Prekid vatre u Pojasu Gaze postavlja više pitanja nego što daje odgovora

Piše: Armin Sijamić

Već nekoliko dana mediji širom svijeta pokušavaju odgovoriti ko je pobjednik još jedne runde u okršaju Izraela i Hamasa. Međutim, neka druga pitanja su puno važnija, poput onih šta budućnost donosi Izraelu i Palestini, i zašto je posljednji okršaj trajao gotovo šesnaest mjeseci.

Ovih dana, često navijački, neki mediji i pojedinci pokušavaju dati odgovor na pitanje ko je pobijedio u ratu u Pojasu Gaze. Zavisno od strane koja im je bliža, „presuda“ naginje na tu stranu. Istina je da Izrael nije ostvario ono što je zacrtao na početku rata 7. oktobra 2023., ali je i istina da je Hamasov napad bio uvod u razaranje Pojasa Gaze kakav je rijetko gdje zabilježen.

http://nap.ba/qpost/318379

Napad Hamasa nije bio iznenađenje, već očekivana posljedica odnosa Izraela i Zapada prema Pojasu Gaze

Piše: Armin SijamićNapad koji je Hamas izveo 7. oktobra na izraelsku vojsku i kasnije na civile, podržan drugim grupama i civilima koji su se pridružili, u najvećem broju medija sa Zapada predstavljen je kao teroristički ili kao moguća planira

Pristanak na primirje, a onda i na razmjenu ljudi koji su držani po zatvorima, u dijelu izraelske javnosti doživljen je kao katastrofa. Posebno glasni u osudi premijera Benjamina Netanyahua bili su njegovi krajnje desničarski partneri iz vlasti. Bezazel Smotrich i Itamar Ben-Gvir, očekivano, najglasniji. Smotrich, ministar finansija, prijeti rušenjem vlade ako Izrael ne okupira Pojas Gaze.



Uticaj Washingtona

I prije nego je preuzeo vlast u Bijeloj kući, Donald Trump je sebi pripisao zasluge za primirje koje će se provoditi u fazama i koje kao takvo uvijek može biti prekršeno. Joseph Biden je svojoj administraciji pripisao zasluge, iako je priznao da su u pregovore bili uključeni i Trumpovi ljudi.

Ovaj naprasni dogovor, kada je na terenu sve ukazivalo da prekida vatre neće biti, bio je očekivan ako se osvrnemo na historiju inauguracija američkih predsjednika i sukobe Izraela i Hamasa, odnosno sukoba na Bliskom istoku.

Navedimo dva primjera. Kada je Ronald Reagan preuzimao vlast 20. januara 1981., prethodno na izborima porazivši aktuelnog predsjednika Jimmyja Cartera, Iran je pustio 66 talaca koje je tržao 444 dana. Barack Obama je 20. januara 2009. godine došao na vlast, a Izrael je dan ranije počeo povlačenje trupa iz Pojasa Gaze, nakon što je tamo ubijeno preko 1.200 Palestinaca.

Dakle, nema sumnje da je Netanyahu bio prisiljen na primirje i da je pritisak izvršio Washington koji jedini to može uraditi u slučaju Tel Aviva. Bez najveće svjetske sile iza svojih leđa Izrael bi imao znatno manju snagu.

S tim u vezi navedimo izjavu Bena Saula, eksperta Ujedinjenih nacija za ljudska prava, koji je u decembru rekao da „Njemačka i Sjedinjene Države isporučuju 99% oružja izvezenog u Izrael“, dodajući da su ove dvije zemlje mogle „preko noći“ zaustaviti rat u Pojasu Gaze.

Da su ljudi bespotrebno ginuli u Izraelu, Pojasu Gaze, Libanu, Siriji i Jemenu dokazuju i riječi katarskog premijera šeika Mohammeda bin Abdulrahmana Al Thanija, koji je izjavio za Sky News u petak da je postignuti dogovor u suštini isti kao onaj iz decembra 2023. godine i da je „trinaest mjeseci izgubljeno na pregovaranje o detaljima koji nemaju nikakvog značaja i ne vrijede nijednog života koji smo izgubili u Gazi ili jednog života talaca izgubljenih zbog bombardovanja.“

Podsjetimo, Katar je sa Egiptom i Sjedinjenim Državama bio posrednik u pregovorima između Izraela i Hamasa, a u toj arapskoj zemlji godinama su boravile vođe te palestinske grupe.



Zbrajanje štete

Dok javnosti ne bude objelodanjeno šta se dešavalo iza zatvorenih vrata na pomenutim pregovorima, navedimo samo dio posljedica ovoga rata.

