Bošnjaci, mijenjajte ‘bager’ i ‘gumicu’ za kvalitetne političke kondome: Ponove li vam se Abdić i Konaković, nemate šanse!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Društvenim mrežama se nakon skoro svakog gostovanja šefa bh. diplomatije Elmedina Konakovića u medijima, a to je prilično često, pojavljuje jedno prilično nekorektno poređenje.

Tako je bilo i nakon posljednjeg pojavljivanja Konakovića na Face TV kada su, ko zna koji put, uslijedila poređenja s Fikretom Abdićem. Na tim mrežama Konakovića podvode pod nadimak “Abdić sa Soukbunara”.

No, to je prilično pogrešno i nekorektno poređenje, koje u isti rang stavlja ove dvije društveno-političke pojave. Prije svega, Fikret Abdić je na prvim višestranačkim izborima u Republici Bosni i Hercegovini osvojio milion glasova. Elmedin Konaković, njegova stranka i blok kojem pripada nisu se zajedno približili toj brojci u tri izborna ciklusa.

Fikret Abdić je prije politike bio ekonomski mag koji je stvorio i podigao kompaniju Agrokomerc na nivo jugoslovenskih, danas bi rekli regionalnih razmjera. Ta kompanija hranila je hiljade ljudi. Elmedin Konaković imenovan je na premijersku poziciju u KS početkom 2015. godine kao pripravnik, jer je diplomirao krajem 2014. godine. Prije toga je neuspješno vodio mikro firmu i pokušavao postati načelnikom Općine Centar. Istina, sumnja se da je Konaković dio vrha mreže narkokartela Tito i Dino. Sumnje još nisu dokazane.

Dakle, neuporediva je politička težina poređenja Konakovića i Abdića, koja bi da nije zločinačkog puta tvorca Agrokomerca, bila rigidna.

I da, čak i Abdićev pokušaj secesije dijela Bosne i Hercegovine nije u rangu Konakovićevog uspješnog razvaljivanja patriotskog političkog bloka, koji se ni u najvećoj postdejtonskoj krizi nije uspio okupiti oko odbrane države.

Stoga Konakoviću ne treba podizati cijenu, njega vrijedi slušati i na dijelove razlagati njegove političke nebuloze koje često imaju ozbiljne posljedice na državu Bosnu i Hercegovinu.

A upravo je Konaković svojim populističkim spinovanjem i marifetlucima bio pokretač loše strategije projekta Trojka da se Milorad Dodik ukloni iz državne vlasti. Početkom godine Konaković nam je najavljivao kako će “gumicom” obrisati Dodika i SNSD, a potom ih “bagerom” ukloniti.

Koliko ima smisla u njegovom djelovanju i djelovanju Trojke pokazuje činjenica da se državni sekretar SAD Marco Rubio morao umiješati u smirivanje krize koju su sarajevski trikolori namjestili kao pogodan teren secesionisti Dodiku. Jer, nakon što su bez ozbiljnog plana smijenili Nebojšu Radmanovića iz kolegija Predstavničkog doma PSBiH, Bosna i Hercegovina dovedena je u predratno stanje.

Na kraju je Dodiku presudio Sud BiH, a presudu potvrdio Rubio, što je Konaković spinovanjem neuspješno pokušao predstaviti kao svoj i uspjeh Trojke.

No, u bespućima njihovog spinovanja, Konakoviću se ponekad omakne i rečenica onog što stvarno misli, pa nam je sinoć kod ahbaba Senada H. poručio da je on raspoložen za saradnju s opozicijom iz RS, čak i SNSD-om bez Milorada Dodika. Uz to je pozvao Dodikove operativce, od Viškovića i Cvijanović do Stevandića, da se vrate normalnom životu i poslovima, amnestirajući ih za pokušaj državnog udara. Onog državnog udara kojem je uveliko kumovao.

Kumovao je Konaković i još jednoj opasnosti po Bosnu i Hercegovinu, koju je diplomatski analitičar Fuad Đidić jutros nazvao “imperijalnom ambicijom Viktora Orbana”.

Konakovićeva nesreća je što nismo svi u javnom prostoru liječeni ovisnici USAID sredstava, pa pamtimo kad je putovao u Budimpeštu i dovodio Mađare u Sarajevo. Tada ih je dozivao s “dragi prijatelji”, dogovarao da nam školuju diplomate i pomognu na evropskom putu.

Danas se vrh države mora boriti s porukama Konakovićevih mađarskih prijatelja da im je Bosna u kratkom dometu, a sve to dok Mađari igraju ozbiljnu ulogu u EUFOR-u.

No, Konaković nam gebelsovskom metodom pokušava kolektivno usaditi amneziju pričom o nastavku evropskog puta Bosne i Hercegovine, fondovima i onom famoznom “koliko nam je mladih otišlo”.

A evropski put je mrtav, skinut s aparata, fondovi, čak i Plan rasta, nisu u dometu, a koliko je tek Bošnjaka bilo u situaciji da napusti ili napustilo RS zbog krize kojoj je kum bio upravo Konaković, nije teško pretpostaviti.

Niti jedna vlast do sada, ni vrijeme najlošijeg vladanja SDA, ni najlošije Alijanse, nije proizvela takvu krizu kakvu su Konaković i pajdaši iz Trojke proizveli za samo dvije godine vladanja državom. Koliko je to loše, možda najbolje opisuje sektor državne sigurnosti gdje faktički na rukovodećim kadrovima nema Bošnjaka koji bi u slučaju “ne daj Bože” djelovao patriotski.

I na kraju, kada sagledamo stanje u FBiH, gdje su od Elektroprivrede i drugih kompanija napravili gubitaše, gdje nas zadužuju na svakom koraku, ako pogledamo Kanton Sarajevo koji je zaglibio u budžetskom minusu i korupciji, jasno je da Bošnjaci moraju zamijeniti “bager” i “gumicu” za kvalitetan kondom.

Jer, ponove li im se u budućnosti Abdić ili Konaković, bit će na ozbiljnom putu autodestrukcije. I sada su dobrano na tom putu!