Trojka je ušla u vlast s Dodikom i Čovićem samo zbog fotelja, danas se spašava na štetu države!

Piše: Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini KS i član Predsjedništva Stranke za BiH

Kada smo prije nešto više od dvije godine pregovarali u Zenici o formiranju vlasti, prijedlog Stranke za BiH je bio da se državna koalicija formira sa opozicijom iz RS-a što je i matematički bilo moguće. Dakle, bez SNSD-a jer nam je već tada bilo jasno da se sa Miloradom Dodikom, tada uveliko ušemljenim u ruske veze i utopljenim u secesionističke priče, nema o čemu normalnom i evropskom pričati, a kamoli raditi.

SNSD je već tada bio slijepa ulica za evropski put naše zemlje, osim za stranke Trojke. Insistirajući na SNSD-u, Elmedin Konaković nam je tada na sastanku mahao telefonom, baš kao što uvijek kada želi skrenuti pažnju sa nečega bitnog, kad obmanjuje širu javnost i maše nekakvim papirima radi uvjerljivosti, navodno pokazujući „poruke ambasadora“ prema kojima SNSD treba biti dio vlasti jer to traže stranci.

Te „poruke ambasadora“ niko nikada od nas prisutnih nije vidio, a u međuvremenu se desila Schmidtova suspenzija Ustava FBiH, što je za nas bilo neprihvatljivo pravno nasilje te smo izašli iz svih tih pregovora i kombinacija, a uletio rezervni ešalon, kupljene ruke Rame Isaka i ostatka HNS-a.

Posmatrajući te pregovore iz perspektive kasnijih dešavanja jasno mi je da su nas tada lagali u oči, te da je koalicija sa HDZ-om i SNSD-om već bila dogovorena, kao i raspodjela ministarskih fotelja radi kojih su i ušli u ovu slijepu ulicu sa SNSD-om i HDZ-om. Dio tog dogovora bio je i četvrti delegat u Domu naroda PS BiH za SNSD, a kao kompenzaciju Trojka je dobila ministra Hurtića, Bošnjaka iz RS-a u Vijeću ministara BiH.

Dogovor s Miletom i Draganom je upakovan u lijepu priču o evropskom putu, napretku i nikad boljem životu u BiH koju su nam majstori obmane i propagande uspješno prodavali dvije godine, iako u stvarnosti istinskog napretka na evropskom putu i boljitka za naše građane nije bilo.

Napredak i boljitak nisu pozitivni signali iz Brisela i ničim opravdani optimizam evropskih zvaničnika spram evropskog puta Bosne i Hercegovine, koji su obilježili prve dvije godine vlasti ove koalicije. Ti pozitivni signali i optimizam su prije svega rezultat dviju stvari.

Prva je percepcija evropskih zvaničnika o Zapadnom Balkanu kao mekom trbuhu EU i sigurnosnoj prijetnji usljed izraženog malignog, ideološkog rusko-iranskog uticaja u sred Evrope. I tu nimalo ne čudi želja Evropljana da nam pomognu u izgradnji države i funkcionalnih institucija, te nas time integrišu u svoj sigurnosni sistem. To je jedan pozitivan proces u kome se interesi Bosne i Hercegovine i EU poklapaju.

Druga stvar je lobiranje HDZ-a BiH preko Republike Hrvatske, njene diplomatsko-konzularne mreže i njene pozicije kao članice Evropske unije. Ne možemo biti nezahvalni Hrvatskoj za taj dio posla, ali isto tako moramo biti svjesni da interesi HDZ-a BiH nisu baš komplementarni sa interesima Bosne i Hercegovine, njenog napretka i boljitka.

Jedan od očitih primjera je Izborni zakon i politički narativ o rješavanju tog teškog političkog pitanja. Dok se probosanske stranke zalažu za implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava i suštinsko ostvarenje ideala političke jednakosti za sve građane naše zemlje, HDZ lobira za trajno cementiranje etničkih podjela koje, po mom mišljenju, ne može donijeti ništa dobro našoj zemlji. Slažem se tek toliko da moramo poštovati naše različitosti, ali ne možemo i ne smijemo na temelju njih stvarati pravnu nejednakost i aparthejd jer živimo u istoj kući. Prava i odgovornosti u njoj moraju biti jednaki za sve naše građane, bez obzira na etničku pripadnost. Zapravo, to je jedini sadržaj našeg evropskog puta, koji je bez ovoga nemoguć!

