauzvrat pokazati kooperativnost prema Trojci na federalnom nivou. Umjesto toga, izgubili su i jedno i drugo.

Političke partije ne padaju zato što naprave pogrešnu procjenu. Padaju kada izgube svoj identitet. NES više ne zna šta želi da bude opozicija, partner vlasti, lokalni igrač ili državni faktor. A ako to ne zna ni sama stranka kako da to znaju njeni birači.