U napadu Hamasa na Izrael ubijeno je oko 1.200 ljudi, a stotine su postali taoci. Pojas Gaze je sravnjen sa zemljom i izvještaji govore da je gotovo svaki objekat oštećen ili uništen, a razmjere razaranja koje je izvela izraelska vojska porede se sa učinkom atomskih bombi bačenih na Japan. Preko 47.000 Palestinaca je ubijeno, preko 110.000 ranjeno. Traga se za desetinama hiljada ljudi. Najveće žrtve u Pojasu Gaze su djeca i civili.

Hiljade ljudi stradale su u Libanu, Siriji, Iraku i Jemenu. U napadima na Izrael stradale su desetine civila, raseljen je sjever te zemlje, privreda i turizam tamo gotovo su ugašeni. Ljudi su stradali i u Crvenom moru u napadima Husa. Broj vojnika koje je izgubio Izrael je tajna, kao i konačni gubici Hamasa, Hezbollaha, (pro)iranskih milicija, iranske vojske, Husa...

Izraelske i vođe Hamasa su na međunarodnim potjernicama, neke države su prekinule diplomatske odnose sa Tel Avivom, a širom svijeta ljudi su izražavali ogorčenje politikom Netanyahua i onih koji ga podržavaju. Izrael se suočava i sa optužbama za genocid.

http://nap.ba/qpost/381662/Potjernica-za-Netanyahuom-Korak-ka-pravednijem-svijetu-ili-kraj-MKS-a

Potjernica za Netanyahuom: Korak ka pravednijem svijetu ili kraj MKS-a?

Piše: Armin SijamićMeđunarodni krivični sud (MKS) prošle sedmice izdao je naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, bivšeg izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta i vođe vojnog krila palestinskog Hamasa Mohammeda Deifa,

Pitanja bez odgovora

I nakon svega pobrojanog ostaje pitanje koje je u srži sukoba na Bliskom istoku već decenijama - da li Palestinci mogu dobiti državu koja bi u miru postojala pored Izraela. Trumpa u njegovom drugom mandatu očekuje i ovo pitanje, ali i jasna rješenja. Biden i Trump su pokazali da Washington može natjerati Netanyahua na dogovor, a u Izraelu postoje brojni glasovi koji decenijama traže mir sa susjedima.

http://nap.ba/qpost/371809/Olmert-i-al-Qudwa-pokazali-su-da-ima-ideja-kako-okonati-sukob-ali-da-trenutno-nema-volje

Olmert i al-Qudwa pokazali su da ima ideja kako okončati sukob, ali da trenutno nema volje

Piše: Armin SijamićBivši izraelski premijer Ehud Olmert i bivši palestinski ministar vanjskih poslova Nasser al-Qudwa prošle sedmice su iznijeli zajednički plan kako okončati rat u Pojasu Gaze i kako formirati palestinsku državu, koja će pos

Hamas oslabljen, ali i dalje postoji. Nedavno je američki državni sekretar Antony Blinken rekao da je Hamas mobilisao onoliko novih vojnika koliko ih je izgubio u ratu sa Izraelom, što ne čudi jer ni izbjeglički kampovi nisu bili sigurna mjesta za one koji su odlučili da ne učestvuju u ratu.

Preživljavanje Hamasa bilo je očekivano i znalo se od početka da će barem ideja preživjeti, jer dio njegovih vođa živi van Pojasa Gaze. U međuvremenu, Hamas je, pod kineskim posredovanjem, odlučio da se potčini vlastima na Zapadnoj obali nakon okončanja rata.

http://nap.ba/qpost/357865

Kina želi pomiriti Palestince i ojačati svoje pozicije na Bliskom istoku

Piše: Armin SijamićU sjeni američke predizborne drame, Kina je uspjela nešto što su mnogi pokušali i što su neki drugi onemogućavali. Na jednom mjestu, u Pekingu, četrnaest palestinskih frakcija potpisalo je sporazum koji će biti važan za

Hamas se zahvalio svima onima koji su im pomogli, ističući Iran, Hezbollah, Huse i iračke šiitske milicije. Ta poruka nije se svidjela mnogima u muslimanskom svijetu, ali u nju vjeruju i u Tel Avivu. Sinoćnja operacija izraelske vojske na Zapadnoj obali, kojom Hamas nikada nije upravljao, popraćena je „objašnjenjem“ Netanyahua da je ona dio „sistematskog i odlučnog pristupa vojske protiv iranske osovine gdje god ona šalje svoje oružje - u Gazi, Libanu, Siriji, Jemenu te Judeji i Samariji (Zapadna obala)“.

Ulaskom u Bijelu kuću Trump, u čijoj je administraciji rekordan broj pristalica Izraela, je dobio kratak period mira na Bliskom istoku, ali i pitanje palestinske države i ratobornog Netanyahua koji ne odustaje od svoje politike. Već sada neki postavljaju pitanje da li će Trump donijeti bilo kakvu promijenu politike Washingtona prema Bliskom istoku ili će se nastaviti sukobi zbog istih razloga.