SNSD i HDZ otvoreno kažu, u većoj ili manjoj mjeri, da su za održanje statusa quo podjela i trajni aparthejd i oni to ne kriju. To ne vide i ne čuju samo potpuni politički idioti i ljudi koji su spremni da radi par fotelja i finansijskog tala zatvore oči, prave se ludi i pogaze sve političke principe za koje se navodno zalažu.

Upravo to je ono što su uradile stranke Trojke prije dvije godine! Zatvorili su oči pred činjenicama i našom političkom stvarnošću. Pravili su se ludi i usput pogazili sve principe koje su zagovarali, te su zbog par fotelja i finansijskih talova ušli u političku avanturu od koje se ovih dana pokušavaju oprati fiktivnim odbacivanjem koalicije sa SNSD-om.

Kažem fiktivnim, jer ova koalicija postoji sve dok SNSD-ovi ministri sjede zajedno sa ministrima Konakovićem, Fortom i Helezom u Vijeću ministara BiH, a Špirić u Kolegiju Doma naroda PS BiH i donose odluke. Isto tako, nemoguće je ne primijetiti da nasuprot glasnosti iz NiP-a i Naše stranke stoji šutnja iz SDP-a. Gotovo se niko iz SDP-a nije javno oglasio o odbacivanju dojučerašnjeg pouzdanog partnera SNSD-a.

Tako da je današnje lamentiranje i glumljenje žrtava prvaka NiP-a i Naše stranke jednaka laž, kakvo je bilo i Konakovićevo mahanje mobitelom s pričom o navodnim željama stranaca na tadašnjim koalicionim pregovorima u Zenici. Svjesno i proračunato su ušli u koaliciju sa SNSD-om i HDZ-om isključivo zbog fotelja i finansijske koristi za sebe i svoje kumove i jarane. Štaviše, dogovorili su je prije nego što su sjeli da naprave dogovor sa nama, ostatkom tadašnje Osmorke.

I baš kao što je krenula, ova koalicija i završava svoj put na isti način, sa lažima, jer su one njena jedina konstanta i njen jedini proizvod. Tako danas jednako lažu da izlaze iz koalicije jer su konačno spoznali da je Dodik takav kakav jeste, a takav je Dodik isti bio i prije dvije godine. Složit ćete se barem sa mnom da je ovo ipak dug period za spoznaju, posebno za nekoga ko o sebi priča u superlativima glede pameti, sposobnosti, iskustva, obrazovanja, pa čak i visine.

No, prava istina je drugačija i krije se u brojevima. Već su lokalni izbori pokazali da je unutar Trojke jedino SDP doživio rast učešćem u vlasti. Naša stranka je doživjela stagnaciju, a NiP gotovo propao. I to je logična posljedica neispunjenih obećanja u politici, kojoj su podložne male stranke, bez razvijene i razgranate infrastrukture unutar širih koalicija.

Ništa novo ni specifično za Bosnu i Hercegovinu. Tako je i u sportu, gdje svi aplaudiraju novom igraču dok briljira na terenu i ispunjava očekivanja. Onog trenutka kada to nije u stanju vrlo brzo spozna da publiku nije lako prevariti, dok se istovremeno etabliranim igračima, zvijezdama gleda kroz prste, jer od njih klub ima barem ekonomske koristi.

Posmatrajući našu politiku u ovom kontekstu sasvim je jasan ishitreni i nepripremljeni potez SDP-a sa povećanjem minimalne plate u FBiH. Šire, sistemske posljedice odluke donesene na ovaj način su za njene donosioce potpuno nebitne, sve dok grade i održavaju svoj zvjezdani status u očima pauperizirane radničke klase.

Da je zaista tako, očito je iz situacije da su potpuno nepripremljeni ministri iz NiP-a i Naše stranke na Vladi naivno glasali za ovu odluku, da bi je samo dva dana kasnije perjanice ovih stranaka kritikovale jezikom opozicije. U NiP-u i u Našoj stranci su tek tada shvatili da su potpuno namagarčeni te da su puki statisti u sopstvenoj Vladi i koaliciji. Takva uloga je svojevremeno bila namijenjena Stranci za BiH, ali se mi za razliku od njih nismo htjeli odreći naših političkih principa i učešća u procesima u kojima nemamo pravo glasa jer su fotelje prolazne, a sramota pred narodom ostaje vječno. Isti je slučaj i sa evropskim integracijama.

