Naša stranka kao malarični komarac na državotvornom tkivu: Narandžasti Čovićev insekt ili mi – izbor je jasan!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Naizgled su najnebitniji politički projekat, koji se već više od decenije bavi, za bosansko-balkanske prilike, trivijalnim pitanjima. U državnoj su vlasti, iako bez Fude iz Zenice ne bi imali mogućnost napraviti klub. Toliko mali u kontekstu predstavničke demokratije, a opet u stanju nanijeti štetu kao malarični komarac.

U suštini, to i jeste bit postojanja projekta nazvanog Naša stranka – biti malarični komarac koji će moć crpiti iz bosansko-bošnjačkog političkog tkiva, a paralelno to tkivo slabiti i trovati.

Od tog projekta davno su se ogradili oni koji su ga osnivali, jer su mislili da će NS biti mehanizam za dolazak na vlast kulturnjaka iz kruga sarajevske FGR. Međutim, nije mnogo vode proteklo, a kontrolu nad tom njihovom Našom strankom preuzele su sjene koje su je pretvorile u malaričnog komarca za Bošnjake.

Uoči Općih izbora u ozbiljnim se krugovima govorilo kako kadrovi Naše stranke u Sarajevu rade za predsjedničku kandidatkinju Dragana Čovića – Borjanu Krišto. Zato iole upućenima nije bilo iznenađenje kada je Krišto pobijedila na jednom biračkom mjestu u sarajevskom naselju Švrakino.

Danas skoro da i nema dileme kako su sjene koje kontrolišu politički projekat obojen u narandžasto zapravo usmjerile njihovo djelovanje u dva pravca s istim ciljem. Na prvom pravcu Naša stranka pokazala se izuzetno efektivnom za razvaljivanje nekada najbogatijeg i najrazvijenijeg dijela Bosne i Hercegovine – Kantona Sarajevo.

Njihova dva premijera su u dva mandata toliko razbila najbogatiji kanton da je on došao u poziciju prosjačkog štapa, s koje reducira prava kojima su se isti ti „Našisti“ hvalili prikupljajući poene u predizbornim vremenima.

I na nivou Federacije Naša stranka pokazala je da je sve ono suprotno deklarisanim ciljevima i interesima. Vidjeli smo ih kako zdušno i nepokolebljivo brane pravo na diktaturu u Federalnom parlamentu, kada su pristali na poslovničke akrobacije kojima se gasi glas onog dijela predstavničke demokratije koji se zove opozicija. Robusni su bili i svaki put kada je trebalo odbraniti ustupanje ključnih pozicija Draganu Čoviću ili kroz budžet preusmjeriti ozbiljna sredstva za Hercegovinu, odnosno ratne ciljeve Herceg-Bosne. Nemaju dilema da je Zoran Krešić najbolji izbor za UO RTV FBiH, iako čak i neuki vide kako je riječ o antidržavnom elementu.

Ali, ima li u suštini razlike između Krešića i Naše stranke?

Naravno da nema, samo što je Krešić umotan pod kišobranom HDZ-a pa naglas smije pljuvati po državi i izazivati tenzije, a malarični komarac iz Sarajeva to radi u rukavicama, jer bez glasova patriota, Bosanaca i Bošnjaka, ne bi preživio.

Zato ih ovih dana slušamo kako kažu da oni imaju pravi prijedlog za ispunjenje vječne Čovićeve želje – Izborni zakon s legitimnim predstavljanjem i de facto treći entitet. Motaju to u celofane indirektnog izbora člana Predsjedništva iz FBiH kroz Državni parlament.

- Naša stranka je predložila jedan od modela koji, ja mislim, u ovim sada danima postaje sve privlačniji, a to je indirektni izbor članova Predsjedništva BiH, barem iz Federacije BiH, u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Mi smatramo da bi upravo to, umanjenjem ovlasti članova Predsjedništva – oni bi imali više simboličke, a ne neke ozbiljne zakonodavne ovlasti – bilo rješavanje jedne neuralgične tačke“, rekao je Predrag Kojović.

Nije ovo nebulozni izlet još jednog kaputić političara iz Sarajeva, nego zasigurno osmišljeno i lansirano u vremenu u kojem je Dodik omogućio Čoviću da ucijeni Sarajevo kako bi ostvario svoje ciljeve.

Ali, pošto bi Kojović, u skladu s Čovićevim željama, „barem“ iz FBiH birao članove Predsjedništva kroz Parlament, najbolje bi bilo da se i Kojović i njegova Naša stranka politički ponište – barem u Federaciji BiH. Pa neka aparthejd i asimetrična rješenja nose kuda god hoće.

Njegov prijedlog apsolutno je nepotrebno analizirati – na prvo čitanje jasno je kako je on u potpunoj suprotnosti s vladavinom prava, demokratijom, konvencijama o ljudskim pravima, evropskim putem, i na kraju krajeva, a i najbitnije – suprotan je interesima svih nas koji ovu državu volimo i ne želimo dopustiti da se dijeli po krvnim etničkim zrncima, onako kako to Kojović i njegovi šefovi iz HDZ-a namjeravaju.

Ono što je jedina moguća sreća u cijeloj priči oko malarične njihove stranke jeste činjenica da Bošnjaci konačno imaju opciju da vide kako je projekat, koji je nekada forsirao LGBT parade i prihvatilišta za kuce i mace, bio samo trik za dolazak do kakve-takve moći. A onda su pokazali pravo, aparthejd lice i definitivno stali uz političke izvođače ratnih ciljeva tzv. Herceg-Bosne, ali i ovih iz entiteta Republika Srpska.

Pred Bosancima, Bošnjacima i svim patriotama koji žele evropsku BiH s vladavinom prava sada je jednostavan izbor. Malarični komarac ubija – ili ga ti zgnječiš, ili te on politički dokrajči.

Nadam se da ćemo shvatiti: samo mrtav komarac – politički mrtav, naravno – ne može nauditi.