U Vitezu održana tribina 'Zločin u Ahmićima: Historijski kontekst presude i važnost pamćenja'

(Patria) - U Kino sali u Vitezu održana je naučna tribina pod nazivom „Zločin u Ahmićima: Historijski kontekst, presude i važnost pamćenja“.

Tribinu je organizovao Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, u saradnji s Udruženjem građana žrtava rata ’92–’95 „16. april Ahmići“ i BZK „Preporod“ Vitez. Tribina je organizirana povodom 32. godišnjice stravičnog zločina koji je HVO počinio nad bošnjačkim stanovništvom Ahmića, Donje Večeriske i drugih naselja općine Vitez.

U okviru tribine o temama vezanim za zločin govorili su dr. sc. Muamer Džananović, direktor Instituta, i dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, viša naučna saradnica Instituta. Tribinu je moderirao Damir Bešić, predsjednik BZK „Preporod“ Vitez.

Dr. sc. Muamer Džananović u svom izlaganju govorio je o detaljima zločina, fokusirajući se na negatorski narativ u konkretnom slučaju zločina u Ahmićima. Naveo je brojne primjere negiranja i revizionizma već u prvim danima nakon što je čitav svijet vidio razmjere monstruoznih zločina u Ahmićima. Ovi pokušaji su dolazili s političkog vrha, od Franje Tuđmana, predsjednika Hrvatske, do presuđenih ratnih zločinaca odgovornih za ovaj zločin, koji su na sve moguće načine pokušavali skinuti odgovornost sa sebe i HVO-a. Također je u svom izlaganju istakao neke pozitivne i negativne primjere memorijalizacije zločina nad drugim narodima, kao primjere iz kojih treba izvući pouke. Džananović je, između ostalog, rekao:

“U vremenu u kojem se sistematski nastoji relativizirati i potisnuti istina o zločinima počinjenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, vi u Ahmićima predstavljate svijetli primjer onoga što se popularno naziva 'kulturom pamćenja'. Održavanje memorije o nevinim žrtvama, suprotstavljanje revizionizmu i njegovanje istine nisu samo moralna dužnost prema prošlosti, nego i nasušna potreba naše sadašnjosti i budućnosti. Zločin u Ahmićima, iako dokazan i presuđen pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, i dalje se pokušava prikazati kao incident ili zamagliti lažnim narativima. Revizionizam, bilo da dolazi iz političkih centara Hrvatske ili iznutra, iz Bosne i Hercegovine, predstavlja otvoreni napad na istinu, pravdu i dostojanstvo žrtava. Zato je važno da ustrajemo u borbi protiv negiranja i umanjivanja zločina, jer ta borba nije samo pravna i historijska, nego duboko moralna. Revizionističke politike koje danas slave presuđene ratne zločince, negiraju genocid, promovišu knjige koje falsifikuju prošlost, zapravo stvaraju ambijent u kojem se zločin ne osuđuje nego nagrađuje. U takvom ambijentu poruka novim generacijama nije 'nikad više', nego 'može se opet'. Upravo zato, naš rad – i naučni i institucionalni, ali i vaša posvećenost na lokalnom nivou – ima neprocjenjivu vrijednost. Naše sjećanje nije samo čin pijeteta, ono je akt otpora i garancija da budućnost neće biti sagrađena na zaboravu.”

Dr. sc. Zilha Mastalić Košuta u svom izlaganju analizirala je sistemsku pozadinu i brutalnu realizaciju zločina nad Bošnjacima u Ahmićima i okolnim mjestima 16. aprila 1993. godine. Detaljno je iznijela pripreme, propagandnu kampanju i sam čin zločina, koji je uključivao masovna ubistva, paljenje bošnjačkih kuća i planiranu likvidaciju civila – uključujući žene i djecu – s ciljem stvaranja teritorijalnog kontinuiteta pod kontrolom HVO-a. Izlaganje je završila kontekstualizacijom zločina kroz prizmu odgovornosti osuđenih ratnih zločinaca, ukazujući na njegovu sistemsku prirodu i presude koje su uslijedile pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Mastalić Košuta je, između ostalog, istakla:

“U Ahmićima je ubijeno 116 osoba. Ubijeni stanovnici bili su najvećim dijelom stariji ljudi, žene, djeca i dojenčad. Spaljivane su kompletne porodice. Ubijeno je 17 djece, među kojima i beba od tri mjeseca. Petero djece nije se moglo prepoznati na prvoj identifikaciji zbog masakriranja i spaljivanja leševa. Neka djeca su prije ubistva najsvirepije mučena… Zločin u Ahmićima je izuzetno težak ratni zločin i jedan od najmonstruoznijih zločina nad bošnjačkim stanovništvom, izvršen planski, organizovano i sistematski. Zločin u Ahmićima poslužio je i da se podstakne 'humano preseljenje stanovništva' za razmjenu i homogenizaciju teritorija između Hrvata, Srba i Bošnjaka, u svrhu podjele Bosne i Hercegovine, dogovorene između Tuđmana i Miloševića, odnosno Karadžića i Bobana. Primarna svrha zločina bila je da se istrijebe Bošnjaci s tog područja, što potvrđuju ubistva, paljenje njihove imovine i stoke, a dio njih je zatočen u logorima ili deportovan.

Konačni cilj tih djela bio je širenje straha među stanovništvom, kako bi pripadnike te konkretne etničke grupe zauvijek odvratilo od povratka u njihove domove. Napad nije bio tek pojedinačni incident ili nešto do čega je došlo bez odobrenja, i što je izvršila neposlušna frakcija HVO-a ili Vojne policije. Radilo se o dijelu opće kampanje u dolini rijeke Lašve, čija je namjera bila da se kroz sistematski i rasprostranjeni napad postigne istrebljenje Bošnjaka i promjena demografske strukture, što je bio preduslov za neograničenu dominaciju Hrvata na tom području.”

Tribina je bila dio zvaničnog programa obilježavanja 32. godišnjice zločina, pod pokroviteljstvom dr. Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Refika Lende, potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, i Vlade SBK.