Vučić je preživio najveći protest u historiji Srbije, a studenti su oslobodili građane straha od režima

Piše: Armin Sijamić

Sinoć su održani, prema tvrdnjama srbijanskih medija, najveći protesti u historiji Beograda i Srbije. Prema raznim procjenama, između devedeset hiljada i pola miliona ljudi bilo je na ulici. Nakon još jednog protesta Srbija se nalazi tamo gdje je i bila – predsjednik Aleksandar Vučić ima moć da zemljom upravlja onako kako želi, a broj nezadovoljnih građana spremnih na otpor raste.

Vanredno političko stanje u Srbiji, uz kratke prekide, traje od kada je beogradska nacionalistička elita odlučila da sruši Jugoslaviju krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. I onda kada bi stanje u Srbiji bilo na zadovoljavajućem nivou vlast nije propustila priliku da to promijeni, da pronađe neprijatelja, da stvori krizu kod kuće ili u susjedstvu.

Novi talas vanrednog stanja počeo je prije nešto manje od pet mjeseci, kada je pala nadstrešnica na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Vučić se tada predstavio kao odgovorna osoba za sve što se dešava u Srbiji, iako su studenti tražili da institucije, a ne vođa, rade svoj posao.

http://nap.ba/qpost/381885

Srbijanska opozicija ispod Vučićeve nadstrešnice i šutnja velikih sila

Piše: Armin SijamićPočetkom mjeseca Srbija je opet zavijena u crno. U padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu stradalo je četrnaest osoba, a naknadno je preminula još jedna. U slučaju koji je potresao Srbiju otvorena su brojna pit

Beogradski protesti

Sinoćnji skup u Beogradu bio je kulminacija borbe studenata nakon višemjesečnih protesta u nekoliko gradova i nakon što su prepješačili gotovo čitavu Srbiju u namjeri da je oslobode od straha od represivne vlasti. Mnogi su očekivali da će ovaj protest završiti velikim sukobom sa Vučićevim pristalicama i snagama sigurnosti. Ali to se nije desilo. Na prve naznake primjene sile studenti su prekinuli proteste i poručili građanima da se raziđu i da ovo više nisu njihovi protesti.

Mnogi srbijanski mediji i učesnici protesta tvrde da je upotrijebljen „zvučni top“. Emitujući snažnu buku uređaj izaziva bol, panične reakcije i tjera ljude na udaljavanje sa mjesta protesta. U mnogim državama uređaj je zabranjen, jer može izazvati trajne posljedice poput oštećenja sluha.

Na press konferenciji koju je održao po okončanju protesta, Vučić je negirao da su organi reda koristili taj uređaj i optužio demonstrante za nasilje, da su napali njegove pristalice ispred zgrade Predsjedništva Srbije, a među kojima su i bivši pripadnici zloglasnih Crvenih beretki. Rekao je da će zbog toga neki biti procesuirani i da će platiti štetu koji su prouzrokovali, između ostalog i na traktorima koji su raspoređeni oko kampa gdje su danima boravile njegove pristalice.

Vučić je rekao da je je sinoć lakše povrijeđeno 56 osoba i da su 22 osobe uhapšene. Pored tvrdnji, za koje nije dao dokaze, da iza protesta stoje strane sile koje žele „obojenu revoluciju“ i rušenje njegove vlasti, Vučić je rekao da je protest bio veliki i da je razumio poruku građana.

Studentski uspjeh i stanje u opoziciji

Nema sumnje da je Vučić razumio poruku, odnosno da je sve pažljivo pratio. Studenti su pokrenuli neku vrstu narodne pobune. U koloni prema Beogradu pridružili su im se poljoprivrednici, prosvjetni radnici, bajkeri, vojni veterani i mnogi drugi.

To je pobuna ljudi koji žive više od decenije u zemlji u kojoj je Vučić, kao predsjednik i
premijer, nebrojno puta izašao izvan svih ustavnih i zakonskih okvira. Uspjeh studenata je veći zbog činjenice da nisu imali podršku neke velike sile, odnosno da je Vučić imao podršku Zapada.

http://nap.ba/qpost/387176

Slučaj Vučić: Koliko košta podrška Zapada?

Piše: Armin SijamićOd prošle sedmice Naftna industrija Srbije (NIS) nalazi se pod prijetnjom američkih sankcija. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić to je najavljivao mjesecima, a vlast se pripremala za scenarij raskida veza sa Moskvom u oblast

Organizacija Arhiv javnih skupova procijenila je da je sinoć na protestima bilo „između 275.000 i 325.000 ljudi uz mogućnost da je taj broj i veći“, da su se ljudi okupljali širom Beograda i da zbog toga nije moguće odrediti tačan broj. Ako znamo da je posljednji popis stanovništva u Srbiji 2013. godine pokazao da prosječno domaćinstvo u toj zemlji ima 2,55 članova, to znači da su studenti samo po tom osnovu skupili oko milion birača oko nekog političkog stava.

Ovaj fantastičan uspjeh u mobilizaciji građana je impresivniji i zbog činjenice da je Srbija godinama u medijskom mraku, da je nasilje prema neistomišljenicima gotovo pa dozvoljeno i da su tamošnji izbori sa brojnih adresa ocijenjeni kao neregularni. Navodnoj upotrebi takozvanog „zvučnog topa“ treba dodati i medijske izvještaje da je Srbija kupila kineske kamere za praćenje i prepoznavanje lica te špijunski softver iz Izraela kojim prate novinare, aktiviste, opoziciju...

Vučić nije pokleknuo pred zahtjevima studenata. Iluzorno je bilo očekivati da će predati vlast u strahu od mirnih građana. Štaviše, poručio je više puta da ga moraju ubiti da dobiju „prijelaznu vladu“, koja bi poslije po logici stvari Srbiju pripremala za izbore, iako to studenti nisu tražili.

Prekidom masovnog protesta u Beogradu studenti su poručili opoziciji da mora voditi pobunu. S obzirom na stanje u opoziciji, Vučić može biti sretan. Opozicija sa podjelama i pogrešnim odabirom lidera neće pobijediti. Drugim riječima, u opoziciji mora doći do promjena, ili će Vučić i dalje biti jedina važna politička figura u Srbiji. Mirna okupljanja građana Vučiću ne znače mnogo i utisak je da se ne bi povukao sa vlasti ni kada bi svi stanovnici Srbije izašli na proteste.

Ipak, studenti su uzdrmali Vučića i Srpsku naprednu stranku. Veliki broj ljudi se oslobodilo straha od vlasti, a što se moglo vidjeti širom Srbije. To je važna činjenica obzirom da je opozicija u Beogradu uspjevala da u nekoj mjeri parira Vučiću, ali u ostatku Srbije to nije bio slučaj. Najveće opozicione stranke u mnogim dijelovima Srbije gotovo da ne postoje.

Studenti su protestima i proglasima ispisali politički program, a istraživanja pokazuju da više od osamdeset posto građana Srbije ih u tome podržava. To otvara prostor da neko preuzme taj program i sa prihvatljivim kandidatima izađe na izbore kojima bi prethodile promjene izbornih uslova. Ukoliko se to ne desi brzo, ova velika pobuna naroda mogla bi biti ugašena kao i neke ranije.

Sa druge strane, Vučić sada ima dvije opcije. Prva je nastavak dosadašnje politike i stalno kreiranje neprijatelja i kriza, a druga je promjena politike unutar Srbije i izvan njenih granica. Zamor od takve politike pokazao se i u Beogradu, iako su se mnoge bitke vodile daleko od tog grada.