Kažu da gromovi nigdje na području bivše Jugoslavije ne udaraju tako snažno kao uz dalekovod pored Trebišnjice

(Patria) - Rijeka Trebišnjica najveća je ponornica u kršu Dinarida, a nekada se čak smatrala i najvećom svjetskom ponornicom.

Njen nadzemni tok dug je gotovo stotinu kilometara (96,5), a ukupna joj je dužina 187 kilometara, piše Punkufer.

Trebišnjica protječe najvećim svojim dijelom kroz Hercegovinu, a manjim i kroz Hrvatsku i Crnu Goru.

Izvire na skoro 400 metara nadmorske visine u blizini Bileće i površinskim tokom putuje prema sjeverozapadu, ponirući u Sedlarima, a ispod zemlje nastavlja svoj put u suprotnom smjeru.

Dio je razgranatog kompleksa podzemnih i nadzemnih rijeka koje se na kraju ulijevaju u Jadransko more.

A prije nego li stigne do mora, ulijeva se negdje u podzemnom mraku u jednu od najkraćih rijeka na svijetu - Rijeku dubrovačku ili Omblu, dugu tek tridesetak metara.

U svom imenu Trebišnjica čuva drevnu praslavensku riječ "trjeba", koja se odnosila na žrtvu i na žtrvenik, koja otkriva njeno snažno kulturološko značenje.

Nekada se smatrala svetom rijekom, a uz njen tok brojni su ljudski tragovi koji sežu i do četrdeset hiljada godina u prošlost.

No, od prahistorije i arheoloških iskopavanja, tumula i ranokršćanskih spomenika, nijedno vrijeme nije na nju utjecalo kao ono najnovije.

Da se ispravimo, naravno, nije je promijenilo vrijeme, nego - čovjek.

Od početka dvadesetog stoljeća, on se svim silama trudio da ovu tipičnu kršku rijeku, nepredvidljivu i divlju - ukroti i zauzda.

Kako Trebišnjica većim dijelom svog nadzemnog toka protječe Popovim poljem, svojim čestim izlijevanjem i divljom naravi činila je mnogo štete stanovnicima tog kraja.

Još se u doba Austro-Ugarske o njoj govorilo kao o problemu koji treba "riješiti", a prvim su se uplitanjima u njen tok širili ponori kako bi se povećala protočnost.

Trebišnjica se tim pokušajima ismijavala i ne sluteći da će druga polovina 20. stoljeća zauvijek promijeniti njen izgled i karakter, zauzdati je silom i - sedirati.

Šezdesetih godina izgrađena je hidroelektana s akumulacijom na području Miruše, danas poznata kao Bilećko jezero.

Bila je to prva od četiri (a planiranih sedam) elektrana, a dio je rijeke kasnije umrtvljen i u Trebinjsko jezero.

Kako se mijenjala rijeka, mijenjao se i život u njoj i oko nje. S njenim krškim duhom nestao je i krški život u njoj, biljke, životinje, čitavi ekosistemi, promijenila se klima.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Trebišnjica je definitivno savladana kada je 67 kilometara njenog korita, od Trebinja do Hutova blata na sjeverozapadnom kraju Popovog polja - betonirano.

Domaći je ljudi takvu smatraju korisnijom… a ona, zaustavljena u svojem kanalu, začepljenih ponora, kao i da im ne zamjera. Jednako odražava oblake kao i kada je bila divlja i sveta rijeka.

Samo kao da se zaboravljeni gromovnik Perun još ponekad divljački ljuti na njene tamničare. Kažu, naime, da gromovi nigdje na području bivše nam države ne udaraju tako snažno kao uz dalekovod u dolini u gornjem dijelu toka uspavane Trebišnjice.