Dok se koalicija na samim počecima nekako i koprcala, više ohrabrena tapšanjima stranaca, milozvucima i obećanim milionima eura iz Brisela, nego sopstvenim radom i rezultatima taj privid harmonije se nekako održavao. Već je prošle godine bilo jasno da je sve stalo i da od evropskog puta nema ništa. Posljednji pokušaj oživljavanja ovog mrtvog konja desio se u novembru prošle godine sa odobravanjem onih miliona iz budžeta za Miletovog kuma. Međutim, gle čuda, Dodik je ostao Dodik i naši vrli manipulatori su došli do tačke u kojoj se više nema šta slagati, a da se ne pobiju sve one bajke koje su do juče servirali jedinom narodu u BiH, istinski željnom promjena i boljeg života, Bošnjacima.

Suočeni sa potpunim porazom sopstvenih zabluda danas se ograđuju od partnera i koalicije koju su sami i isključivo sebe radi kreirali, a nisu morali. Da nisu morali, kao učesnik ovih pregovora, jedan sam od svjedoka. Mnogi će reći Dodik bi tada blokirao sve što može. Da i to je tačno, ali ne bi izgubili gotovo čitav mandat da bi došli na tu istu početnu tačku na kojoj se evo nalazimo i danas. Tada se i moglo reagovati, pregovarati i preslagati, a šta ćemo danas nakon dvije potrošene godine bez ikakvih mjerljivih rezultata i bez operativnog plana kako se izvući iz ovog blata? Ko će danas raspetljati ovu političku krizu u koju su nas ovi politički diletanti uvalili? Razvalili su koaliciju koja je njihova kreacija i doveli institucije države do potpune blokade.

Jedina realna opcija za izlaz iz ove krize biće primjena Bonskih ovlasti. Da li će se to desiti, ostaje tek da nagađamo ili bacamo grah. A u politici to je veoma sklizak i opasan teren koji dovodi do daljnjeg urušavanja sistema i povjerenja građana u politički sistem i samu državu. Da li će Trojka imati snagu da promjenu partnera izvede uz asistenciju HDZ-a, opozicije iz RS-a, a i FBiH jer im sve te ruke sada trebaju?

Iskreno, ne vidim da je ima jer su ocrnili i napravili sebi neprijateljem svakoga ko se nije slagao s njihovim populističkim i amaterskim potezima, a danas očekuju da isti ti ljudi za njih poturaju leđa. Mislim da je ovo epizoda neće se desiti, jer ovi ljudi više nemaju nikakvog političkog kredibiliteta, pa ni koalicionog kapaciteta. Da li će stranci Bonskim ovlastima raspetljati Gordijev čvor i spašavati svoje političko čedo? To ostaje da se vidi, ali uveliko ovisi od stava HDZ-a naspram ove nove Trojkine avanture.

Prema dosadašnjem pravcu djelovanja, teško je očekivati da će Schmidt povući bilo kakav potez suprotan željama Zagreba, a prema prvim reakcijama na odbacivanje vjernog mu druga, Dragan Čović nije bio nimalo oduševljen. Prije da naginje opciji da on i Dodik izbace Trojku. A ko će umjesto njih, tj. da li će SDA uletiti u vlast umjesto Trojke, zaista ne znam. Po mom mišljenju to je najgora opcija po Bosnu i Hercegovinu. S jedne strane se pruža slamka spasa Miloradu Dodiku, a s druge jača antidržavna koalicija SNSD-a i HDZ-a, čime se trajno cementira trenutno stanje haosa i podjele države.

Nakon toga, ni etnički utemeljeni Izborni zakon i treći entitet, kao i percepcija entiteta kao država u državi ne bi bili samo puke fašističke želje, jer u dvojnom zagrljaju SNSD-a i HDZ-a i nema drugih priča. Da ne kažem da se u ovom trenutku u vlast ulazi samo radi fotelja, a upravo svjedočimo tome kako taj nesretni put završava. Nadam se da naši građani sva ova dešavanja budno prate i prepoznaju foteljaški avanturizam i diletantizam u političkom djelovanju.

Naš boljitak i naš evropski put možemo kreirati samo na principima i idejama za koje smo se borili od sticanja nezavisnosti. Sve drugo je farsa u kojoj ćemo dugoročno izgubiti i našu državu i naš identitet. Ući u vlast u kojoj statiraš u kukuruzu i ne utičeš na procese mogu samo foteljaši i politički diletanti koje ništa drugo, osim ličnog bogaćenja ne interesuje. A sa SNSD-om i HDZ-om zajedno svaka koalicija je takva i rezultat joj je stalna politička kriza. Trojci zato trebamo biti zahvalni što nam je to svojim primjerom pokazala.