


(Patria) - Uvodničar ovosedmične sesije kruga 99 je dr. sci. Amir Šelo, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave HNK na temu IZAZOVI SECESIJE U MODERNIM USTAVNIM SISTEMIMA.
"Moderna demokratska država je društvena vrijednost koja zaslužuje i traži pravnu zaštitu.
Zaštita demokratske i ustavne države proizilazi iz zaštite koja se daje njenim građanima, jer pojedinac se može samo održavati i ostvarivati svoja osnovna prava unutar pravilno funkcionalnog ustavnog i političkog okvira. Nema sumnje da je interes društva da zaštiti ustavnu demokratsku državu. Takva pravna zaštita je posebno značajna u državama sa složenim ustavnim uređenjem.
U savremenoj pravnoj nauci ne postoji unificirana definicija složene države. Danas se općenito smatra da složenu državu karakteriše postojanje više nivoa vlasti, postojanje sastavnih, konstitutivnih elemenata složene države koji imaju određen stepen samostalnosti.
Složena država, najšire gledano, označava državu koja se sastoji od više političko – teritorijalnih jedinica. Tokom historije pojavljivalo se više oblika složenih država: personalna unija, realna unija, konfederacija i federacija. Unije, kao i konfederacije u klasičnom smislu, više ne postoje. U novijoj pravnoj teoriji u složene države se ubrajaju federacije i regionalne države.
U složenim državama najznačajnije pitanje jeste supremacija saveznog/federalnog ustava, te se u takvim okolnostima može pojaviti i pitanje secesije subnacionalnih entiteta. Praksa sve više pokazuje da su ustavno pravo i djelovanje ustavnosudskih organa (vrhovni/ustavni sudovi) puno efikasniji od institucija internacionalnog prava u rješavanju ovih izazova.
Tu se jasno i vidi značaj ustavnog prava kao osnovne grane unutrašnjeg javnog prava. U velikoj većini svjetskih, odnosno evropskih ustava secesionistički su pokreti stoga ili zabranjeni izričito ili prešutno, što nameće zaključak da su secesije „protuustavne“ u modernim demokratskim državama.
Vrhovni sud Kanade presudio je da Quebec nema pravo na unilateralnu secesiju od Kanade prema Ustavnom aktu Kanade, kao ni po standardima internacionalnog prava. Secesija Quebeca dovela bi u opasnost veze iskovane između ljudi u provincijama i teritorijama Kanade i zasnovane na zajedničkim vrijednostima koje uključuju federalizam, demokratiju, vladavinu prava, konstitucionalizam i poštivanje manjina.
Referentna presuda Vrhovnog suda koja se odnosila na secesiju Quebeca je poslije presude oko patrijacije Ustavnog akta Kanade najvažnija presuda Vrhovnog suda, koja je potvrdila da pokrajine nemaju svoj suverenitet, nego se isključivo vezuje sa supremaciju Ustavnog akta Kanade.
Presuda Vrhovnog suda Kanade je imala transnacionalni značaj jer su se brojne druge složene države i internacionalne institucije koristile pravnim standardima iz ove presude u rješavanju izazova secesionizma.
Ustav Španije zasniva se na neraskidivom jedinstvu španske nacije, zajedničke i nedjeljive domovine svih Španaca. Ustavom Španije nije dozvoljeno pravo na narušavanje jedinstva španske nacije, te je u vezi s tim afirmisano i krivično zakonodavstvo koje ne dozvoljava protupravnu secesiju od Španije.
Sa aspekta federacije i regionalne države kao oblika modernih složenih država, primjer Španije i Kanade predstavlja izuzetan primjer djelovanja ustavnosudskih organa u izazovima po unutrašnji aspekt suvereniteta države. Također, Španija predstavlja i dobar primjer propisivanja cijelog niza krivičnih djela protiv Ustava.
U vremenu u kojem internacionalno pravo ima sve manje odgovora u rješavanju izazova za savremene države, istraživanje uporednih ustavnih sistema može biti i od značaja za izazove kojima se Bosna i Hercegovina susreće. U tom smislu, najznačajniju ulogu ima Ustavni sud Bosne i Hercegovine kao tumač i čuvar Ustava Bosne i Hercegovine. Njegove odluke o paketu secesionističkih propisa entiteta Republika Srpska iz 2024. godine (Zakon o
imunitetu, Izborni zakon i Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi) su od nemjerljive važnosti u očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine", naveo je Šelo.